Sinhronicitet je fenomen koji ste sigurno doživjeli u svom životu i za koji nemate objašnjenje. Na primjer, sjetili ste se neke osobe iz prošlosti koju niste vidjeli godinama, a zatim je ponovo sretnete. Ili, pjevušili ste neku pjesmu koju niste dugo čuli, a onda je ponovo čujete na radiju.
Možda vam se nekad u životu desio neki događaj, za koji vam se činilo kao da ga kontroliše “vanjska sila”, kao da sudbina povlači konce i da je to jednostavno previše slučajnosti?
Ovaj fenomen nevjerovatnih slučajnosti, kao da nam sam univerzum šalje signale, nazvan je sinhronicitet.
Ljudi koji su proučavali ljudsko ponašanje, poput Carla Junga, govorili su o sinhronicitetu kao smislenoj slučajnosti koja se događa izvan konteksta.
Ali, šta uzrokuje ovaj fenomen? Predložene su razne hipoteze, kako bi se pokušao objasniti.
Hipoteza vječnog vraćanja
Ova hipoteza predlaže da smo život koji trenutno živimo, već živjeli beskonačno puta ranije, ali se toga ne sjećamo.
Ponekad se možemo prisjetiti događaja iz prošlih života i doživjeti ih u vidu sinhroniciteta ili deja vua.
Ovo bi mogao biti dokaz koji potvrđuje da smo već živjeli ovaj život i da čak možemo koristiti sinhronicitet za predviđanje budućih događaja.
Jedna od ideja ove hipoteze je da se univerzum širi, ali može doći vrijeme kada će se početi skupljati, samo da bi se opet proširio.
Stoga bi sinhronicitet bio ništa drugo, nego sjećanja na prethodni ciklus, to jest prethodni život.
Sinhronicitet i paralelni svjetovi
Prema ovoj hipotezi, sinhronicitet su sjećanja iz paralelnog svijeta u kojem se dešavaju isti događaji, ali iz nekog razloga ta sjećanja prelaze u našu dimenziju i možemo predvidjeti šta će se dogoditi.
Zatim tu su i “sjećanja na budućnost”. Možemo se prisjetiti prošlih događaja, ali zašto ne možemo zapamtiti budućnost?
Iako ovo pitanje, naizgled, nema mnogo smisla, moglo bi objasniti sinhronicitet.
Neki ljudi vjeruju da postoje događaji u budućnosti koji emotivno utječu na nas, transcendirajući prostor i vrijeme i dosežući nas ljude kao premoniciju (predskazanje) u obliku sinhroniciteta.
Hipoteza o simuliranoj stvarnosti
Ova hipoteza se ne može izostaviti, jer bi mogla objasniti sam sinhronicitet – trenutak kada naša svijest uspijeva shvatiti da je stvarnost umjetna.
Budući da je ovaj svijet simulacija (matriks), on nije savršen i sinhronicitet bi jednostavno mogao biti kvar u matriksu.
Ali, sinhronicitet bi jednostavno mogao biti i obična slučajnost. Naša svijest je poput rijeke, kojom plove naša sjećanja i misli.
Vjeruje se da dnevno možemo imati više od 60.000 sjećanja, a nad većinom od njih nemamo kontrolu.
Mi smo samo obični promatrači ovog nasumičnog toka misli, pa ako zaista svaki dan 60.000 misli prođe kroz naše glave, to znači da će doći vrijeme kada će se neka slučajna misao podudariti sa nekim događajem.
Zatim će naši mozgovi jednostavno povezati obrasce, uzrokujući osjećaj sinhroniciteta.
Šta vi mislite o ovoj temi? Vjerujete li da je ovaj fenomen obična slučajnost ili u tome ima nešto mnogo više? Jeste li nekada doživjeli sinhronicitet?
Foto naslovnice: Vecstock sa Freepik
