Zima koja je postala proljeće: Neobični slučaj u dolini Hudson
Lisi je, po njenom kasnijem sjećanju, bilo osam godina kada je snijeg, u razmaku od svega nekoliko koraka, postao proljeće. Kasnih 1950-ih, zajedno sa sestrom Barbarom, ušla je u čistinu iza porodične kuće i zatekla toplo popodne: ptice su pjevale, snijeg je ustupio mjesto zelenilu, a zrak je bio dovoljno topao da skinu jakne.
Sjele su na oboreno stablo i napravile piknik, zadržale se izvjesno vrijeme, a onda ponovo navukle kapute.
Čim su izašle iz čistine, dočekala ih je ista zima kakvu su ostavile iza sebe.
Kao djeca, sestre su primijetile da je nešto čudno, ali se time nisu opterećivale, niti su o tome pričale sljedećih nekoliko decenija.
Kada je, već kao odrasla žena, Lisa pokušala uvjeriti sebe da je čistina bila samo san, Barbara joj je kratko odgovorila da se to zaista dogodilo.
Taj razgovor je, prema Lisinom svjedočenju, ponovo otvorio pitanje kojim se bavila ostatak života: je li taj zimski dan bio prva karika u nizu koji je uslijedio mnogo kasnije.
Pismo Strieberu
Ta čistina ostala je izolovan detalj sve dok Lisa (pseudonim), prema vlastitom navodu, krajem 1980-ih nije počela pisati piscu Whitleyju Strieberu.
U svojoj knjizi Communion, objavljenoj 1987. godine, opisao je vlastita iskustva s entitetima koje je nazvao "posjetiocima".
Prema članku objavljenom u magazinu Texas Monthly, Strieber je nakon objavljivanja knjige dobio gotovo pola miliona pisama čitalaca s opisima vlastitih neobjašnjenih susreta; izbor iz te pošte, koji su priredili Strieber i njegova supruga Anne, objavljen je 1997. kao The Communion Letters.
Je li Lisino pismo zaista bilo među njima, ne može se nezavisno potvrditi: jedini izvor za tu vezu jeste njeno lično svjedočenje, a nijedan dostupan dokument ne potvrđuje da je pismo stiglo do Striebera.
Bumerang iznad Hudsona
Prema njenom svjedočenju, početkom 1970-ih, dok se sa suprugom vozila kroz brdovito područje sjeverno od New Yorka, primijetila je veliki metalni objekt kako nepomično lebdi iznad planina Shawangunk.
Isto to područje, dio doline rijeke Hudson, desetak godina kasnije postalo je poprište vala prijavljenih susreta poznatog kao "Westchester bumerang".
Procjene broja svjedoka razlikuju se od izvora do izvora: dok Publishers Weekly, u prikazu knjige o toj pojavi, navodi oko devet stotina pisanih izjava prikupljenih za samu knjigu, koautor Bob Pratt u pregledu slučaja objavljenom na UFO Evidence piše da je između 1982. i 1986. više od pet hiljada ljudi prijavilo viđenje, a da je tim koji je vodio Philip J. Imbrogno između 1982. i 1995. istražio i dokumentovao više od sedam hiljada slučajeva.
U ljeto 1984, New York Times je pisao da su "hiljade stanovnika" u okruzima sjeverno od New Yorka i u zapadnom Connecticutu prijavile objekte u obliku slova V, velike kao fudbalsko igralište.
Državna policija je dio pojave pripisala pilotima koji su malim avionima letjeli u tijesnoj formaciji, a istraživanje objavljeno 1984. u magazinu Discover opisuje kako su piloti sa aerodroma u Stormvilleu godinama vježbali noćne formacijske letove, zbijene i do šest inča između vrhova krila.
Autori knjige Night Siege: The Hudson Valley UFO Sightings, Philip J. Imbrogno i Bob Pratt, ocijenili su to objašnjenje nedovoljnim za sve prijavljene detalje; J. Allen Hynek, koji je umro 1986. dok je knjiga nastajala, naveden je kao koautor.
Kritički prikazi slučaja, poput Skeptoidovog iz 2017, ocjenjuju da formacijski letovi objašnjavaju najveći dio viđenja.
Izvan tijela, izvan vremena
Ubrzo nakon susreta iznad planina, Lisa je počela doživljavati noćne epizode koje bi savremena neurologija opisala terminom "izvantjelesna iskustva".
Tvrdila je da bi se u sobi otvarao taman prolaz, nalik na rupu, kroz koji je osjećala mogućnost promatranja drugih prizora, iako tijelo nikada fizički nije napuštalo krevet.
Osjećaj razdvajanja pratila je, prema njenim riječima, snažna vibracija i strah.
Ovaj fenomen nauci nije nepoznat.
Švicarski neurolog Olaf Blanke i njegov tim pokazali su 2002. da električna stimulacija desnog angularnog girusa, dijela spoja temporalnog i parijetalnog režnja, kod pacijentice s epilepsijom može izazvati osjećaj napuštanja tijela, bez ikakvog stvarnog pomicanja svijesti.
Blankeovo istraživanje ne potvrđuje niti opovrgava ono što je Lisa doživjela, samo pokazuje da mozak, u određenim uslovima, može proizvesti upravo takav osjećaj.
U jednom od tih stanja, prema vlastitom opisu, Lisa je tvrdila da je nakratko dijelila viđenje s čovjekom iz zajednice zasnovane na poljoprivredi, dok je on, kako je osjećala, u istom trenutku promatrao njen svijet njenim očima.
U drugoj epizodi opisala je da se našla okružena bićima ćelavih glava koja su je promatrala; jedno je, prema njenom sjećanju, izgovorilo rečenicu da još nije spremna. Na šta je time mislilo, ostalo je nerazjašnjeno.
Nedugo zatim, Barbara je doživjela vlastiti susret.
Vozeći se sporednim putem navečer, ugledala je veliku osvijetljenu letjelicu kako joj se polako približava, zadržava na trenutak u zraku, a zatim naglo udaljava.
Sama Lisa je, promatrajući rijeku Hudson jedne večeri, tvrdila da je vidjela sedam malih diskova bez oznaka kako lebde iznad vode.
Kasnije je opisivala i glasove: muški, koji ju je navodno upozorio na predstojeći zdravstveni problem, i ženski, umirujući.
Oba glasa su, prema njoj, nestala nakon kratkog perioda, otprilike u vrijeme kada je počela iznova razmišljati o jednoj uspomeni iz djetinjstva koju je dugo smatrala snom.
Povratak u kuglu
Tada se Lisa prisjetila velike svjetlucave kugle koja je sletjela pored roditeljske kuće dok je još bila dijete.
Iz kugle je, prema njenom opisu, izašlo sitno biće dječijeg izgleda; kada mu je izrazila iznenađenje zbog njegovog izgleda, ono joj je, tvrdi, poručilo da na njegovoj planeti djeca predstavljaju odrasle.
Biće ju je potom povelo unutar kugle do mjesta nalik na prozor, kroz koje se Zemlja vidjela iz neposredne blizine.
Kada je Lisa izrazila čuđenje da niko do sada nije primijetio tu blizinu, biće joj je odgovorilo da se nalaze u paralelnoj stvarnosti.
Reklo joj je, tvrdi ona, da se polarni led na Zemlji topi, izazivajući poplave i neravnotežu, te da će to uticati na nagib planete oko vlastite osi; biće je dodalo i nešto o ozonu, prije nego što ju je konačno vratilo kući.
Ovo je bilo posljednje zabilježeno iskustvo te vrste.
Nakon toga, susreti, snovi i glasovi su ubrzo prestali, a Lisa je kasnije, u prepisci sa Strieberom, pokušavala povezati čistinu iz djetinjstva sa svime što je uslijedilo — pitanje na koje, prema vlastitom priznanju, nikada nije dobila odgovor.
Dolina rijeke Hudson i danas nosi arhivu od nekoliko hiljada nezavisnih prijava istog tipa viđenja, zabilježenih od 1982. do sredine devedesetih.
Rečenica o otapanju leda i pomaknutom nagibu Zemljine osi ostala je zapisana samo na jednom mjestu: u Lisinom sjećanju na glas iz kugle svjetlosti, bez ijednog drugog svjedoka.
IZVORI
- Jeffrey Schmalz, "Strange Sights Brighten the Night Skies Upstate", The New York Times, 25. 8. 1984
- G. Garelik, "The Great Hudson Valley UFO Mystery", Discover, novembar 1984.
- J. Allen Hynek, Philip J. Imbrogno, Bob Pratt, Night Siege: The Hudson Valley UFO Sightings, Ballantine Books, 1987 (2. izdanje: Llewellyn, 1998).
- Bob Pratt, "The Hudson Valley Boomerang", UFO Evidence — sažetak istrage koju je vodio Imbrogno.
- Olaf Blanke, Stéphanie Ortigue, Theodor Landis, Margitta Seeck, "Stimulating illusory own-body perceptions", Nature 419, 269–270, 19. 9. 2002
- Olaf Blanke, Shahar Arzy, "The Out-of-Body Experience: Disturbed Self-Processing at the Temporo-Parietal Junction", The Neuroscientist 11(1), 16–24, 2005
- Whitley Strieber, Communion, 1987.
- Whitley Strieber i Anne Strieber, The Communion Letters, 1997 (Pocket Books, 1998)
- Robyn Ross, "Unidentified Scholarly Subject", Texas Monthly, februar 2016
- Publishers Weekly – prikaz knjige "Night Siege: The Hudson Valley UFO Sightings", 10. 9. 1987
- Brian Dunning, "The Hudson Valley UFO Mystery", Skeptoid Podcast #598, 21. 11. 2017
Aron Corvin
Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču, ali ne prodaje senzaciju. Detaljno istražim svaku temu prije nego što je objavim na stranici. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila i pomogla da nastavim dalje.