Niko nije znao kako izgleda površina Marsa, sve do 20. jula 1976. godine, kada je NASA-in rover Viking 1 snimio svoju platformu za slijetanje na ogromnoj ravnici zemlje i kamenja.
Viking 1 je pomogao da se Mars okarakterizira kao hladna planeta sa vulkanskom aktivnošću, tankom i suhom atmosferom koja se uglavnom sastoji od ugljen-dioksida i sa upečatljivim dokazima u obliku riječnih korita da je na Marsu nekad postojala voda.
Misije Viking 1 i Viking 2 iz 1976. godine, bile su prve letjelice koje su sletjele na Mars i imale posebno dizajnirane istrumente za detekciju znakova biološke aktivnosti na crvenoj planeti.
Biološki tragovi života na Marsu
Zanimljivo je da su obje letjelice otkrile da je u regolitnom Marsovom tlu nekad bilo života, a ti testovi nikada nisu proizveli lažno pozitivan rezultat.
Od tada je rover Perservance također pronašao organsku materiju na Marsu, a rover Curiosity napravio je niz nevjerovatnih otkrića.
Curiosity je otkrio prisustvo metana u neobično velikim količinama i to samo tokom ljetnih mjeseci, kada bismo očekivali da će tako visoku koncentraciju metana proizvesti bakterije koje bi mogle cvjetati na višim temperaturama.
Jedina druga stvar koja bi mogla stvarati metan u tako velikim količinama bila bi geološka aktivnost, ali godišnje doba i temperatura ne bi trebali imati nikakav uticaj na taj proces.
Osim toga, Curiosity je otkrio neobičnu količinu kisika u Marsovoj atmosferi, a jedino logično objašnjenje bilo bi da je za to odgovoran život.
Također na drevnoj površini crvene planete, pronađena je neobična količina mangana, a ništa ne bi trebalo stvoriti toliko mangana osim života.
Povrh svega ovoga, niz nedavnih eksperimenata je pokazao da bi širok spektar života mogao preživjeti samo nekoliko centimetara ispod površine Marsa tokom dugog i održivog perioda vremena, sugerišući na pretpostavku da bi taj drevni život još uvijek mogao biti tamo.
A mi o tome ne znamo ništa, jer od 1976. godine nismo napravili nikakav konkretan napor da to i dokažemo.
Najnovije otkriće
Najnovije otkriće jedno je od najuvjerljivijih. Iako samo po sebi ovo otkriće nije dovoljno da definitivno potvrdi postojanje života na Marsu, ako zbrojimo sve ostale dokaze o kojima smo pisali u prethodnim redovima, mogućnost da se radi o običnoj slučajnosti je veoma mala.
Perserverance je naišao na intrigantnu stijenu u obliku strijele koja sadrži hemijske potpise i strukture, koje je mogao formirati samo mikrobni život na Marsu prije nekoliko milijardi godina kada je Mars bio znatno vlažniji nego danas.
Unutar stijene, koju su naučnici nazvali Che-Yava Falls, istrumenti Perservancea otkrili su organske spojeve, koji su prekursori (prethodnici) hemije života kakvog poznajemo.
Kroz cijelu dužinu stijene provlače se “vene” kalcijum-sulfata, što su mineralni depoziti koji sugerišu na prisustvo vode, koja je ključna komponenta života.
Rover je također pronašao desetine mrlja veličine milimetra, od kojih je svaka okružena prstenom. Ovi prstenovi sadrže fosfat i željezo, što je uporedivo sa istim prstenovima na Zemlji koji su nastali kao rezultat mikrobijalnih hemijskih reakcija.
Prema astrobiologu Davidu Flanneryju “ove mrlje su veliko iznenađenje, jer na Zemlji ovakve karakteristike u stijenama često su povezane sa fosiliziranim zapisom fosila koji žive u podzemlju.”
Da budemo jasni, ove vidljive karakteristike stijene na Marsu nisu neosporivi dokaz drevnog mikrobnog života na Marsu, barem ne još.
Na primjer, moguće je da je kalcijum-sulfat penetrirao u stijenu pri vrlo visokim temperaturama, možda za vrijeme obližnje vulkanske erupcije.
Međutim, da li bi takve nebiološke hemijske reakcije mogle rezultirari crnim prstenovima, otvoreno je pitanje. Također, ako uzmemo u obzir da je ova stijena puna bioloških spojeva, biološko objašnjenje čini se najboljim.
Život i Sunčev sistem
Iako su naučnici poprilično oprezni kada govore o mogućnosti života na drugim planetama, postoje neki uvjerljivi dokazi da je život bio rasijan širom Sunčevog sistema putem aktivnosti meteorita.
Ova teorija mogla bi objasniti zašto bi toliki broj sličnih bakterija bio raširen po Sunčevom sistemu.
Ako uzmemo u obzir broj bio-pokazatelja koje smo već otkrili i svih drugih eksperimenata, poput onih da bi određene vrste bakterija mogle preživjeti na Marsu, ne radi li se ovdje o previše slučajnosti?
A kada imate previše slučajnosti, to više nije slučajnost, nego jednostavno istina.
Foto naslovnice: Tim Tim (VD fr), CC BY-SA 4.0, preko Wikimedia Commons
