Tibetanski monasi su, najblaže rečeno, nevjerovatni ljudi, a njihove “paranormalne sposobnosti” često graniče sa zdravim razumom.
Dok neki od njih mogu lebdjeti u vodi ili meditirati dok vise u zraku, drugi sa apsolutnom preciznošću mogu predvidjeti buduće događaje.
Tibetanski medicinski monasi mogu liječiti ljude uz pomoć energije, a neki od drugih monaha posjeduju sposobnosti da prolaze kroz čvrste prepreke, poput zidova, stijena ili drugih objekatata korištenjem misterioznih moći.
Među njima postoje i oni koji posjeduju “dalekovidovitost” i “jasnočujnost”, što znači da su sposobni vidjeti veoma udaljene stvari ili čuti veoma udaljene zvukove.
Kroz istoriju, pa sve do danas, tibetanski monasi su mogli manipulisati vlastitom energijom, kao što su regulacija tjelesne temperature, kontrola disanja i promjena svog fiziološkog stanja.
Ali, kako su ovi ljudi uspjeli razviti tako zadivljujuće paranormalne sposobnosti?
1942. godine, poznata francuska istraživačica Aleksandra David-Neel posjetila je Tibet. U svom poznatom putopisu “Magija i misterija u Tibetu“, koji je objavljen 1929. godine, detaljno je opisala paranormalne sposobnosti monaha kojima je svjedočila.
U jednom dijelu knjige se spominje da tokom “božanskog hodanja”, monah prvo ulazi u duboko stanje transa. Nakon toga, nevjerovatnom brzinom skače desetak metara u visinu i leti oko tridesetak metara. Nakon toga, dotiče tlo stopalom i ponavlja istu radnju više puta.
Aleksadra je u svojoj knjizi spomenula jedan događaj kada je pokušala prići monahu koji je izvodio božansko hodanje.
U tome nije uspjela, jer su je drugi monasi snažno spriječili rekavši joj “da ne može zaustaviti božanskog hodača, jer bi to neizbježno dovelo do njegove smrti”.
Ako bi se njegova meditacija prekinula tokom ovog duhovnog putovanja, čim bi prestao izgovarati mantre, “božanstvo” unutar njega bi pobjeglo, snažno tresući njegovo tijelo i uzrokujući njegovu smrt.
Neki vjeruju da je razlog zašto božanski hodač može izvoditi tako nevjerovatne podvige je taj što polovina njegovih atoma ulazi u paralelni prostor vremena i prostora.
Drugim riječima, on postoji napola u ovom prostoru i napola u drugom prostoru.
Posljednjih godina, nekoliko istraživača je provelo rigorozne naučne eksperimente, potvrdivši da i obični ljudi, nakon posebnog treninga, mogu posjedovati iste paranormalne sposobnosti kao i tibetanski monasi.
Istraživači su otkrili da su ove moći zapravo rezultat uspostavljanja veze ljudi sa naprednim bićima u paralelnom prostoru putem “nebeskog oka”.
Uz pomoć tih naprednih bića, mogu se postići razne paranormalne sposobnosti.
U stvari, kada posjetite misterioznu zemlju Tibeta, čut ćete mnoge legende o moćima monaha, a možda čak budete svjedočili nekom od njihovih čuda.
Iako ne postoji naučni konsenzus o njihovim sposobnostima, tibetanski monasi i dalje intrigiraju javnost, ostavljajući otvorena pitanja o potencijalu ljudskog uma i duhovnosti u različitim kulturama.
Foto naslovnice: Vecstock (Freepik)
