Robert Monroe: Čovjek koji je napuštao svoje tijelo — i izvještaj koji je o tome pisala CIA

Devetog juna 1983. potpukovnik Wayne M. McDonnell sjeo je da za Obavještajnu i sigurnosnu komandu američke kopnene vojske, sa sjedištem u Fort George G. Meadeu, napiše izvještaj o čovjeku koji tvrdi da napušta vlastito tijelo.

Dokument je na kraju imao dvadeset devet stranica. Prema dostupnim izvorima, prije nego što je uzeo pero, McDonnell je prošao kroz samu tehniku o kojoj je trebalo da piše — Gateway trening koji je tada trajao približno sedam dana i koji nije bio obavezan dio zadatka, nego njegov lični izbor.

Čovjek o kojem je riječ zvao se Robert Allan Monroe, uspješan direktor u radiodifuznoj industriji koji je do sredine pedesetih vodio nekoliko kompanija posvećenih proizvodnji radijskog i obrazovnog programa.

Godine 1958, dok je u sopstvenoj firmi eksperimentisao s učenjem u snu, prvi put je osjetio paralizu, vibraciju i neobične vizuelne fenomene.

Prestrašen onim što mu se dešava, obratio se doktorima; nijedan nalaz nije ukazao na patologiju.

Epizode se nisu povukle. Monroe je nastavio da ih bilježi i, s vremenom, naučio da ih prati umjesto da im se opire, sve dok nije počeo tvrditi da svjesno napušta tijelo i kreće se prostorom izvan njega.

Rođen je 30. oktobra 1915, a odrastao je u Kentuckyju, Indiani i Ohaju; izvori se razlikuju po tačnom mjestu rođenja, pa se taj detalj u pouzdanijim biografskim prikazima navodi uopšteno.

Umro je 17. marta 1995.

Knjiga koja je dala ime fenomenu

Monroe je svoja iskustva 1971. opisao u knjizi Journeys Out of the Body — djelu kojem se pripisuje zasluga za popularizaciju samog termina izvantjelesno iskustvo izvan uskih parapsiholoških krugova.

Iste godine, iz istraživačko-razvojnog odjeljenja njegove kompanije Monroe Industries, koja se 1962. preselila u mjesto Afton u Virginiji, formalno je osnovan Monroe Institute.

Tu činjenicu potvrđuju i zvanična istorija institucije i sâm CIA-in izvještaj iz 1983, koji osnivanje datira u istu godinu, iako se u dijelu sekundarnih izvora pogrešno navodi 1974.

U predgovoru za izdanje knjige iz 1977. Monroe je napisao da ništa iz originalnog teksta nije trebalo mijenjati "u svjetlu kasnijeg iskustva" — stav koji je zadržao do kraja života.

Slijedile su Far Journeys (1985), objavljena iste godine kada je institut potpuno prešao u status nezavisne neprofitne organizacije, i Ultimate Journey (1994).

Institut i danas posluje iz istog područja u okrugu Nelson u Virginiji, kao centar koji organizuje sedmodnevne rezidencijalne programe.

Hemi-Sync i dva patenta

Ono što je Monroe pretočio u opipljivu tehnologiju zove se Hemi-Sync, skraćeno od hemisferne sinhronizacije.

Metoda se oslanja na binauralne otkucaje: kada svako uho, putem slušalica, prima blago različitu frekvenciju tona, mozak percipira treći, nepostojeći "otkucaj" jednak razlici tih dviju frekvencija — akustički fenomen dokumentovan u audiologiji nezavisno od Monroeovih tvrdnji o njegovim efektima na svijest.

Monroeov institut koristio je taj efekat kao osnovu za zvučne programe namijenjene mijenjanju stanja svijesti slušaoca.

Postupak je patentiran pod nazivom "Method of and Apparatus for Inducing Desired States of Consciousness", prvi put krajem sedamdesetih kao patent broj 3.884.218.

Unaprijeđena verzija dobila je patent broj 5.356.368 1994, iste godine kada je objavljena Ultimate Journey.

Oba dokumenta javno su dostupna i predstavljaju najopipljiviji, najmanje sporni dio Monroeovog naslijeđa — bez obzira na to šta se misli o iskustvima koja tehnologija navodno izaziva.

Na temelju te tehnologije institut je razvio sistem takozvanih Focus nivoa, imenovanih stanja svijesti kroz koja polaznici prolaze tokom programa Gateway Voyage.

Focus 10 opisuje se kao stanje u kojem je tijelo uspavano dok je um budan, Focus 12 kao prošireno stanje svijesti, a Focus 21 kao "most" prema drugim frekvencijama.

Focus 27, koji institut naziva "Park", predstavlja posljednji i najspekulativniji nivo u nizu.

Terminologija nije naknadni marketinški izum: koristi je sâm institut, a potvrđena je i na nezavisnim stranicama ogranaka u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Italiji.

Možda vas zanima: Puma Punku: Misterija veća od piramida

Sedam dana treninga prije izvještaja za Fort Meade

Kada je 1983. dobio zadatak da procijeni Gateway proces, McDonnell se nije oslonio samo na sekundarnu literaturu.

Prema više dostupnih izvora, sâm je prošao Gateway trening u institutu prije nego što je sjeo da piše.

Rezultat, naslovljen "Analysis and Assessment of Gateway Process", Monroeovu metodu razmatra kroz fiziku i neuronauku, pozivajući se na koncept holografskog univerzuma fizičara Davida Bohma i neurofiziologa Karla Pribrama.

Interesovanje jedne vojne obavještajne agencije za tehnike poput Monroeove nije bilo izolovan slučaj tog perioda.

Tokom sedamdesetih i osamdesetih američka obavještajna zajednica finansirala je i druge, danas javno poznate programe istraživanja "daljinskog gledanja" kao potencijalnog obavještajnog alata u kontekstu Hladnog rata.

Gateway izvještaj se uklapa u taj širi, dobro dokumentovan obrazac interesovanja, a ne u izolovanu epizodu.

Dokument nosi oznaku CIA-RDP96-00788R001700210016-5 i deklasifikovan je 9. septembra 2003, tačno dvadeset godina nakon što je napisan.

Danas se nalazi direktno u onlajn čitaonici CIA-e, bez posebnih ograničenja pristupa.

Dokument ne dokazuje da izvantjelesna iskustva postoje — dokazuje da je jedna vojna obavještajna agencija smatrala vrijednim da njen analitičar prođe obuku u toj tehnici prije nego što je o njoj napisao formalnu ocjenu.

John C. Lilly: paralelni slučaj

Monroe nije bio usamljen u toj eri istraživanja nefizičke svijesti.

Iste 1915, samo nekoliko mjeseci ranije, rođen je John Cunningham Lilly — američki fizičar, biolog i psihijatar, diplomirao na Caltechu 1938, medicinu izučavao na Dartmouthu i Univerzitetu Pennsylvanije.

Tokom Drugog svjetskog rata istraživao je fiziologiju velikih nadmorskih visina za potrebe vojske, a 1954. konstruisao je jednu od prvih modernih komora za senzornu deprivaciju — izolacijski tank u kojem je tijelo lišeno gotovo svih vanjskih podražaja.

Za razliku od Monroea, koji je do svojih iskustava došao slučajno, Lilly ih je od početka aktivno tražio unutar mainstream naučne karijere.

Radio je u Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje sve do 1958, kada ga je napustio da bi se posvetio istraživanju komunikacije s dupinima, za šta je na Devičanskim ostrvima osnovao Communication Research Institute.

Možda vas zanima: Projekt MKUltra: Sedam kutija koje je CIA zaboravila spaliti

Njegov eksperiment iz 1965, u kojem je saradnica Margaret Howe više sedmica dijelila prilagođen, djelimično poplavljen stambeni prostor s dupinom po imenu Peter u pokušaju da razvije njihovu komunikaciju, ostaje jedno od najkontroverznijih i najdokumentovanijih poglavlja te karijere.

Od šezdesetih je izolacijske tankove počeo kombinovati sa LSD-om, a potom i ketaminom, u nizu samoeksperimenata.

Iz jednog takvog eksperimenta, 1973, pod uticajem ketamina, razvio je koncept koji je nazvao ECCO — Earth Coincidence Control Office, zamišljenu mrežu inteligencija koja navodno upravlja koincidencijama u ljudskim životima.

Ideju je opisao u više knjiga i intervjua, među njima i u dokumentarnom filmu John Lilly and the Earth Coincidence Control Office reditelja Michaela Almereyde i Courtney Stephens.

U intervjuu za emisiju "Thinking Allowed" Jeffreyja Mishlovea, Lilly je opisao trenutak nakon povratka iz Čilea kada je, sjedeći uspravno, osjetio kako mu "linija svjetlosti" prolazi niz kičmu, nakon čega je tvrdio da vidi slojeve različitih realnosti oko sebe.

Istu ideju ECCO-a, u tim nastupima, uvodio je uz napomenu da je sve što govori tek lažna predstava, a ne sam doživljaj.

Umro je 30. septembra 2001, dvije godine prije nego što je Gateway izvještaj postao javan.

Sefovi u Kremlju

Dio Monroeovih tvrdnji ostaje unutar granica dokumentovane, ali nezavisno nepotvrđene priče.

Institut i sâm Monroe tvrdili su da je tokom OBE stanja mogao provjeriti tačnost onoga što je "vidio" na udaljenim lokacijama, uključujući saradnju s parapsihologom Charlesom Tartom na testovima čitanja ciljeva.

Nijedan nezavisni, ponovljivi naučni test tu tvrdnju do danas nije potvrdio.

Slično važi za izvještaje da su međusobno nepovezani polaznici na istim Focus nivoima opisivali gotovo identične pejzaže — tvrdnju zasnovanu na anegdotalnim izjavama učesnika programa, nikad statistički provjerenu.

Ideja da Focus 27 predstavlja stvarno tranzitno stanje svijesti nakon fizičke smrti ostaje dio Monroeove lične kosmologije, a ne provjerljiva činjenica, koliko god dosljedno je opisivali različiti polaznici programa.

U popularnim prepričavanjima Gateway priče često se pojavljuje scenario u kojem bi obučeni "putnik" mogao daljinski pročitati sadržaj zaključanog sefa u Kremlju.

Takav imenovan, dokumentovan slučaj ne postoji ni u jednom dostupnom izvoru o programu.

Riječ je o ilustrativnom primjeru cilja kakav bi hladnoratovsko daljinsko gledanje teoretski moglo imati, a ne o zabilježenom događaju — razlika koju popularna prepričavanja rijetko prave.

Temporoparijetalni spoj

Neuronauka u međuvremenu nudi konkurentno objašnjenje za sam osjećaj napuštanja tijela.

Istraživanje objavljeno u časopisu Nature 2002. pokazalo je da električna stimulacija desnog temporoparijetalnog spoja kod jedne pacijentkinje pouzdano izaziva osjećaj lebdenja izvan vlastitog tijela.

Naknadna studija u Journal of Neuroscience iz 2005. povezala je isti mehanizam s obradom mentalne slike vlastitog tijela, a dodatni klinički slučaj objavljen je i u New England Journal of Medicine 2007.

Fenomen koji je Monroea 1958. uplašio dovoljno da se obrati doktorima ima, dakle, i mjerljivu neurološku osnovu — paralelno s neprovjerenim tvrdnjama o putovanju kroz Focus nivoe.

Focus 27 tako i dalje ostaje dio Monroeove interpretacije svijesti, dok priča o "kremaljskom sefu" ostaje ilustrativna legenda koja nema uporište u dostupnoj dokumentaciji.

Pa ipak, Focus 27 je bio dovoljno uvjerljiv da je jedan potpukovnik američke vojske 1983. o njemu pisao u izvještaju od dvadeset devet stranica za Fort George G. Meade.

IZVORI

• CIA FOIA Reading Room — Analysis and Assessment of Gateway Process (CIA-RDP96-00788R001700210016-5), izvorni deklasifikovani dokument
• CIA FOIA Reading Room — Monroe Institute of Applied Sciences (institucionalni opis, CIA-RDP96-00788R001700210025-5)
• US Patent 3.884.218 / US Patent 5.356.368, Robert A. Monroe — Google Patents
• The Monroe Institute — zvanična istorija institucije
• Robert A. Monroe, Journeys Out of the Body, Doubleday, 1971.
• Psi Encyclopedia (Society for Psychical Research) — biografska natuknica o Robertu Monroeu
• Bayard Stockton, Catapult: The Biography of Robert A. Monroe, Donning, 1989.
• Stanford University Archives — John C. Lilly Papers, biografska nota
• The Pennsylvania Gazette — "The Psychonaut You Never Heard Of" (biografski profil J. C. Lillyja)
• Intuition Network — transkript intervjua "In the Province of the Mind" s Johnom C. Lillyjem
• Blanke O., Ortigue S., Landis T., Seeck M., "Stimulating illusory own-body perceptions," Nature, 419 (2002): 269–270.
• Blanke O. i sar., "Linking Out-of-Body Experience and Self Processing to Mental Own-Body Imagery at the Temporoparietal Junction," Journal of Neuroscience, 25:3 (2005)
• IFLScience — pregled sadržaja CIA Gateway izvještaja