Jeste li se ikada pitali šta leži iza zvijezda koje vidimo na noćnom nebu? To je pitanje koje je vijekovima intrigiralo našu znatiželju, dok promatramo to ogromno prostranstvo prostora i razmišljamo o Svemiru.
Naše znanje o Univerzumu, zasnovano je na onome što možemo opaziti sa Zemlje. Dok gledate u zvijezde, zapravo vidite samo mali dio Kosmosa – onaj koji možemo promatrati.
Ono što možemo vidjeti je ogromno prostranstvo prostora, ispunjeno miljardama galaksija, zvijezda i drugih nebeskih tijela. To je ogroman i predivan prizor, zar ne?
Ali, istina je da je ono što vidimo samo mali dio stvarnog Svemira, a on sam – koliko god da je ogroman – krije više tajni nego što možemo i zamisliti.
To njegovo dvojstvo je istovremeno intrigantno i zbunjujuće. Možemo to razumjeti i na način se Svemir sastoji iz dva carstva – ono opaživo i ono stvarno. Pa u čemu je onda razlika?
Sve se svodi na brzinu svjetlosti, najveću brzinu do sad poznatu nama ljudima, i starost Svemira koja iznosi otprilike 13,8 milijardi godina.
Kada gledamo zvijezde, zapravo gledamo u prošlost. Svjetlost koju danas vidimo, napustila je te zvijezde prije mnogo miliona ili čak milijardi godina.
To je opaživi Svemir – dio kosmosa gdje je svjetlost imala dovoljno vremena da nas dosegne. Ali, šta je sa ostatkom? Šta se nalazi izvan dosega naših moćnih teleskopa i izvan kosmičkog horizonta?
Taj horizont je krajnja granica koja dijeli opaživi Svemir od ostatka. To je kao da stojimo na vrhu nekog brda i gledamo horizont, ali znamo da tamo negdje iza njega ima još nešto mnogo više.
Naučnici imaju nekoliko teorija o tome šta se nalazi izvan granica Svemira kojeg možemo vidjeti. Neki vjeruju da se radi o beskonačnom broju galaksija poput naše, koje se protežu u beskonačnost, dok drugi predlažu multiverzum, svaki sa svojim zakonima fizike.
Ono što je sigurno, da vjerovatno nikada nećemo saznati veličinu Svemira, ma koliko to god bilo ponižavajuće za nas.
Ali, to je i dokaz naše znatiželje, naše želje za razumijevanjem, istraživanjem i ispitivanjem granica našeg znanja – tek smo zagrebali površinu tajni koje Svemir krije.
Svemir koji možemo promatrati, samo je mali prozor u nepoznato – ograničen njegovom starošću i brzinom svjetlosti.
Ali, došli smo daleko na našem kosmičkom putovanju – mapirali smo opaživi Svemir, identifikovali galaksije koje su veoma daleko od naše vlastite i otkrili kosmičke fenomene koji izazivaju naše razumijevanje.
Ipak, što više otkrivamo o Svemiru, to više razumijemo koliko toga ostaje nepoznato. Stvarni Svemir, u svom ogromnom obimu, još uvijek je uglavnom misterija.
Priča o Svemiru i nama, daleko je od kraja. Još mnoge prazne stranice u našoj potrazi za tajnama Svemira čekaju da budu napisane.
