Pad NLO-a u Shag Harbouru 1967. godine: Bljesak na vodi i prazno dno

Petnaest minuta prije ponoći, 4. oktobra 1967. godine, kaplar Kraljevske kanadske konjičke policije i još šest svjedoka gledali su kako se veliki tamni objekat spušta prema vodi ispred Shag Harboura, ribarskog naselja na jugozapadnoj obali Nove Škotske.

Imao je četiri bijela svjetla u nizu, razmaknuta oko četiri i po metra. Letio je na istok, nisko. Onda je naglo zaronio, uz visok zvižduk, i udario u more.

Ostao je bljesak, a poslije njega jedno svjetlo koje je plutalo na površini. Kaplar je pokušao doći do njega čamcem. Svjetlo je potonulo prije nego što je stigao.

Za njim su ostali pjena, četiri dana potrage i fascikla koja se danas čuva u Arhivu Kanade.

Ovaj tekst ne polazi od legende koja je o Shag Harbouru napisana. Polazi od trideset pet stranica dosjea UAR/N/116-125 iz fonda RG 77, koji čine dva memoranduma Direkcije za operacije, niz teleksa vojne komande, nekoliko stranica drugih prijava i dva novinska isječka.

Ono što u njima piše zanimljivije je od priče koja je iz njih izrasla.

Dva memoranduma i tri broja koja se ne slažu

Fasciklu je vodio Nacionalni istraživački savjet Kanade, a memorandum i teleksi u njoj su dokumenti vojne komande, prepisani u njegov arhiv. Mjesto se u njima zove Lower Woods Harbour. Ime Shag Harbour, po kojem je slučaj danas poznat, došlo je iz novina i od mještana.

Prvi memorandum nosi datum 6. oktobar 1967 (str. 11). Potpisao ga je pukovnik W. W. Turner, direktor operacija. U njemu stoji da se sve dogodilo u 23:45 po lokalnom vremenu.

Teleks Centra za koordinaciju spašavanja u Halifaxu, poslan 5. oktobra u 13:20 GMT (str. 10), nosi u polju A vrijeme 050210Z.

Polje A nije vrijeme slanja. U istom dosjeu poruka iz Vankuvera poslana je u 06:50 GMT 28. septembra, a u polju A stoji 05:00 GMT. Polje A je, dakle, vrijeme događaja, a ne slanja poruke.

Ako je tako, u Novoj Škotskoj je tada bilo 23:10, jer je provincija te jeseni bila tri sata iza GMT.

To je trideset pet minuta razlike, a nijedan dokument u fascikli je ne objašnjava. U literaturi se zato mogu pronaći oba vremena, zavisno od toga koje pismo autor otvori prvo.

Treće vrijeme, 23:20, koje se u kasnijim prikazima najčešće citira, u ovim dokumentima se ne pojavljuje. Ko ga je negdje pročitao, ovdje ga neće naći — ne zato što je pogrešno, nego zato što nije iz dosjea.

Isto važi za veličinu.

Memorandum od 6. oktobra (str. 11) kaže da je objekat bio "preko šezdeset stopa u prečniku", dakle više od osamnaest metara.

Drugi memorandum (str. 21), pisan kasnije tog mjeseca kao odgovor na pismo američkog državljanina Anthonyja Altamorea, kaže "oko šezdeset stopa u dužini", što je otprilike osamnaest metara.

Prečnik i dužina nisu ista mjera, a nijedan dokument ne objašnjava razliku.

Treći broj je trajanje. Teleks kaže "više od pet minuta" ("in excess of five minutes"), a memorandum "oko pet minuta" ("approximately five minutes"). Razlika nije velika, ali jeste u vrsti: jedno je donja granica, drugo procjena.

Četvrti nesklad je u imenici.

Prvi memorandum kaže da je objekat na udaru napravio "bljesak". Drugi kaže da je napravio "pljusak", u originalu "bright splash" i sam pod navodnicima.

Jedna riječ pristaje svjetlu, druga masi koja ulazi u vodu.

A novine donose i svoju verziju boje. Dok policijski teleks navodi četiri bijela svjetla, tinejdžeri koje je Halifax Chronicle-Herald našao sljedećih dana opisuju tri narandžasta svjetla u nizu, dok ih druga grupa vidi četiri, ali ih zove žutim ili bijelim.

Brian Dunning, američki naučni skeptik i autor podcasta Skeptoid, koji analizira paranormalne tvrdnje, NLO-e i popularne mitove, upravo na tim razlikama gradi dio svoje kritike.

Njegova analiza predstavlja skeptičko tumačenje dostupnih izvora, a ne nezavisni dokaz o tome šta se te noći dogodilo.

Ništa od ovoga ne znači da je dosje krivotvoren. Znači da su ga pisali ljudi u različitim trenucima i iz različitih izvora: jedan je sažimao terenski izvještaj u kancelarijski dokument, drugi je odgovarao na pismo iz inostranstva, treći je prepisivao ono što su mu rekli svjedoci.

Ali svako ko citira ovaj slučaj mora reći koje pismo citira.

Pet minuta, jedan bljesak i svjetlo koje je potonulo

Najdetaljniji opis je u teleksu RCC 076, poslanom 5. oktobra (str. 10).

U njemu je sve što je kaplar mogao reći dok je još gledao u vodu: tamni objekat, više od osamnaest metara, četiri bijela svjetla postavljena vodoravno na četiri i po metra razmaka, kretanje na istok, niska visina, spuštanje do same površine.

Gledali su ga duže od pet minuta. Zvuk je bio visok i zviždukav. Udar je bio bljesak.

Možda vas zanima: Prvi kontakt sa vanzemaljcima bi mogao rezultirati kolonizacijom i genocidom

Poslije toga je ostalo jedno svjetlo na površini, koje je ostalo dovoljno dugo da se pozove čamac.

Pozicija je zabilježena: 43 stepena i 30,5 minuta sjeverno, 65 stepeni i 45 minuta zapadno.

Teleks pomorske komande dodaje ono što koordinate ne kažu: objekat je bio nešto manje od 280 metara od obale.

Sedam svjedoka nije grupa anonimnih prolaznika. U teleksu stoji da su imena ostalih šestoro poznata kaplaru, što znači da je policija imala imena, a ne samo broj. Ovo nije priča čovjeka koji je sam došao kući.

U kasnijim prikazima nailazi se na "najmanje jedanaest" svjedoka, a Dunning piše o "oko desetak"; ti brojevi se oslanjaju na novinske izvještaje, a ne na teleks.

Pojedinačni detalji iz drugih izvora tu sliku ne mijenjaju, ali je dopunjuju.

Isječak Halifax Heralda od 7. oktobra, potpisan imenom Raya MacLeoda, donosi ono što teleksi nemaju: opis mrlje na vodi.

Novinar piše o "izuzetno velikoj mrlji uzburkane vode i pjene" na mjestu gdje je svjetlo potonulo, a kapetan ribarskog broda, prema Dunningovom čitanju istog teksta, procijenio je da je bila široka najmanje 24 metra i da mu se u mraku činila žućkastom.

Teleksi ostaju pri suzdržanijem opisu: svjetlo, površina, potonuće.

Baklje su isključene. Teleks to ne kaže

Ovo je najcitiranija rečenica u cijelom slučaju. U memorandumu od 6. oktobra (str. 11) stoji da je Centar za koordinaciju spašavanja "isključio mogućnost da je viđenje proizveo avion, baklja, plovak ili bilo koji drugi poznati objekat".

Teleks na koji se ta rečenica naslanja (str. 10) kaže manje: "ALL OTHER POSSIBLE LEADS (A/C, FLARES, ETC.) CHECKED - NIL RESULTS". Provjereno, bez rezultata.

Provjeriti i ne naći nije isto što i isključiti. Ako su baklje bačene iz aviona, potraga za olupinom neće naći ništa, jer olupine nema. Odsustvo olupine ne isključuje baklje, jednako kao što odsustvo otisaka ne isključuje posjetu.

Dunning taj argument izvodi do kraja: od baklje bačene iz aviona ostaje spaljena kartonska cijev, koju u noćnoj potrazi na Atlantiku praktično nije moguće naći, pa "NIL RESULTS" ne znači da baklji nije bilo. On zato kaže da vlada nije isključila ni baklje ni avion, nego da za njih nije našla dokaz.

Teleks tu mogućnost ostavlja otvorenom. Memorandum je zatvara.

Zašto? Memorandum je pisan dva dana poslije događaja i sažima ono što se tada znalo. "Isključeno" zvuči odlučnije od "provjereno, bez nalaza", a razlika između uredskog sažetka i terenskog zapisa nije razlika između istine i laži.

Možda vas zanima: Nešto je u vodi: Podvodne vanzemaljske baze širom planete

Zato se ovaj slučaj ne može zatvoriti ni kao baklje ni kao nešto drugo. Dosje ne kaže da su baklje bile. Kaže da su provjerene.

Od prijave do operacije: Četiri dana teleksa

Operacija se najbolje vidi po vremenima slanja poruka. Tu nema misterije, samo procedura.

Peti oktobar, 13:20 GMT. Centar za koordinaciju spašavanja u Halifaxu šalje prvi izvještaj.

U njemu piše da je područje već pretraženo obalskom patrolnom brodicom 101 i mnoštvom malih čamaca, bez rezultata, i da brod 101 ide prema poziciji s policajcem na palubi.

Peti oktobar, 21:20 GMT. Glavni štab traži od pomorske komande da preuzme istragu i da "što prije" razmotri podvodnu pretragu.

Peti oktobar, 22:50 GMT. Naredba ide komandi ronilačkih jedinica: jedan oficir i tri čovjeka, pozicija 43 stepena 30 minuta sjeverno, 65 stepeni 45 minuta zapadno, objekat nešto manje od 280 metara od obale. Osoblje ide u Clarks Harbour, gdje ga čekaju brod 101 i kaplar.

Šesti oktobar, 19:13 GMT. Odobreno je unajmljivanje lokalnog broda i puštanje broda 101, uz obavezu da se područje proširi i pretraži temeljno.

Sedmi oktobar, 01:46 GMT. Traži se helikopter da prebaci tri ronioca i oko 180 kilograma opreme iz Shearwatera u Barrington.

Odgovor stiže za manje od sat vremena: helikopter HO4S letjet će relacijom Shearwater, Shelburne, Shearwater.

Sedmi oktobar, 22:30 GMT. Pretraženo je područje od otprilike 800 metara puta 2,4 kilometra, po dobrim uslovima, bez rezultata.

Osmi oktobar. Ronioci se vraćaju u prvo svjetlo. Nalaza nema. U 21:30 GMT potraga je završena, uz riječi "SEARCH TERMINATED 082130Z".

Četiri dana, tri ronioca, jedan helikopter, dva broda, lokalni ribari i nijedan predmet izvučen iz vode. To je ono što dosje stvarno tvrdi. Sve ostalo je interpretacija.

Šta fascikla još sadrži

Dosje nije samo Shag Harbour. U istom omotu su i druge prijave iz 1967. godine: dva viđenja iz Vankuvera s kraja septembra, tri prijave Dona Brooksa iz Dummera u Saskatchewanu tokom augusta, izvještaj baze Moose Jaw i prijava iz Alberte u kojoj se objekat opisuje kao dvije zdjele okrenute jedna prema drugoj.

Posebno je zanimljiv pregled ranijih viđenja iz Nove Škotske, koji je 6. oktobra poslala pomorska komanda.

U njemu je i zapis od 27. februara 1967: kod Lawrencetowna viđene su četiri bijele baklje, a tragači i helikopter provjerili su teren bez rezultata.

Možda vas zanima: Tajni svemirski programi: Najveće zataškavanje svih vremena?

Ista formulacija, isti ishod, sedam mjeseci prije Shag Harboura. To ne govori ništa o oktobru, ali pokazuje kako je ta kancelarija radila: prijava, provjera, bilješka, arhiva.

Isječka su dva. Globe and Mail od 30. septembra (str. 8–9) donosi opsežan tekst o NLO-ima u Kanadi. Drugi je Halifax Herald od 7. oktobra (str. 19), tekst Raya MacLeoda, naslov koji Dunning u svojim izvorima navodi kao "Could Be Something Concrete in Shag Harbor UFO".

U njemu se kaže da nijedan avion nije prijavljen kao nestao, da su ronioci mornarice pretraživali i da je nađena samo mrlja uzburkane vode i pjene.

Dunning na tim drugim prijavama gradi i svoj glavni argument. U kasnijim prepričavanjima, piše on, viđenja iz okoline Nove Škotske stopila su se sa Shag Harbourom i postala dio njegove mitologije, iako s njim nemaju veze.

Dosje tu njegovu tezu podržava: prijave su u istoj fascikli, ali su odvojeni dokumenti, s odvojenim datumima i odvojenim svjedocima.

Podmornica i drugo vozilo: Tvrdnje bez dokumenta

Od knjige Maritime UFO Files Dona Ledgera iz 1998., pa do Dark Object iz 2001. godine, koju je Ledger napisao s Chrisom Stylesom, uz slučaj se vežu tvrdnje kojih u dosjeu nema.

Prva: objekat nije bio jedan.

Druga: prvi je pod vodom prešao četrdesetak kilometara do mjesta gdje ga je uhvatio sonar, a mornarica ga je danima nadgledala.

Treća: vojska je znala više nego što je rekla, a svjedočenja su ostala "van zapisnika".

U dijelu dosjea koji se odnosi na Shag Harbour nema nijednog pomena podmornice, sonara ni radarskog kontakta. Nema ni izvještaja koji bi potvrdio drugo vozilo.

To ne dokazuje da tvrdnje nisu tačne. Dokazuje da ih ovaj dosje ne podržava i da se u tekstu moraju čitati kao tvrdnje autora, a ne kao nalazi arhive.

Općina Barrington, koja danas od slučaja pravi turističku priču, prepričava ih bez ograde. To je njen posao. Posao ovog teksta je da kaže gdje prestaje dokument.

Zašto ovaj slučaj i dalje drži vodu

Shag Harbour nije jedini slučaj objekta koji ulazi u vodu, ni jedini kanadski slučaj iz 1967. godine u istoj arhivi.

Pregled takvih prijava, od Tic Taca do Barentsovog mora, stoji u tekstu o susretima sa neidentifikovanim podvodnim objektima.

Shag Harbour je u tom nizu jedan od rijetkih koje je država pratila papirima od prve noći.

Nešto manje od pet mjeseci prije njega, 20. maja 1967, u Falcon Lakeu u Manitobi, Stefan Michalak je tvrdio da je dotakao objekat i zadobio opekotine.

Razlika je u tome što je Falcon Lake ostavio materijal. U dosjeu UAR/N/200 stoji da je Michalak imao opekotine na stomaku, da je izgubio dvanaest funti, oko pet i po kilograma, te da je kasnije predao izgorjelu košulju i mahovinu s mjesta. Shag Harbour nije ostavio ništa osim svjedočenja i papira.

Zato je poređenje korisno. Falcon Lake ima trag i jednog svjedoka. Shag Harbour ima sedam svjedoka, zvaničnu potragu i nijedan trag.

Prvi je jači kao dokaz predmeta, drugi kao dokaz procedure: država je četiri dana tražila nešto što nije znala imenovati.

Ono što ovaj slučaj drži na životu jeste dosljednost. Ljudi koji su ga vidjeli nisu bili sami, vrijeme je zabilježeno u teleksima iste noći, a potraga je vođena po proceduri koja se može provjeriti.

Ono što ga drži u sivoj zoni je isto to: nema ni jednog predmeta. Nema olupine, nema goriva, nema mrlje koja se može analizirati, nema radarskog traga. Postoje svjedočenja, pjena koja se razišla i papir.

Danas se od toga pravi baština.

Društvo Shag Harbour UFO Incident Society, koje su 2006. godine osnovali mještani, svjedoci i istraživači, vodi Interpretivni centar u selu. Laurie Wickens, koji je te noći bio mladić, na njihovoj stranici stoji kao svjedok, uz fotografiju na kojoj gleda zaliv u koji je objekt ušao.

Njegovo ime se u dosjeu ne pojavljuje, ali se pojavljuje u sjećanju sela, i to je za ovakav slučaj sasvim normalno.

To je i najzdraviji način da se slučaj danas gleda. Kao mjesto gdje se državna procedura i lokalno sjećanje dodiruju, a ne kao dokaz da su vanzemaljci bili u Novoj Škotskoj.

Dosje ne kaže šta je palo u vodu. Kaže šta je urađeno povodom toga, ko je šta napisao i gdje se papir zaustavio.

U slučaju Shag Harbour to je više nego što ima većina priča, i manje nego što traži legenda.

Napomena: Naslovna ilustracija je AI rekonstrukcija scene, rađena prema opisu svjedoka iz dosjea. Nije fotografija i ne treba je čitati kao dokaz.

IZVORI

• Nacionalni istraživački savjet Kanade, dosje UAR/N/116-125, RG 77, vol. 310 (R1207-31-X-E, MIKAN 134925), Library and Archives Canada, 35 stranica, digitalna kopija
  • str. 8–9 — isječak Globe and Maila od 30. septembra
  • str. 10 — teleks RCC 076, poslan 5. oktobra u 13:20 GMT, s poljem A 050210Z
  • str. 11 — memorandum Direkcije za operacije od 6. oktobra 1967.
  • str. 12–18 — teleksi o potrazi, ronilačkim naredbama i prevoženju opreme
  • str. 19 — isječak Halifax Heralda od 7. oktobra, tekst Raya MacLeoda
  • str. 21 — memorandum od 25. oktobra, odgovor na pismo Anthonyja Altamorea
• Library and Archives Canada, zapis o dosjeu u bazi (arhivirana stranica)
• Nacionalni istraživački savjet Kanade, dosje UAR/N/200: Falcon Lake, Manitoba, maj 1967 (Stefan Michalak)
• Shag Harbour UFO Incident Society
• Općina Barrington: Shag Harbour UFO Incident
• Brian Dunning, "The Shag Harbour UFO", Skeptoid Podcast #565 (2017)
• Don Ledger, Maritime UFO Files (1998); Don Ledger i Chris Styles, Dark Object (2001). Knjige, bez linka.