Tajna ispod Sfinge: Šta je CIA znala 1952?
Da li američka obavještajna agencija već sedam decenija zna nešto o Gizi što mi drugi ne znamo?
I zašto je tek sada, više od 70 godina kasnije, jedan jedini red iz hladnoratovskog kataloga fotografija raspirio toliku buru na društvenim mrežama?
Sve je počelo s dokumentom koji nosi suhoparni naslov "Presentation Form for Graphic Material", datiranim na 20. novembar 1952.
Riječ je o deset stranica koje, na prvi pogled, nemaju nikakve veze s drevnim tajnama – zapravo, riječ je o običnom arhivskom inventaru.
U njemu se katalogizira 11 rola crno-bijelih fotografskih negativa snimljenih u drugoj polovini 1950. godine.
Prva stranica čak nosi i upozorenje da je nitratni film eksplozivan i da se s njim mora pažljivo rukovati prilikom transporta.
Ništa posebno, zar ne?
Ali onda dolazimo do onog dijela koji je uzdrmao svijet teorija zavjere.
Većina inventara bavi se Afganistanom – arheološka iskopavanja, istraživanja pećina, sela, bazari, infrastruktura.
Potpuno uobičajene stavke.
Tu su i potpuno bezazleni unosi poput "Turista kod piramida", "Sfinga", "Ruševine pokraj Sfinge".
I onda, usred svega toga – jedna jedina fraza koja odskače:
"Temple under Sphinx; July '50"
Pitamo se: Kako to da obična arhivska oznaka izaziva toliko uzbuđenja?
Pa zato što – prema zvaničnoj arheologiji – ne postoji nikakav hram ispod Sfinge.
Odakle uopšte ideja o podzemnom hramu?
Legenda o takozvanoj "Dvorani zapisa" (Hall of Records) stara je gotovo čitav vijek.
Pripovijeda se da negdje duboko ispod Sfinge postoji tajna biblioteka koja čuva drevne tekstove, mape i dokaze o izgubljenoj civilizaciji – onoj koja je nestala mnogo prije nego što je iko zapisao ijednu riječ.
Ko je zaslužan za ovu priču? Najvećim dijelom – američki vidovnjak Edgar Cayce.
Još 1930-ih, Cayce je u stanju transa tvrdio da će se ispod jedne od šapa Sfinge jednog dana otkriti odaja puna zapisa iz Atlantide.
Prema njemu, tamo se navodno nalaze tekstovi koji opisuju zaboravljenu istoriju čovječanstva, drevnu naprednu nauku, pa čak i katastrofe koje su uništile ranije civilizacije.
Cayce je čak predvidio i vrijeme – rekao je da će se to dogoditi prije kraja 20. vijeka.
Nije se dogodilo, ali interesovanje nikada nije zamrlo.
Zašto ljudi i dalje vjeruju u to?
Djelimično i zato što su 1990-ih godina istraživači – prvo japanski timovi sa Univerziteta Waseda, a zatim i američke grupe – koristili georadar i seizmičke testove koji su pokazali postojanje podzemnih šupljina i anomalija u blizini Sfinge.
Međutim, mainstream arheolozi su odmah osporili tvrdnje da se radi o vještačkim odajama.
Prirodne pukotine u stijeni, rekli su. Ništa više od toga.
A šta kaže čovjek koji je proveo život kopajući po Gizi?
Zahi Hawass. Ime koje ili volite ili mrzite, ali koje je neizbježno kada se priča o egipatskim starinama.
Bivši ministar za antikvitete Egipta, Hawass je decenijama glavni autoritet za Sfingu i piramide.
Njegov stav je jasan i nepopustljiv:
"Sfinga je temeljno iskopana. Moj prijatelj i kolega Mark Lehner i ja smo je istražili još 1979. godine. Ništa nalik Dvorani zapisa nije pronađeno u ili blizu Sfinge."
Hawass je otkrio i nešto drugo: istraživači su ga više puta pitali za dozvolu da kopaju ispod Sfinge.
Svaki put je odbio – jer, kako kaže, "to nema smisla".
Dodao je i da je ispod lijeve šape Sfinge pronašao samo čvrstu stijenu.
Ipak, postoji jedna zanimljiva nijansa koju Hawass ne ističe previše: arheolozi odavno znaju za postojanje Sfinginog hrama (Sphinx Temple).
Ali taj hram se nalazi – pažljivo – ispred Sfinge, ne ispod nje.
Dakle, pitanje je: da li je neko u CIA-i 1950. godine jednostavno pogriješio u opisivanju lokacije?
Ili je ipak znao nešto što danas ne znamo?
Knjiga Thotha: Mit unutar mita
Ako mislite da je priča o Dvorani zapisa već dovoljno uzbudljiva, sačekajte da čujete za Knjigu Thotha.
U egipatskoj mitologiji, Thoth je bog mudrosti, pisma i magije.
Legenda kaže da je princ Nefer-ka-ptah jednom krenuo u potragu za svetom knjigom koju je napisao sam Thoth.
Za onoga ko pročita tu knjigu, kaže se da će razumjeti jezik životinja, da će moći začarati nebo i zemlju, i da će izvoditi najsnažnije magijske rituale.
Pogađate – prema vjerovanjima nekih, ta ista Knjiga Thotha nalazi se upravo unutar Dvorane zapisa, ispod Sfinge.
Za to, naravno, nema nikakvih materijalnih dokaza. Ali mit je moćna stvar, zar ne?
Zašto je CIA-in dokument toliko značajan – i zašto možda i nije?
Vratimo se na onaj papir iz 1952. godine.
Ono što je važno naglasiti jeste da ovaj dokument nije tajni izvještaj o nekom američkom iskopavanju.
Nema mapa, nema koordinata, nema fotografija podzemnih komora. Samo jedna jedina referenca u katalogu.
Ipak, ljudi na društvenim mrežama ne odustaju. Jedan korisnik na X-u (bivšem Twitterju) napisao je:
"Dakle, CIA zna za hram ISPOD SFINGE. I dalje hoćete da kažete da je Dvorana zapisa izmišljotina?"
Na Redditu se pak pojavio komentar:
"Naravno da ima više u tim spomenicima nego što nam otkrivaju. Knjiga Thotha je navodno ispod Sfinge."
S druge strane, postoji i sasvim obično objašnjenje.
Možda je "hram ispod Sfinge" samo greška u kucanju ili neprecizna oznaka za već poznati Sfingin hram koji se nalazi ispred spomenika.
Možda je neki službenik 1950. godine, umoran od popisivanja hiljada fotografija, jednostavno napisao "ispod" umjesto "ispred". Niko ne zna.
Šta na kraju možemo zaključiti?
Jedno je sigurno: arheološki establišment, predvođen Hawassom, čvrsto stoji iza stava da ispod Sfinge nema nikakvih tajni.
S druge strane, dokument iz 1952. ostavlja dovoljno prostora za sumnju – ili barem za maštanje.
Da li se ispod najčuvenije statue na svijetu zaista krije gubljena biblioteka Atlantide, puna drevne mudrosti i magijskih tekstova?
Ili je sve to samo plod bujne mašte američkog vidovnjaka, potpomognut jednom vjerovatno sasvim običnom katalogizatorskom greškom iz vremena Hladnog rata?
Odgovor na to pitanje – ako odgovor uopšte postoji – i dalje leži negdje duboko u pijesku Gize.
Ili u nekoj arhivi CIA-e za koju još ne znamo...
Iza svakog teksta na ovoj stranici stoji moj lični trud i posvećenost. Podrži moj rad putem simbolične mjesečne pretplate ili jednokratne donacije.