Zamislite da stignete iz Tokija do Pariza u jednom trenu. Zamislite da nikada ne zakasnite na posao ili propustite nastup omiljenog benda uživo. Ne biste morali čekati da se sretnete sa voljenima. Dobrodošli u carstvo teleportacije!
Ideja da se trenutno krećete sa jednog mjesta na drugo intrigira ljudsku maštu već generacijama, ali može li ova fantastična ideja postati stvarnost?
Teleportacija, populizovana u naučnoj fantastici, predstavlja nestajanje sa jedne lokacije i pojavljivanje na drugoj u trenu; od ikoničnih transportera u Zvjezdanim stazama do različitih prikaza u medijima.
To je koncept koji je prodro u maštu naše kulture. Međutim, teleportacija u stvarnom svijetu uključuje kompleksnosti daleko izvan onoga što prikazuju filmovi.
Kvantna teleportacija
U području kvantne fizike postoji fenomen poznat kao kvantna teleportacija. Radi se o prenosu stanja jedne čestice na drugu udaljenu česticu.
Iako je ovo uspješno postignuto u kontrolisanim laboratorijskim uslovima sa pojedinačnim česticama, teleportacija većih objekata ili živih bića predstavlja potpuno drugačiji izazov.
Jedan od temeljnih pojmova koji stoji iza teleportacije je kvantna povezanost. Ovaj fenomen omogućuje česticama da postanu povezane, gdje stanje jedne čestice trenutno utiče na drugu bez obzira na udaljenost između njih.
Korištenje ovog fenomena za teleportaciju makroskopskih objekata ili pojedinaca ostaje teoretski izazov zbog složenosti održavanja povezanih stanja na velikim udaljenostima.
Glavne prepreke u postizanju teleportacije u većem opsegu su ogromne. Jedna od glavnih prepreka uključuje ogromnu količinu podataka potrebnih za prikazivanje detaljnog stanja objekta ili osobe na kvantnom nivou.
Precizni prenos ovih podataka, bez gubitka ključnih informacija, predstavlja značajan tehnički izazov.
“Destruktivna” teleportacija
Neke teorije istražuju ideju destruktivne teleportacije, gdje se objekt skenira, rastavlja na atomskom nivou i rekonstruiše na odredištu. Iako zvuči zastrašujuće, kao da umirete na jednom kraju i ponovo rađate na drugom, za sada je to samo teorija.
No, ako se podaci prenose sa čestice na česticu, tehnički to nije ista čestica na drugoj strani, već kopija podataka koja se prenosi na drugu česticu.
To postavlja duboka etička pitanja, posebno u vezi sa ličnim identitetom. Ako se osoba teleportira, je li to zaista ista osoba na odredištu ili samo tačna kopija?
Ovi filozofska i etička načela oko teleportacije postavljaju duboka pitanja o svijesti i postojanju. Pretpostavimo da je osoba na lokaciji A teleportirana na lokaciju B, odnosno, da se kopija ogromnih podataka te osobe teleportira na čestice prisutne na lokaciji B kako bi se repliciralo tačno stanje te osobe na lokaciji B.
Ali šta je sa sviješću? Hoćemo li dobiti praznu ljušturu s druge strane? Hoće li ta osoba uopće biti živa? Zvuči pomalo zastrašujuće, ali idemo dalje.
Alternativni pristupi
Iza kvantne teleportacije postoje različite teoretske strukture koje predlažu alternativne pristupe. Neke teorije istražuju crvotočine, hipotetske tunele u prostor-vremenu koji bi potencijalno mogli povezivati udaljene tačke.
Međutim, postojanje prohodnih crvotočina ostaje u teoretskoj sferi, a njihova stabilnost i praktičnost za teleportaciju su još pod lupom.
Ideja savijanja prostora uključuje manipulisanje prostor-vremenom promjenom tkanine prostora oko objekta. Teoretski, mogli bismo smanjiti udaljenost između dvije tačke, omogućujući prividno trenutno putovanje.
Zamislite papir sa dvije tačke na svakom kraju. Najkraća moguća udaljenost između tih dviju tačaka biće ravna linija, ali ako preklopimo papir tako da se te dvije tačke preklapaju, možemo odmah doći do druge tačke bez te ravne linije.
To je ono što crvotočine čine. Ako jednog dana otkrijemo prohodne crvotočine, mogli bismo potencijalno revolucionirati naše razumijevanje Svemira, čineći izvediva udaljena kosmička putovanja.
Zašto teleportacija još nije moguća?
Savijanje prostora, kako je zamišljeno u teorijama poput Einsteinove opšte teorije relativnosti, zahtijevalo bi ogromnu energiju i tehnologiju daleko izvan naših trenutnih mogućnosti.
Pretpostavlja se da bi bilo potrebno više energije za teleportaciju osobe nego za lansiranje svemirskog šatla.
Iako su ovi koncepti primamljivi, praktična primjena teleportacije ostaje daleki cilj. Još jedan izazov je taj što bi teleportacija zahtijevala vrlo precizno razumijevanje zakona fizike.
Još uvijek potpuno ne razumijemo kako funkcioniše gravitacija, na primjer, što bi moglo otežati kontrolu procesa teleportacije.
Konačno, postoji niz drugih zabrinutosti koje bi trebalo riješiti prije nego što bi se teleportacija redovno mogla koristiti. Na primjer, što bi se dogodilo ako bi neko slučajno bio teleportiran u zid ili drugi objekat?
Usprkos svim izazovima, naučnici i dalje pomjeraju granice istraživanja teleportacije. U području kvantnog računarstva i prenosa informacija postignuti su vidljivi pomaci. Naime, naučnici su uspješno teleportirali informacije kodirane u česticama na značajne udaljenosti.
Iako je to impresivno postignuće, teleportacija kompleksnih objekata ili živih bića ostaje daleki cilj.
Trenutno je teleportacija ograničena na područje naučne fantastike. Ako bi ljudi jednog dana postigli teleportaciju, svijet bi izgledao drugačije.
Hoće li biti potrebe za prevozom? Što će biti sa istraživanjem Svemira? Koliko daleko ćemo stići bez svemirskih brodova? Zamislite svijet u kojem se ne morate brinuti zbog kašnjenja na posao zbog saobraćajne gužve ili čekanja u dugim redovima, i gdje ne morate dugo čekati da sretnete voljene osobe.
To je samo mali dio onoga što bi čovječanstvo moglo postići ako bismo jednog dana ovladali teleportacijom.
Foto naslovnice: Flickr (CC BY-NC-ND 2.0)