Zakon pretpostavke: Jeste li vi arhitekt svoje sudbine?

Da li ste se ikada zapitali postoji li sila, skrivena duboko u nama, toliko moćna da može preoblikovati našu stvarnost? Postoji li ključ koji otključava vrata života o kojem sanjamo?

Neville Goddard je vjerovao da taj ključ nosimo unutar sebe. Njegova ideja je jednostavna, a opet zapanjujuća: svijet oko nas je ogledalo naših najdubljih pretpostavki.

Ono što nosimo u mislima i srcu oblikuje stvarnost koju živimo.

Zaboravite, barem na trenutak, sve što ste mislili da znate o sudbini, sreći i slučajnosti. Zamislite da ste i kreator i gledalac svog života, da svaki trenutak može biti oblikovan vašim unutrašnjim uvjerenjem.

Zakoračimo zajedno u svijet u kojem Zakon pretpostavke otkriva kako naše misli i vjerovanja mogu stvarati stvarnost koju želimo.

Neville Goddard: Čovjek koji je hodao između svjetova

Da bismo u potpunosti shvatili snagu Zakona pretpostavke, moramo prvo upoznati njegovog najistaknutijeg glasnika.

Neville Lancelot Goddard (1905-1972) nije bio tipičan guru ili duhovni učitelj.

Rođen na Barbadosu u velikoj anglikanskoj porodici, sa sedamnaest godina preselio se u New York kako bi studirao dramsku umjetnost, započinjući karijeru kao plesač i glumac.

Njegov život je bio daleko od mističnog.

Međutim, prekretnica se dogodila kada je upoznao zagonetnog etiopskog rabina po imenu Abdullah.

Pet godina, Neville je pod Abdullahovim mentorstvom proučavao Kabalu i ezoterična tumačenja Biblije.

Abdullah ga nije učio religiji u tradicionalnom smislu; učio ga je psihologiji duše i kreativnoj moći ljudske mašte.

Naučio ga je da priče iz Biblije nisu istorijski zapisi o ljudima koji su živjeli prije hiljade godina, već velika psihološka drama koja se odvija unutar svijesti svakog pojedinca.

Njegova učenja, koja je širio kroz predavanja i knjige, bila su revolucionarna. Skinuo je veo misterije sa drevnih tekstova i predstavio ih kao praktični priručnik za svjesno kreiranje života.

Njegova poruka je bila jednostavna i direktna: vi ste kreator svoje stvarnosti, a vaša mašta je jedini operativni alat.

Šta je, zapravo, Zakon pretpostavke?

Na prvi pogled, Zakon pretpostavke zvuči slično popularnijem “Zakonu privlačnosti“.

Iako dijele neke sličnosti, njihova suština je fundamentalno različita. Zakon privlačnosti često podrazumijeva dualnost: vi ste ovdje, a ono što želite je tamo, i morate “privući” tu stvar k sebi.

Zakon pretpostavke, s druge strane, ukida tu dualnost. On kaže: ništa ne postoji izvan vaše svijesti. Ne postoji ništa što treba “privući”.

Umjesto toga, vi birate stanje svijesti koje želite iskusiti, ulazite u njega i pretpostavljate da je ono već vaša stvarnost.

Vanjski svijet, koji Neville naziva “sjenom”, nema drugog izbora nego da se preoblikuje i prilagodi toj novoj unutarnjoj pretpostavci.

Zamislite arhitektu pred praznim gradilištem. Puko sanjarenje je gledanje u prazno zemljište i maštanje: “Bilo bi lijepo imati kuću ovdje.”

Zakon privlačnosti je fokusiranje na sliku kuće i “traženje” od univerzuma da je izgradi.

Zakon pretpostavke je, međutim, ulazak u vlastiti um, detaljno projektovanje svakog zida i svake sobe.

Arhitekta mentalno hoda kroz tu kuću. Osjeća hladnoću kvake pod prstima, čuje odjek svojih koraka, udiše miris svježe boje.

On ne želi kuću; on već mentalno živi u njoj. On je pretpostavio realnost vlasnika kuće. Nakon toga, niz događaja, ljudi i prilika – koje Neville naziva “mostom incidenata” – prirodno i često neočekivano se poslože kako bi se ta unutarnja pretpostavka materijalizovala.

Principi unutarnjeg stvaranja

U srcu Goddardove filozofije leže principi koji maštu pretvaraju iz sredstva za bijeg u moćnu kreativnu radionicu.

Ključna je ideja da mašta nije puko sanjarenje, već svjestan, fokusiran čin.

Da bi bio djelotvoran, taj čin zahtijeva jasnoću i preciznost, jer neodređena pretpostavka može rezultirati samo neodređenom stvarnošću.

Fokus se premješta sa procesa i prepreka na sam krajnji rezultat. U mašti se konstruiše kratka, simbolična scena koja nužno implicira da je želja već ispunjena.

To nije slika borbe, već slika trijumfa; ne putovanja, već dolaska na odredište.

Ipak, prema Nevilleu, najvažniji korak je oživljavanje te scene osjećajem. “Pretpostavka, iako lažna,” rekao je, “ako se u njoj ustraje, stvrdnut će se u činjenicu.”

Osjećaj je ljepilo koje spaja maštu sa stvarnošću. Bez njega, mentalna slika ostaje samo beživotna fantazija. S istinskim osjećajem olakšanja, radosti ili zahvalnosti, ona postaje kreativni čin.

Nakon što se taj osjećaj usvoji, slijedi najizazovniji dio: ustrajati u toj pretpostavci tokom dana, bez obzira na vanjske okolnosti.

To je stanje koje je Neville nazivao “živjeti s kraja” – unutarnja disciplina i mentalna dijeta, gdje se misli i osjećaji koji su u suprotnosti s ispunjenom željom svjesno odbacuju.

To nije pretvaranje, već tiho, unutarnje znanje.

Možda najradikalniji aspekt njegove misli je koncept revizije, tvrdnja da prošlost nije fiksna. U mašti je moguće mentalno prepraviti neugodne događaje, ne kako bi se porekla stvarnost, već kako bi se neutralisao njihov negativan emocionalni utjecaj na sadašnjost i budućnost.

Most između magije i nauke

Za skeptika, sve ovo može zvučati kao bajka. Međutim, moderna psihologija i neurologija nude fascinantne paralele.

Koncept neuroplastičnosti pokazuje da se naš mozak neprestano mijenja na osnovu naših misli i iskustava.

Uporno ponavljanje određene mentalne scene i osjećaja doslovno stvara i jača nove neuronske puteve, čineći da mozak prihvati tu novu “stvarnost” kao zadanu.

Retikularni aktivacijski sistem (RAS), filter za informacije u našem mozgu, takođe igra ulogu.

Kada nešto pretpostavimo kao istinu, programiramo RAS da traži dokaze i prilike koji potvrđuju tu pretpostavku – prilike koje smo ranije možda potpuno ignorisali.

Uz to, ljudska sklonost potvrdnoj pristranosti navodi nas da tražimo dokaze za ono u što već vjerujemo.

Svjesnim usvajanjem nove, pozitivne pretpostavke, počinjemo primjećivati okolnosti koje je potvrđuju, stvarajući tako pozitivnu povratnu spregu.

Sukob sa “stvarnim svijetom”

Najveći izazov na ovom putu je suočavanje s trenutnom stvarnošću. Kako ostati vjeran unutarnjoj viziji kada nam čula govore suprotno?

Neville je ovo nazivao “ratom između čula i pretpostavke”. Zadatak pojedinca je da primat da svojoj mašti, odnoseći se prema vanjskom svijetu kao prema sjeni, odjeku prošlih pretpostavki koje su već zastarjele.

Možda najljepša poruka Nevillea Goddarda nije samo u tome da možemo dobiti ono što želimo, već da možemo postati ono što želimo biti.

Kroz svjesno korištenje mašte, ne mijenjamo samo vanjske okolnosti, već izgrađujemo sebe iznutra – postajemo samopouzdaniji, smireniji, ispunjeniji i zahvalniji, shvatajući da je naša svijest jedina stvarna realnost.