Jeste li znali da pod određenim uslovima svjetlost može stvarno putovati unazad kroz vrijeme? Ova zamršena ideja ima ozbiljne implikacije za naše razumevanje Univerzuma.
Brzina svjetlosti u vakuumu iznosi oko 300.000 km/s, što predstavlja kosmičko ograničenje brzine. Ništa ne može putovati brže od svjetlosti. Ili ipak može?
Ali, evo gdje stvari postaju zaista čudne. Svjetlost zapravo može biti usporena kada prolazi kroz određene medije poput vode ili stakla, ili kada prolazi pored objekta sa izuzetno jakom gravitacijom, poput crne rupe.
Zamislimo hipotetičku situaciju u kojoj stvaramo uslove ne samo da usporimo svjetlost, već da je potpuno zaustavimo. Šta bi se desilo ako bismo potpuno zaustavili snop svjetlosti?
Ništa ne može putovati brže od svjetlosti?
Sjećate li se naučnog principa da “ništa ne može putovati brže od svjetlosti”. Ali, ako zaustavimo svjetlost dok se ostatak Univerzuma nastavlja kretati, nešto bi se ipak kretalo brže od nje.
Iz perspektive svjetlosti, sve ostalo bi odjednom skočilo unaprijed u vremenu. Naravno, u stvarnom svijetu ne možemo potpuno zaustaviti svjetlost, ali neki pametni naučnici su je uspjeli dramatično usporiti, čak do nekoliko metara u sekundi.
Fotone koji se kreću usporeno, prestižu čestice koje izgledaju kao da se kreću unazad kroz vrijeme u odnosu na usporenu svjetlost.
Ovo nije samo misaoni eksperiment…
Naučnici su 2000. godine koristili usporenu svjetlost u komori sa cezijumskim gasom kako bi demonstrirali reverzibilnost vremena.
Imprintovali su informacije na svjetlosni snop, dramatično ga usporili, a zatim uspjeli reprodukovati informacije unazad povećanjem brzine usporene svjetlosti, slično kao što bismo premotali magnetnu traku.
Oni su doslovno vratili tok informacija koje nosi svjetlost. Iz perspektive svjetlosti, vrijeme se činilo kao da ide unazad. Šta se ovdje tačno desilo? Da li je ovo bila neka vrsta magije vremenskog putovanja? Ne baš.
Vrijeme je relativno
Sve se svodi na jednu zavaravajuće jednostavnu Einsteinovu ideju – vrijeme je relativno.
Ne postoji univerzalni glavni sat koji otkucava u Kosmosu; vrijeme se kreće različitim brzinama za objekte koji se kreću različitim brzinama i, što je ključno, kretanje unazad kroz vrijeme jednako je validno kao i kretanje unaprijed.
Nema pravila koja kažu da vrijeme mora teći u jednom smjeru. Dakle, iz perspektive usporene svjetlosti, druge čestice zaista putuju unazad kroz vrijeme u odnosu na nju, i matematički gledano, to je jednako validno kao i naš normalan koncept kretanja vremena unaprijed.
Ovo otvara filozofski duboke implikacije. Naš intuitivni osećaj za vrijeme kao nešto što se jednostavno kreće unaprijed čini se da je skoro iluzija.
Smjer i tok vremena su takođe relativni. Dakle, šta to znači ako vrijeme nije apsolutno kako smo mislili? Na primjer, mnoge radnje iz filmova o putovanju kroz vrijeme sada ne izgledaju tako nerealno.
Ako vrijeme može teći unazad iz perspektive svetlosti, možda je putovanje kroz vrijeme u prošlost nekako moguće.
Sa našeg stanovišta ovdje na Zemlji, većina stvari se čini kao da se kreće unaprijed kroz vrijeme. Ali, možda negdje u ogromnom Kosmosu postoje uslovi gdje vrijeme teče unazad u odnosu na nas.
Posljedica prije uzroka
Da li postoje mjesta sa obrnutom uzročnošću, gde posljedica dolazi prije uzroka ili gde budućnost uzrokuje prošlost? Zvuči nelogično, ali kroz prizmu teorije relativnosti možda takav obrnuti tok vremena ima logičkog smisla.
Ova ideja potpuno odudara od našeg normalnog shvatanja vremena i uzročnosti koja upravlja stvarnošću. Prošlost uzrokuje budućnost – kako bi to uopšte funkcionisalo?
To je poput kršenja pravila stvarnosti. Ali, prisjetimo se da je Einstein pokazao da su mnoge od naših normalnih pretpostavki o stvarnosti pogrešne na fundamentalnom nivou.
Vrijeme i prostor nisu zapravo fiksni apsoluti, pa možda čak i sama uzročnost može biti fleksibilna, zavisno o našem referentnom okviru.
Zaključak
Dakle, da sumiramo i povežemo sve ovo – kada zavirimo dublje, otkrivamo da vrijeme ne mora nužno teći u jednom smjeru.
Svjetlost može izgledati kao da se kreće unazad kroz vrijeme u odnosu na materiju koja se kreće brže, i dok se to može činiti nelogičnim, logika relativnosti kaže da je tok kretanja vremena unatrag potpuno validan u određenim referentnim okvirima širom Univerzuma.
Ali, šta to zapravo znači u praktičnom smislu? Prije svega, sugeriše da je putovanje kroz vrijeme u prošlost teoretski moguće manipulacijom relativnog toka vremena.
Jednog dana možda ćemo otkriti kako da napravimo vremeplov koristeći ovu rupu u teoriji. Također, čini se da uzročnost i determinizam možda nisu fundamentalni zakoni koji upravljaju cjelokupnim postojanjem.
Iz određenih perspektiva, posljedica može doći prije uzroka ili budućnost prije prošlosti. Dakle, relativnost otvara vrata ne samo za putovanje kroz vrijeme, već i za još čudnije pojave poput reverzibilne uzročnosti.
Da li su naši postupci unaprijed određeni? Ako budućnost pokreće prošlost, da li posljedice mogu nastati pre uzroka? Ova pitanja ukazuju na ozbiljne praznine u našem razumijevanju postojanja.
Možda postoje cijela carstva stvarnosti gde je kretanje vremena unazad normalna pojava. Kako bi takav svijet funkcionisao?
Zato je fizika fascinantna nauka – otkriva da su naše osnovne pretpostavke o stvarnosti netačne ili samo djelimično tačne. Stvari poput vremena, prostora i uzročnosti djeluju daleko drugačije od našeg normalnog shvatanja.
Što više istražujemo, to postojanje više izgleda čarobno i čudno.
I za kraj ovog članka, zapamtite da je stvarnost daleko čudnija nego što možemo zamisliti.
Foto naslovnice: rawpixel.com sa Freepik