Duboko u univerzumu, gdje se naše znanje o tom ogromnom prostoru stapa sa najizazovnijim konceptima teoretske fizike, leže crvotočine.
Ove hipotetske strukture otvaraju vrata prema novim horizontima istraživanja, nudeći nam putovanje između udaljenih dijelova svemira na načine koji prevazilaze naše trenutno razumijevanje prostora, vremena i brzine.
Šta su svemirske crvotočine?
Crvotočine su teoretske strukture u svemiru, koje bi mogle omogućiti putovanje kroz prostor-vrijeme na brži način nego što to omogućuju trenutna klasična putovanja.
Da biste ovo bolje razumjeli, zamislite dva grada na suprotnim stranama planine. Ljudi koji putuju iz jednog grada u drugi, vjerovatno bi morali obići planinu, kako bi posjetili jedni druge.
Ali, ako bi htjeli skratiti vrijeme i dužinu svog putovanja, jednostavno bi mogli iskopati tunel kroz planinu i tako napraviti prečicu.
Iako teorija opće relativnosti i kvantna fizika predlažu postojanje crvotočina, one su još u hipotetskoj sferi i ne postoje empirijski dokazi koji bi ih potvrdili.
Kako su otkrivene crvotočine?
Koncept crvotočina prvi je predložio njemački fizičar Ludwig Flamm 1916. godine, samo nekoliko mjeseci nakon što je Karl Schwarzschild pronašao riješenje Einsteinovih jednadžbi opće relativnosti za crne rupe.
Kasnije su Einsten i Nathan Rosen razvili ovu ideju u svom radu 1935. godine. Predložili su postojanje tunela ili mostova kroz tkivo prostor-vremena.
Ovi tuneli bi mogli spojiti dvije udaljene tačke u svemiru. Tako je nastala čudna prečica koja bi mogla minimizirati udaljenost i vrijeme putovanja.
Kasnije su ove strukture dobile naziv crvotočine (engl. “wormhole”) ili Einstein-Rosenov most.
Naučnici su sve bliže dokazivanju postojanja crvotočina. Ali, da li viđenja NLO-a imaju neke veze sa ovim čudnim fenomenom?
Prije nego što pokušamo odgovoriti na ovo pitanje, istražimo šta trenutna nauka zna o putovanju kroz crvotočine.
Je li putovanje kroz crvotočine moguće?
Udaljenost od Zemlje do nama najbližeg zvjezdanog sistema (Alfa Centauri) iznosi 4,2 svjetlosne godine. Drugim riječima, ako bismo putovali brzinom svjetlosti (299 792 458 ms–1), trebalo bi nam malo više od četiri godine da stignemo tamo.
Znamo da je zbog zakona fizike, putovanje brzinom svjetlosti nemoguće. Prema Einsteinovoj specijalnoj teoriji relativnosti, brzina svjetlosti u vakuumu je najveća moguća brzina u cijelom univerzumu.
Drugim riječima, ništa ne može putovati brže od svjetlosti.
Objekti koji imaju masu, a kreću se brzinom svjetlosti (ili većom), zahtijevali bi beskonačnu energiju, što je prema trenutnom znanju fizike neizvedivo.
Masa objekata koji se približavaju brzini svjetlosti, također bi postajala beskonačno velika.
Osim toga, kako se objekti približavaju brzini svjetlosti, vrijeme se usporava za njih u odnosu na stacioniranog promatrača za kojega bi prošlo beskonačno mnogo vremena.
Zbog ovih ograničenja postavljenih specijalnom teorijom relativnosti, putovanje brzinom svjetlosti ostaje izvan dosega naših trenutnih tehničkih i fizičkih mogućnosti.
Ako pretpostavimo da isti zakoni fizike važe i za vanzemaljce, onda bi jedan od načina na koji bi mogli skratiti putovanje iz svoje daleke galaksije do Zemlje bile crvotočine.
Iako bi možda bilo isto tako razumno pretpostaviti da su najnaprednije vanzemaljske vrste, možda odavno prevazišle koncept crvotočina kao “svemirskih autoputeva”.
Možda koriste neku još napredniju tehnologiju, koja im omogućuje trenutno putovanje između dimenzija ili multiverzuma?
Ali, o tome ću možda pisati nekad drugi put.
Sada se vratimo na crvotočine…
Prema jednoj teoriji, takozvana “egzotična materija” bi mogla biti ključ za putovanje do udaljenih galaksija korištenjem crvotočina.
Ali, naučnici su izračunali da bi za stvaranje takve vještačke crvotočine, bila potrebna nezamislivo velika količina energije, što mi tehnološki ne možemo dosegnuti.
Da biste mogli približno zamisliti o kojoj se količini energije radi, zamislite planetu Jupiter čija je cijela masa konvertovana u energiju.
Crvotočine i NLO
Za nas ljude, putovanje kroz crvotočine je nemoguća, ili bar veoma daleka mogućnost.
Ali, šta ako su super napredne vanzemaljske civilizacije, stare milijardama godina, uspjele da generišu tako veliku količinu energije i stvore crvotočine, kroz koje već hiljadama godina posjećuju nas Zemljane?
U izvještajima o viđenju NLO-a, često su prijavljivana čudna svjetla na nebu, koja su izgledala kao završetak crvotočine. Iz tih “portala”, pojavljivali su se čudni objekti, koji su ulazili i izlazili iz njih.
Je li moguće da se zapravo radi o vanzemaljskim letjelicama?
Ako samo malo “proguglate” po internetu, naići ćete na mnoštvo takvih nevjerovatnih slika i video zapisa.
Naravno, moraćete na neki način odrediti originalnost tih medijskih sadržaja, sa obzirom da su mnogi od njih djelo umjetne inteligencije ili fotošopa.
Ova čudna svjetla na nebu, uočena su širom planete, u Meksiku, Engleskoj, Americi i mnogim drugim zemljama, često sa još čudnijim objektima koji su ulazili ili izlazili iz njih.
Naša cjelokupna istorija, obilježena je nevjerovatnim tehnološkim poduhvatima koje su ostvarili naši drevni preci.
To nikako nisu mogli postići bez korištenja moderne tehnologije ili bez pomoći od strane neke druge naprednije ljudske ili vanzemaljske civilizacije.
Je li moguće da su im u tome pomogla vanzemaljska bića, koja su ih posjetila u davnoj prošlosti?
Je li moguće da su ta bića stigla na Zemlju, putujući iz udaljenih galaksija kroz crvotočine?
