Proročanstvo sa Hjehuve: Put na zlatnu planetu

Svijet koji poznajemo, za Michela Desmarqueta se jedne junske noći 1987. godine raspao i preoblikovao u nešto fundamentalno drugačije, nešto što nadilazi najsmjeliju ljudsku maštu.

Njegova priča, koju je kasnije prenio svijetu, kako on tvrdi, nije plod fikcije, već pomno zabilježeno svjedočanstvo o putovanju koje ruši granice našeg poimanja stvarnosti, prostora i samog vremena.

Ponoćni susret

Sve je započelo iznenadnim buđenjem, neposredno nakon ponoći, tačno u 12.30.

Za Michela, osjećaj potpune budnosti u to doba bio mu je sasvim stran, ali neka neobjašnjiva, unutrašnja sila natjerala ga je da se podigne iz svog kreveta.

Obukao se, uzeo komad papira i mahinalno napisao kratku poruku svojoj supruzi: “Draga moja, biću odsutan desetak dana. Nema potrebe da se brineš”.

Ostavivši poruku pored telefona, izašao je u svoju baštu na sjeveroistoku Australije. Ali, umjesto uobičajenog noćnog koncerta cvrčaka i žaba, dočekala ga je neprirodna, mrtva tišina.

Ubrzo je sve u njegovoj blizini bilo okupano neobičnom, plavičastom svjetlošću koja nije imala nikakve veze sa zvijezdama ili mjesecom.

Tlo se pod njegovim nogama počelo tresti, a zidovi kuće lelujali su se poput platna na vjetru. Prije nego što je i uspio shvatiti šta ga je snašlo, osjetio je kako se lagano odiže od tla, prvo polako, a zatim sve brže, dok je njegova kuća postajala sve manja tačka.

U tom trenutku straha i potpune zbunjenosti, ispred njega se pojavila impozantna ljudska prilika, visoka skoro tri metra, odjevena u jednodjelno odijelo sa prozirnom kacigom na glavi.

Biće mu se obratilo na njegovom maternjem, francuskom jeziku, umirujućim glasom: “Sve je sad u redu, Mishel”.

Svijet izvan vremena

Tako je otpočelo njegovo putovanje sa Tao, kako se predstavila, bićem sa planete koju njeni stanovnici nazivaju Hjehuva.

Prva, zapanjujuća stanica nije bila daleka galaksija, već mjesto koje prkosi zakonima fizike koje poznajemo – paralelni univerzum.

Tao mu je objasnila da se na određenim mjestima, poput čuvenog Bermudskog trougla, granice između našeg i tog svijeta preklapaju, stvarajući prirodnu zakrivljenost koja doslovno usisava ljude, životinje, pa čak i čitave flote brodova.

U tom svijetu vrijeme ne postoji. Ljudi i životinje, zarobljeni nesretnim slučajem, mogu postojati desetinama hiljada godina, bez starenja, bez potrebe za hranom i pićem, ne osjećajući ni fizički ni duševni bol.

To je neka vrsta čistilišta, nenamjerni sporedni efekt prirodnih zakona, poput djeteline sa četiri lista ili slijepog crijeva u ljudskom tijelu.

Oslobađanje iz ovog limba moguće je samo smrću, koja im omogućava da nastave svoj prirodni ciklus reinkarnacije, ili povratkom u naš svijet, što bi za bića koja su tamo provela milenijume stvorilo nesagledive psihološke probleme.

Upozorenje sa uništene planete

Nakon ovog kratkog, ali zapanjujućeg uvida u drugu dimenziju, Tao je povela Michela ka njihovom prevoznom sredstvu.

Na stotinjak metara od njih lebdjela je ogromna sfera, prečnika oko sedamdeset metara, koja je bila glatka poput ljuske jajeta i obavijena plavičastom aurom.

Ulazak u letjelicu bez vrata i prozora, za Michela je bio podjednako čudesan kao i sve do tada.

Tao je pomoću uređaja nalik olovci stvorila nevidljivi levitacioni zrak koji ih je podigao do letjelice, gdje se dio trupa nečujno uvukao, otkrivajući ovalni otvor.

Unutrašnjost je bila ispunjena jarkim bojama koje su, kako je kasnije saznao od Tao, bile samo vibracije, a ne prava boja.

Smješten u ležaj nalik sanduku, Mishel je bio sputan nevidljivom silom dok se letjelica pripremala za putovanje brzinama koje su višestruko nadmašivale brzinu svjetlosti.

Ekran ispred njega je prikazivao Zemlju, koja se brzo smanjivala od košarkaške lopte do tačke koja nestaje u tami svemira.

Putovanje je bilo nevjerovatno brzo i udobno. Prije nego što se zaista mogao priviknuti na novu realnost, našli su se u misiji iznad planete Aremo X3.

Ova planeta, skoro dvostruko veća od Zemlje, bila je sumorni podsjetnik na opasnosti koje vrebaju civilizacije koje se prepuste materijalizmu i sukobima.

Prije 150 godina, njeni stanovnici su sami sebe uništili u razarajućem nuklearnom ratu. Gradovi su bili sablasne ruševine, zakrčene bezobličnim humkama za koje se ispostavilo da su ostaci vozila, dok je sve bilo prekriveno debelim slojem prašine.

Jedini znaci života bile su groteksni – džinovske bubašvabe, duge oko dva metra i visoke oko 80 centimetara , i ogromni crveni mravi veličine krava koji su napadali preživjele ljude.

Preživjeli su bili potomci nekada napredne civilizacije, sada svedeni na primitivni život, a mnoga njihova tijela bila su deformisana ili izjedena bolestima nalik lepri, kao posljedica radijacije.

Posada sa Hjehuve je povremeno posjećivala ovu planetu kako bi uzimala uzorke i proučavala stepen radijacije, a ponekad bi, kao što je Mishel vidio, intervenisali da pomognu preživjelima, koji su ih smatrali bogovima.

Hjehuva: Zlatna planeta čudesnih boja

Nakon ove uznemirujuće posjete, putovanje se nastavilo ka krajnjem odredištu – Hjehuvi. Približavanje planeti bio je prizor koji oduzima dah.

Michel ju je opisao kao „blistavo-isparavajuće-zlatnu“, obavijenu aurom koja se ne može opisati riječima.

Boje na Hjehuvi bile su neuporedivo življe i sjajnije od bilo čega na Zemlji; one su, kako je Tao objasnila, “zračile iznutra”.

Umjesto zgrada kakve mi poznajemo, pejzaž je bio posut ogromnim strukturama u obliku jajeta, takozvanim “dokoima”, koji su služili kao prebivališta i radni prostori.

Ovi dokoi, napravljeni od posebnog magnetnog polja, bili su providni iznutra, pružajući savršen pogled na okolinu, dok su spolja bili neprozirni.

Slijetanje je donijelo nove izazove. Gravitacija na Hjehuvi je bila znatno slabija; Mišel, težak 70 kg na Zemlji, ovdje je imao samo 47 kg.

Iako je ovaj osjećaj lakoće za Michela bio prijatan, zahtijevao je privikavanje kako bi izbjegao gubitak ravnoteže.

Intenzitet boja i svjetlosti bio je toliko jak da je morao nositi posebnu masku (voki) kako ga ne bi doslovno “opile”.

Društvo bez novca i sukoba

Kao i njihova planeta, stanovnici Hjehuve bili su podjednako impresivni. Visoki i lijepi, zračili su dobrotom, inteligencijom i unutrašnjim mirom.

Najveće iznenađenje za Mishela bilo je saznanje da su svi oni hermafroditi.

Tao je objasnila da je njihova rasa oduvijek bila takva i da im to omogućava potpuniji doživljaj postojanja, jer mogu iskusiti i muške i ženske osjećaje.

Njihova tijela su bila savršena, bez deformiteta, a svi su izgledali kao da su istih godina, jer su ovladali sposobnošću da voljno regenerišu ćelije svog tijela.

Život na Hjehuvi bio je primjer savršenog sklada sa prirodom i Univerzalnim Zakonom.

Nije bilo novca, jer je sve pripadalo zajednici. Nije bilo političkih stranaka, već su vođe birane na osnovu mudrosti, čestitosti i inteligencije.

Kretali su se pomoću levitacije ili malih ličnih uređaja (Tara i Litiolak) koji su neutralisali gravitaciju.

Njihova tehnologija bila je u potpunosti u službi duhovnog razvoja, a ne materijalnog bogaćenja.

Susret sa učiteljima

Centralni dio Mishelove posjete bio je susret sa sedam Velikih Učitelja, ili Taorija, u Gradu devet dokoa.

Ovi mudraci, čije su Aure sijale intenzivnom zlatnom svjetlošću, bili su čuvari znanja i duhovni vodiči ne samo za svoju planetu, već i za mnoge druge, uključujući i Zemlju.

Glavni Taora mu je objasnio svrhu njegovog dolaska: izabran je da prenese poruku čovječanstvu, jer se naša civilizacija nalazi na kritičnoj tački, zaglibljena u materijalizmu, mržnji i neznanju.

Taora je rekao: “Tehnologija treba da asistira duhovnom razvoju, a ne da ljude zatvara, sve više i više, unutar okvira materijalističkog svijeta, kao što se sada događa na vašoj planeti.”.

Taora je Michelu također razotkrio duboke istine o stvaranju, Univerzumu i svrsi postojanja.

U početku je postojao samo Duh, Superiorna Inteligencija, koji je svojom voljom pokrenuo “Veliki prasak” i stvorio sve što postoji.

Njegov cilj je bio da doživi duhovna iskustva kroz materijalni svijet. Zato je, pomoću Četvrte sile, usadio sićušni dio sebe u ljudsko biće – ono što nazivamo Astralnim tijelom.

Naše fizičko tijelo je samo prolazno vozilo za Astralno tijelo, čiji je zadatak da se duhovno razvija kroz brojne živote i reinkarnacije.

Planete su, objasnio je Taora, podijeljene u devet kategorija. Zemlja je planeta prve kategorije, neka vrsta “obdaništa” za duše, mjesto ispunjeno patnjom i izazovima, ali osmišljeno da omogući učenje osnovnih lekcija.

Hjehuva je planeta devete kategorije, na samom vrhu ljestvice, gdje žive visoko razvijena bića blizu duhovnog savršenstva.

Cilj svake duše je da napreduje kroz ove kategorije, učeći i razvijajući se, sve dok se konačno ne sjedini sa Velikim Duhom.

Skrivena istorija čovječanstva

Jedan od najfascinantnijih dijelova Mishelovog učenja bilo je putovanje kroz Zemljinu psihosferu – vibracionu čauru koja okružuje planetu i pamti svaki događaj koji se na njoj odigrao.

Kroz ovo iskustvo, vidio je pravu, zaboravljenu istoriju čovječanstva. Saznao je za kontinent Mu, koji se uzdigao iz Tihog okeana poslije kataklizme prije mnogo milenijuma.

Vidio je njegov glavni grad Savanasu, sa veličanstvenom piramidom koja je služila kao komunikacioni centar sa drugim svjetovima i kao “alat” za stvaranje kiše.

Prisustvovao je životu visoko razvijene civilizacije koja je živjela u skladu i blagostanju, prije nego što je kataklizma progutala njihov kontinent prije 14.500 godina.

Vidio je i djeliće svojih 80 prošlih života – od rudara u Njemačkoj do kraljice na drugoj planeti – shvativši da je svako iskustvo, bilo ono skromno ili veličanstveno, služilo svrsi duhovnog učenja.

Tao mu je također otkrila istinu o nekim od najvažnijih događaja u zabilježenoj istoriji.

Jevrejski narod, objasnila je, potiče od astronauta sa planete Hebre, koji su se srušili na Zemlju prije 12.000 godina.

Mojsije nije bio Jevrejin, već Egipćanin kojeg su bića sa Hjehuve odabrala i vodila da izvede Jevreje iz Egipta.

Čuda poput razdvajanja mora i mane sa neba bila su djela njihove napredne tehnologije, a ne natprirodne sile. Svaki put kada u Bibliji piše “‘I Gospod reče…’ – treba da se u stvari čita ‘I stanovnici Hjehuve rekoše…'”.

Najšokantnije otkriće ticalo se Isusa Krista.

Bića sa Hjehuve su ga poslala na Zemlju kao glasnika mira i ljubavi, sa zadatkom da podsjeti čovječanstvo na Univerzalnu Istinu i reinkarnaciju.

Njegovo rođenje od djevice Marije bilo je rezultat vještačke oplodnje koju su oni izveli, usadivši embrion dok je bila pod hipnozom.

Čuda koja je činio bila su demonstracija njihovih superiornih sposobnosti, sa ciljem da ubijede ljude u istinitost njegove poruke.

Nakon raspeća, oni su uzeli njegovo tijelo, oživjeli ga i sačuvali u posebnom dokou na Hjehuvi, gdje ga je Mishel i vidio.

Pravi Isus iz Vitlejema, superiorno biće ali ipak Zemljanin, putovao je u Japan gdje se oženio, dobio tri kćerke i umro u starosti, a njegov grob i danas postoji u selu Šingo.

Poruka za Zemlju

Poruka koju je Mišel dobio za čovječanstvo bila je istovremeno i upozorenje i poziv na buđenje.

Najveće opasnosti za Zemlju, po redu važnosti, jesu: novac, političari, novinari i droge.

Ove opasnosti su mnogo veće od atomskog oružja, jer one uništavaju psihu i duhovnost, što je stvarna opasnost za vječni ciklus duše.

Ljudi moraju shvatiti da su duhovni razvoj i ljubav jedini put naprijed. Moraju se ujediniti, zaboraviti na rasne i političke podjele i okrenuti se očuvanju prirode, jer uništavajući svoju planetu, uništavaju i sebe.

Kao što je Tao rekla: “Neophodno je da se ljudi izdignu iznad mržnje, ljutnje, ljubomore i zavisti, pa da svako, bio on čistač ulica ili vođa zajednice, stavi svog susjeda ispred sebe, nudeći svoju pomoć svakome kome je potrebna.”.

Nakon devet dana provedenih na Hjehuvi, ispunjenih čudima i dubokim učenjima, došlo je vrijeme za povratak. Rastanak je bio tužan, jer se Mishel vezao za svoje nove prijatelje i njihovu prelijepu planetu.

Vraćen je u svoj vrt, na isto mjesto odakle je i odveden, sa zadatkom da napiše knjigu i podijeli svoje iskustvo sa svijetom.

Nije mu dat nikakav materijalni dokaz, jer, kako mu je rečeno, vjera nije dovoljna – čovjek treba da ZNA.

Napomena: Ovaj tekst je adaptirani prikaz i interpretacija knjige Proročanstvo sa Hjehuve (originalni naslov: Thiaoouba Prophecy) autora Michela Desmarqueta.

Obrada teksta ne predstavlja novo autorsko djelo, već sažetak i stilski prilagođenu interpretaciju izvornog materijala, uz poštovanje izvora.

Preporučuje se da čitaoci koji žele detaljnije razumijevanje teksta pročitaju originalnu knjigu.