
Da li ste se ikada zapitali postoji li sila, skrivena duboko u nama, toliko moćna da može preoblikovati našu stvarnost? Postoji li ključ koji otključava vrata života o kojem sanjamo?
Neville Goddard je vjerovao da taj ključ nosimo unutar sebe. Njegova ideja je jednostavna, a opet zapanjujuća: svijet oko nas je ogledalo naših najdubljih pretpostavki.
Ono što nosimo u mislima i srcu oblikuje stvarnost koju živimo.
Zaboravite, barem na trenutak, sve što ste mislili da znate o sudbini, sreći i slučajnosti. Zamislite da ste i kreator i gledalac svog života, da svaki trenutak može biti oblikovan vašim unutrašnjim uvjerenjem.
Zakoračimo zajedno u svijet u kojem Zakon pretpostavke otkriva kako naše misli i vjerovanja mogu stvarati stvarnost koju želimo.
Da bismo u potpunosti shvatili snagu Zakona pretpostavke, moramo prvo upoznati njegovog najistaknutijeg glasnika.
Neville Lancelot Goddard (1905-1972) nije bio tipičan guru ili duhovni učitelj.
Rođen na Barbadosu u velikoj anglikanskoj porodici, sa sedamnaest godina preselio se u New York kako bi studirao dramsku umjetnost, započinjući karijeru kao plesač i glumac.
Njegov život je bio daleko od mističnog.
Međutim, prekretnica se dogodila kada je upoznao zagonetnog etiopskog rabina po imenu Abdullah.
Pet godina, Neville je pod Abdullahovim mentorstvom proučavao Kabalu i ezoterična tumačenja Biblije.
Abdullah ga nije učio religiji u tradicionalnom smislu; učio ga je psihologiji duše i kreativnoj moći ljudske mašte.
Naučio ga je da priče iz Biblije nisu istorijski zapisi o ljudima koji su živjeli prije hiljade godina, već velika psihološka drama koja se odvija unutar svijesti svakog pojedinca.
Njegova učenja, koja je širio kroz predavanja i knjige, bila su revolucionarna. Skinuo je veo misterije sa drevnih tekstova i predstavio ih kao praktični priručnik za svjesno kreiranje života.
Njegova poruka je bila jednostavna i direktna: vi ste kreator svoje stvarnosti, a vaša mašta je jedini operativni alat.
Na prvi pogled, Zakon pretpostavke zvuči slično popularnijem “Zakonu privlačnosti“.
Iako dijele neke sličnosti, njihova suština je fundamentalno različita. Zakon privlačnosti često podrazumijeva dualnost: vi ste ovdje, a ono što želite je tamo, i morate “privući” tu stvar k sebi.
Zakon pretpostavke, s druge strane, ukida tu dualnost. On kaže: ništa ne postoji izvan vaše svijesti. Ne postoji ništa što treba “privući”.
Umjesto toga, vi birate stanje svijesti koje želite iskusiti, ulazite u njega i pretpostavljate da je ono već vaša stvarnost.
Vanjski svijet, koji Neville naziva “sjenom”, nema drugog izbora nego da se preoblikuje i prilagodi toj novoj unutarnjoj pretpostavci.
Zamislite arhitektu pred praznim gradilištem. Puko sanjarenje je gledanje u prazno zemljište i maštanje: “Bilo bi lijepo imati kuću ovdje.”
Zakon privlačnosti je fokusiranje na sliku kuće i “traženje” od univerzuma da je izgradi.
Zakon pretpostavke je, međutim, ulazak u vlastiti um, detaljno projektovanje svakog zida i svake sobe.
Arhitekta mentalno hoda kroz tu kuću. Osjeća hladnoću kvake pod prstima, čuje odjek svojih koraka, udiše miris svježe boje.
On ne želi kuću; on već mentalno živi u njoj. On je pretpostavio realnost vlasnika kuće. Nakon toga, niz događaja, ljudi i prilika – koje Neville naziva “mostom incidenata” – prirodno i često neočekivano se poslože kako bi se ta unutarnja pretpostavka materijalizovala.
U srcu Goddardove filozofije leže principi koji maštu pretvaraju iz sredstva za bijeg u moćnu kreativnu radionicu.
Ključna je ideja da mašta nije puko sanjarenje, već svjestan, fokusiran čin.
Da bi bio djelotvoran, taj čin zahtijeva jasnoću i preciznost, jer neodređena pretpostavka može rezultirati samo neodređenom stvarnošću.
Fokus se premješta sa procesa i prepreka na sam krajnji rezultat. U mašti se konstruiše kratka, simbolična scena koja nužno implicira da je želja već ispunjena.
To nije slika borbe, već slika trijumfa; ne putovanja, već dolaska na odredište.
Ipak, prema Nevilleu, najvažniji korak je oživljavanje te scene osjećajem. “Pretpostavka, iako lažna,” rekao je, “ako se u njoj ustraje, stvrdnut će se u činjenicu.”
Osjećaj je ljepilo koje spaja maštu sa stvarnošću. Bez njega, mentalna slika ostaje samo beživotna fantazija. S istinskim osjećajem olakšanja, radosti ili zahvalnosti, ona postaje kreativni čin.
Nakon što se taj osjećaj usvoji, slijedi najizazovniji dio: ustrajati u toj pretpostavci tokom dana, bez obzira na vanjske okolnosti.
To je stanje koje je Neville nazivao “živjeti s kraja” – unutarnja disciplina i mentalna dijeta, gdje se misli i osjećaji koji su u suprotnosti s ispunjenom željom svjesno odbacuju.
To nije pretvaranje, već tiho, unutarnje znanje.
Možda najradikalniji aspekt njegove misli je koncept revizije, tvrdnja da prošlost nije fiksna. U mašti je moguće mentalno prepraviti neugodne događaje, ne kako bi se porekla stvarnost, već kako bi se neutralisao njihov negativan emocionalni utjecaj na sadašnjost i budućnost.
Za skeptika, sve ovo može zvučati kao bajka. Međutim, moderna psihologija i neurologija nude fascinantne paralele.
Koncept neuroplastičnosti pokazuje da se naš mozak neprestano mijenja na osnovu naših misli i iskustava.
Uporno ponavljanje određene mentalne scene i osjećaja doslovno stvara i jača nove neuronske puteve, čineći da mozak prihvati tu novu “stvarnost” kao zadanu.
Retikularni aktivacijski sistem (RAS), filter za informacije u našem mozgu, takođe igra ulogu.
Kada nešto pretpostavimo kao istinu, programiramo RAS da traži dokaze i prilike koji potvrđuju tu pretpostavku – prilike koje smo ranije možda potpuno ignorisali.
Uz to, ljudska sklonost potvrdnoj pristranosti navodi nas da tražimo dokaze za ono u što već vjerujemo.
Svjesnim usvajanjem nove, pozitivne pretpostavke, počinjemo primjećivati okolnosti koje je potvrđuju, stvarajući tako pozitivnu povratnu spregu.
Najveći izazov na ovom putu je suočavanje s trenutnom stvarnošću. Kako ostati vjeran unutarnjoj viziji kada nam čula govore suprotno?
Neville je ovo nazivao “ratom između čula i pretpostavke”. Zadatak pojedinca je da primat da svojoj mašti, odnoseći se prema vanjskom svijetu kao prema sjeni, odjeku prošlih pretpostavki koje su već zastarjele.
Možda najljepša poruka Nevillea Goddarda nije samo u tome da možemo dobiti ono što želimo, već da možemo postati ono što želimo biti.
Kroz svjesno korištenje mašte, ne mijenjamo samo vanjske okolnosti, već izgrađujemo sebe iznutra – postajemo samopouzdaniji, smireniji, ispunjeniji i zahvalniji, shvatajući da je naša svijest jedina stvarna realnost.