To je gotovo kliše. Radeći sam, inventivni genije patentira nove uređaje koji na kraju mijenjaju svijet, ali njegov genije jedva da je prepoznat i on umire u relativnom siromaštvu; i dok on umire, praktično sam i neprepoznat, njegovi izumi na kraju transformišu život širom planete.
Nažalost, to je uglavnom priča o Nikoli Tesli, naučnom vizionaru čiji su izumi oblikovali veći dio 20. vijeka, dok je on sam bio gotovo zaboravljen. I nije nikakvo preterivanje nazvati Teslu vizionarom.
Za razliku od mnogih naučnih pionira koji su godinama razvijali svoje projekte, Tesline ideje su se često osmišljavale i usavršavale u njegovom umu u trenu.
„Rađanje, rast i razvoj su normalne i prirodne faze“, rekao je Nikola Tesla, ali „s mojim izumom(ima) je bilo drugačije. U trenutku kada sam toga postao svjestan, ‘vidio’ sam ga potpuno razvijenog i usavršenog…”
U stvari, ove izvanredne moći pamćenja i vizualizacije trebale su karakterisati veći dio njegovog života i rada. Jednog dana dok je šetao sa prijateljem Budimpeštom, Tesla je recitovao stihove iz Goetheovog Fausta kada mu se iznenada, doslovno, pojavila ideja o rotirajućem magnetnom polju. Nikola Tesla je u trenu znao kako proizvesti naizmjeničnu struju.
„Zar ga ne vidite tačno ovde ispred mene, kako se okreće gotovo nečujno?“ Pitao je svog saputnika: „Rotirajuće magnetno polje to čini… Zar nije divno? Nije li jednostavno? Moj motor će osloboditi čovjeka, on će obaviti posao za svijet.”
Bio je u svakom smislu te riječi naučni vizionar; u početku je razvio fluorescentne sijalice i neonska svjetla; bio je pionir brzinomjera i sistema za paljenje automobila i pomogao u otkrivanju osnovnih naučnih principa koji stoje iza elektronskih mikroskopa i mikrotalasne pećnice.
Ipak, osim malog broja oduševljenih pratilaca koji su izrasli oko njega, većina ljudi jedva da je znala ko je Nikola Tesla.
Rođen u ponoć, 9. na 10. juli 1856. godine u Smiljanu u Hrvatskoj, kao sin sveštenika tamošnje Srpske pravoslavne crkve, mladi Tesla se brzo istakao kao inteligentan i nastavio studirati fiziku i matematiku u Gospiću i elektrotehniku na Politehničkom institutu u Grazu u Austriji.
Prekretnica je nastupila 1884. godine kada je Nikola Tesla prvi put stigao u Ameriku, ali u početku nije bio previše impresioniran:
„Ono što sam ostavio bilo je lijepo, umjetničko i fascinantno u svakom pogledu.” Napisao je prijatelju: „Ono što sam vidio bilo je mašinski, grubo i neprivlačno.”
Mladi imigrant je stigao sa četiri centa u džepu, nekim matematičkim proračunima i pozdravnim pismom od Charlesa Batchelor-a, jednog od poslovnih saradnika Thomasa Edisona u Evropi.
Nakon kratkog vremena rada za Thomasa Edisona, Tesla se osamostalio i do decembra 1887. godine prijavio je sedam američkih patenata.
Oni su sadržavali kompletan sistem generatora, transformatora, dalekovoda, motora i rasvjete. Patenti su bili toliko originalni da su izdati bez osporavanja, kao što bi se inače dešavalo. Ispostavilo se da su to najvredniji patenti od vremena izuma telefona.
Industrijalac iz Pitsburga George Westinghouse čuo je za Tesline izume i odlučio da to lično istraži. Rukovodeći se svojim oštrim poslovnim instinktima, Westinghouse je stigao u Teslinu laboratoriju, pregledao izume i odmah kupio patente, koji su, ironično, trebali postaviti temelje za Westinghouse Corporation, jedan od stubova vojno-industrijskog kompleksa (inače poznatog kao “Novi svjetski poredak”).
Korporacija Westinghouse dobila je ponudu za osvjetljavanje Svjetske izložbe. Održan u Chicagu 1893. godine, sajam je ujedno bio i prvi sajam u potpunosti na električni pogon na svijetu.
Otvoren je 1. maja uveče, kada je predsednik Grover Cleveland pritisnuo dugme i sto hiljada lampi sa žarnom niti osvjetlilo je neoklasične zgrade sajma.
Teslini izumi su stigli i trebali su osvijetliti ne samo Svjetsku izložbu nego i sam svijet!
Međutim, za razliku od Westinghousea, Tesla nije imao nikakvog smisla za posao, niti je bio vođen bilo kakvom silnom željom da zaradi novac; umjesto toga imao je viziju, genijalnost, Bogom dat kreativni dar koji je naveo neke posmatrače da ga uporede sa Da Vinčijem savremenih nauka.
U stvari, nije pretjerano reći da je Westinghouse Corporation izgrađena na Teslinom nedostatku poslovnog smisla. Godine žestoke konkurencije s Edisonovom korporacijom dovele su do financijske iscrpljenosti Westinghousea i do 1896. godine položaj njegove kompanije izgledao je krajnje nesigurno.
JP Morgan, ‘baron pljačkaša’ berze, vidio je svoju šansu. U nastojanju da američku elektro industriju čvrsto stavi pod svoju kontrolu, počeo je da manipuliše berzom, s namjerom da uništi Westinghouse i kupi Tesline vrijedne patente.
U očaju, Westinghouse je molio Teslu da revidira svoj ugovor i oslobodi ga obveznice kojom bi pronalazaču isplatio velikodušne honorare. Gestom koji je bio tipičan za njegov pravi duh, priča se da je Tesla raskinuo ugovor.
Visoka stjenovita planina
Na prijelazu vijeka, Tesla je zaključio da bi bilo moguće prenositi električnu energiju bez žica. Kako bi optimizirao rezultate, odlučio je eksperimentisati na velikoj nadmorskoj visini, gdje je vazduh bio rjeđi i stoga provodljiviji.
Kao rezultat toga, završio je izgradnju istraživačke laboratorije u Colorado Springsu gdje je izveo neke od svojih najneobičnijih eksperimenata, testove koji su i dan-danas obavijeni velom misterije.
Tesla je vjerovao da se neograničene količine energije mogu prenositi bilo gdje na Zemlji, bez žica i gotovo bez gubitka energije. Nije jasno kako je to tačno namjeravao da uradi, ali je do kraja života tvrdio da je to sasvim moguće i da mu je potrebno samo dovoljno sredstava da to ostvari.
Sredstva, međutim, nisu stizala, a Tesla je na kraju bio primoran da odustane od svojih eksperimenata u Coloradu u onome što se stalno ponavljalo u njegovom životu: nedostatak novca ili nedovoljno finansijskih sredstava za ostvarivanje ideje… ali konstantan priliv novih ideja.
Na početku Prvog svjetskog rata Tesla je opisao sredstvo za otkrivanje brodova na moru. Njegova ideja je bila da prenosi visokofrekventne radio talase koji bi se reflektovali od trupa plovila i pojavljivali na fluorescentnom ekranu.
Ideja je bila daleko ispred svog vremena, i tada ju je malo ko sasvim razumio, ali je bila preteča onoga što danas nazivamo radarom.
Nikola Tesla je također bio prvi koji je vidio vrijeme kada bi se letećim vozilima moglo daljinski upravljati kako bi sletjela s eksplozivnim punjenjem na nesuđenog neprijatelja.
U stvari, on je opisao ono što danas poznajemo kao krstareću raketu (ili dron).
Do 1922. Tesla je radio kao konsultantski inženjer. Zarađivao je dovoljno novca za život, ali su planovi koje je predlagao često odbijani kao nepraktični.
Zanimljivo je da je otprilike u to vrijeme Tesla govorio protiv novih teorija Alberta Einsteina. Za razliku od nobelovca, Tesla je tvrdio da energija nije sadržana u materiji, već u prostoru između čestica atoma.
Pred kraj svog života Tesla je postao još ekscentričniji i povučeniji. Počeo je posjećivati parkove kako bi spasio golubove koje je potom vodio kući da hrani.
U svojim posljednjim godinama, u hotelu New Yorker, rekao je kuharu da priprema specijalnu mješavinu sjemenki za ptice. Takođe je postao opsesivan oko čistoće i jeo je samo kuhanu hranu.
Ipak, ideje su se nastavile razvijati i u godinama prije Drugog svjetskog rata objavio je da je otkrio novi izvor energije i tehnologiju koja može u potpunosti okončati rat.
New York Times od 11. jula 1934. objavio je da: „TESLA, SA 78 godina, OTKRIVA NOVI ZRAK SMRTI.“
„Zrak smrti“, nastavio je Times, „će poslati koncentrisane snopove čestica kroz slobodan vazduh, tako ogromne energije da će srušiti flotu od 10.000 neprijateljskih ratnih aviona na udaljenosti od 400 kilometara…“
Ovo oružje, tvrdio je Tesla, učinilo bi rat nemogućim okružujući svaku zemlju “nevidljivim kineskim zidom”. To bi zapravo bilo ono što danas poznajemo kao akcelerator snopa nabijenih čestica.
Ipak, Tesla još jednom nije uspio prikupiti dovoljno sredstava da podrži svoj prijedlog i kako su izgledi za rat postajali vjerovatniji, Tesla je postajao sve očajniji.
U očaju je konačno poslao detaljne planove za svoje “mirovno oružje” vladama SAD-a, Britanije, Francuske, Kanade, Jugoslavije i Sovjetskog Saveza.
Ali, na Teslino zaprepaštenje, nijedna od zapadnih vlada u to vrijeme nije ozbiljno shvatila njegov prijedlog.
Međutim, nakon Tesline smrti 1943. godine, postalo je očigledno da su neke od ovih vlada postale više nego malo zainteresovane.
Teslin nećak, Sava Kosanović, otišao je u stričevu sobu na jutro njegove smrti. Po dolasku, prema Kosanoviću, sobe su izgledale kao da su pretresene; nestale su sveske i ključni tehnički dokumenti, a dva dana kasnije Kancelarija za strance je zaplijenila sve Tesline preostale stvari.
Jedan od rezultata ovoga je HAARP.
Smješten na Aljasci, tačno tamo gdje je Tesla prvi predložio da ga treba postaviti, neki posmatrači vide HAARP kao radni primjer uređaja koji je Tesla prvi predložio 1915. godine.
Mnogo prije nego što je iko čuo za HAARP, prije nego što je čak i izgrađen, Tesla je o tome pričao sa novinarima.
„Savršeno je izvodljivo prenositi električnu energiju bez žica i proizvoditi destruktivne efekte na daljinu“, rekao je Tesla za New York Times u intervjuu objavljenom 8. decembra 1915. godine.
„Već sam konstruisao bežični predajnik koji to omogućava, i opisao sam ga u svojim tehničkim publikacijama. . . Sa odašiljačem ove vrste omogućeno nam je da projiciramo električnu energiju u bilo kojoj količini na bilo koju udaljenost [HAARP-ova izlazna snaga je pun gigavat] i da je koristimo u bezbrojne svrhe, kako u ratu tako i u miru.”
Izvor: newdawnmagazine.com
