Najlakši način za nas ljude da nešto razumijemo je da to vidimo zbog načina na koji je naš mozak evoluirao da procesira informacije. Vizuelni sistem je jedan od najrazvijenijih i najdominantnijih osjetila kod ljudi.
Čak i uz pomoć najmoćnijih teleskopa koje smo napravili, ne možemo promatrati određena područja u svemiru zbog različitih prostornih okolnosti.
Zbog toga smo posvećeni pitanju šta se zapravo nalazi izvan granica svemira kojeg možemo vidjeti?
Napustimo za trenutak Zemlju – jedini dom koji poznajemo – i pokušajmo otputovati do najudaljenih krajeva kosmosa.
Još ne znamo šta nas čeka na ovom putovanju, ali ko zna možda otkrijemo nešto nevjerovatno.
Početak
Da bismo bolje razumjeli šta bi to moglo biti skriveno izvan dosega našeg vida, vratimo se nakratko na sami početak – milijardama godina u prošlost kada je svemir nastajao.
Prema prevladavajućem mišljenju stručnjaka, naš svemir je nastao Velikim praskom (Big Bang), koji se dogodio prije otprilike 13,8 milijardi godina.
Prema ovoj teoriji, svemir je započeo kao singularitet – iz tačke beskonačno male veličine, beskonačne gustoće i beskonačne temperature.
Svemir se i dalje širi, a ta ekspanzija se ubrzava zbog tamne energije – misteriozne sile koja izgleda “potiskuje” galaksije jednu od druge.
Ova teorija je najprihvaćenije objašnjenje za nastanak svemira, iako postoje i druge hipoteze.
Vidljivi svemir
Kao što smo već napisali, čovječanstvo nije u mogućnosti promatrati svaki udaljeni kutak svemira zbog ogromnih udaljenosti, ograničenja brzine svjetlosti i dinamičke prirode samog kosmosa.
Međutim, zahvaljujući modernoj tehnologiji i napretku u astronomiji, možemo promatrati određena područja svemira.
Taj dio svemira koji možemo vidjeti sa Zemlje naziva se “vidljivi svemir” (ili “opservabilni svemir”).
Vidljivi svemir je dio svemira iz kojeg je svjetlost imala dovoljno vremena da stigne do nas od njegovog nastanka prije oko 13,8 milijardi godina.
Budući da se svjetlost kreće konačnom brzinom (oko 300.000 km/s), postoji granica koliko daleko možemo “vidjeti”.
Ova granica određena je horizontom događaja, koji označava najveću udaljenost od koje svjetlost može stići do nas.
Prema trenutnim naučnim modelima, ovaj horizont događaja procjenjuje se na vrijednost od oko 16,2 milijarde svjetlosnih godina.
Zbog dinamike stvorene stalnom ekspanzijom svemira, neka nebeska tijela koja danas ne možemo vidjeti postat će vidljiva na nebu u budućnosti.
Međutim, trenutne prognoze pretpostavljaju da sa Zemlje nikada nećemo moći vidjeti one objekte koji se nalaze iza takozvanog Hubbleovog radijusa, jer će ekspanzija svemira uzrokovati da se odgovarajuća nebeska tijela još više udaljavaju od naše plave planete i tako iz našeg vidnog polja.
Osim toga, neki objekti koje danas možemo vidjeti sa naše planete vremenom će nestati izvan našeg vidnog polja.
Rub svemira
Ima li svemir rub? Kada govorimo o našem svemiru, prostor se obično naziva beskonačno velikim entitetom.
Stručnjaci su uvjereni da se svemir stalno širi velikom brzinom. Ali, postavlja se pitanje: U šta se svemir širi i da li je ovo područje možda ograničeno?
Je li moguće da svemir ima neku vrstu ruba ili krajnje granice sa koje se može vidjeti izvan granica vidljivog svemira?
Metaforički, ovo pitanje bismo mogli zamisliti kao samostojeću zgradu. Dakle, postoji li prozor na vanjskim zidovima zgrade kroz koji možemo gledati?
Večina stručnjaka se slaže da to nije slučaj, a razlog tome je takozvani “kosmološki princip“.
Prema ovom principu, raspodjela materije u našem svemiru izgleda približno isto kada se promatra iz bilo kojeg područja.
Općenito, istraživači vjeruju da je naš svemir izotpropan i da su svojstva svemira ista u svim smjerovima. Dakle, bez obzira u kojem smjeru promatramo, svemir izgleda statistički jednako.
Prema tome, svemir jednostavno ne može imati rub. Ne postoji tačka koja jasno definira kraj našeg svemira i sa koje se može gledati u ograničeno područje iza njega.
Ali kako je zapravo moguće da se svemir neprestano širi ako sam po sebi nema ruba ili kraja?
Za nas ljude, ovo pitanje je toliko teško razumjeti, jer smo navikli razmišljati u zemaljskim dimenzijama sa kojima se svakodnevno susrećemo na našoj planeti.
U stvarnosti, prostor u kojem se svemir širi nije trodimenzionalan. Ne postoji ograničeni vanjski prostor u svemiru.
Drugim riječima, to znači da se galaksije ne šire unutar unaprijed definiranog prostora, već se sam prostor širi.
Šta se nalazi izvan vidljivog svemira?
Mnogi stručnjaci smatraju da je nevidljivi svemir struktuiran na isti način kao i vidljivi svemir.
Sa obzirom na već prije predstavljenu tezu prema kojoj svemir nema jasno definiran rub i da je praktično beskonačan, ova teorija se čini vrlo mogućom.
Beskonačnost prostora podržava ideju da izvan vidljivog svemira postoje bezbrojne druge zvijezde, planete i nebeska tijela.
Ali, ovim smo načeli samo vrh ledenog brijega. Na kraju krajeva, radi se o području koje se nikad ne završava, a u kojem se jednostavno može naći sve ono što znamo o našoj galaksiji, a vjerovatno i mnogo više od toga.
Ako i dalje slijedimo ovu ideju o beskonačnosti, onda je vrlo vjerovatno da tamo negdje svako od nas ima gotovo identičnog dvojnika.
Iako se na prvu ruku čini nezamislivo, ovaj tok misli opisuje prave dimenzije beskonačnosti, koje ljudska bića jednostavno ne mogu shvatiti.
Međutim, unutar naučne zajednice postoje i druge teorije koje se bave pitanjem šta se nalazi izvan granica vidljivog svemira.
2008. godine, Astronomi su uspjeli identificirati vrlo čudan fenomen na nebu. Različiti galaktički klasteri su se kretali u jednom smjeru kao jedno velikom brzinom.
Ovo je navelo neke stručnjake na pomisao da iza vidljivog dijela svemira mogu postojati gigantske strukture koje imaju neobično velik gravitacijski uticaj na obližnje objekte.
Šta bi ove strukture mogle biti, ostaje misterija.
Prema još jednoj hipotezi, naš svemir je samo mali dio takozvanog “multiverzuma“, koji se sastoji od beskonačno mnogo pojedinačnih svemira koji postoje jedan pored drugog poput malih mjehurića.
Bez obzira na sve ove teorije, mi još ne znamo ima li naš svemir rub i, ako ima, šta se nalazi poslije njega?
Oni koji nas naslijede na Zemlji poslije nekoliko hiljada (ili čak desetina hiljada) godina, možda će znati odgovore na ova pitanja.
Možda…
