Misterija iznad kanjona Palo Duro

Tom C, čija se koliba nalazila na jugozapadnom rubu kanjona, ugostio je porodicu na porodičnom okupljanju.

Dok se u kolibi čistilo nakon večere, Tomov zet Bob Jolly, njegov sin Charlie Green i on su se uputili do obližnjeg doka kako bi pecali. No, ono što su doživjeli te noći daleko je nadilazilo obično pecanje.

Na otprilike kilometar od Tomove kolibe, Charliejev automobil, Chevrolet Chevelle iz 1964. godine, iznenada je stao. Svjetla su se pogasila, a motor je utihnuo.

Iako zbunjeni, muškarci su odlučili ne gubiti vrijeme i nastavili su pješice prema doku.

Svjetla na nebu

Zabacili su udice i ugasili svjetiljke. Dok su se njihove su se oči polako navikavale na tamu, iznenada su primijetili nešto čudno.

Daleko iznad ruba kanjona, pojavila su trepereća crvena i bijela svjetla.

U početku su mislili da je možda riječ o policijskom vozilu, ali ubrzo su shvatili da se ta svjetla kreću veoma neobično.

U isto vrijeme, iz daljine se čuo i čudan zvuk, poput zujanja, za koji su pretpostavili da dolazi iz Tomovog radija. Međutim, ubrzo su shvatili da zvuk nije iz radija.

Bob je ushićeno ukazao na to kako se svjetla približavaju, a Charlie je, pogledavši prema rubu kanjona, primijetio da nešto ogromno zaklanja veći dio neba.

Zavladala je panika. Iznenada, snažna plavičasto-bijela zraka, obasjala ih je poput reflektora. Zujanje je postalo glasnije, a zraka se sve više približavala.

U tom trenutku, Charlie je odlučio da se baci sa doka u potok, nadajući se da će se sakriti.

No, u trenutku skoka, dogodilo se nešto nadasve nenadano. Njegovo tijelo se zaustavilo u vazduhu, kao da je zamrznuto.

Iako je namjeravao da zaroni u vodu, zatekao se kako sjedi na klupi pored Boba i Toma. Nije mogao pomjeriti ništa osim očiju. Panika je nestala, zamijenjena neobjašnjivim mirom i znatiželjom.

Surettein susret

Sa druge strane, u kolibi, Charliejeva majka, Mrs. Green, i njena nećakinja Surette, Bobova žena, primijetile su isto svjetlo.

Nakon što su ga promatrale dvadesetak minuta, svjetlo je krenulo prema njima. Surette je osjetila neku neodoljivu privlačnost prema objektu, opisujući ga kao “lijepog”.

Ostavila je Mrs. Green i potrčala prema njemu, osjećajući sve veću toplinu i pucketanje statičkog elektriciteta u kosi.

Približila se na samo petnaestak metara kada je objekt promijenio boju i odletio u tamu.

Šta se zaista dogodilo na doku?

Nakon što se objekat udaljio, Charlie, Bob i Tom su se iznenada ponovo mogli pomjeriti. Bili su zbunjeni i nisu željeli razgovarati o onome što se dogodilo.

Pokupili su opremu, ušli u auto koji je sada radio normalno, i odvezli se do kolibe.

Kada su stigli, Surette je istrčala iz kuće, ushićeno vičući: “Vidjeli ste ga, zar ne? Mora da ste ga vidjeli! Bio je iznad vas dugo vremena!”.

Charlie i Bob su priznali da jesu, dok je Tom rekao da je vidio “samo neka svjetla”.

Njihova sjećanja bila su maglovita, ali Suretteina upornost natjerala ih je da se prisjete događaja.

Godinama kasnije Charlie je odlučio podijeliti svoju priču sa APRO-om (Organizacija za istraživanje vazdušnih fenomena), ali je namjerno izostavio neke od najšokantnijih detalja, jer je osjećao da mu neće vjerovati.

Tek u pismu Whitleyju Strieberu, objavljenom 1997. godine u knjizi “The Communion Letters“, Charlie je opisao šta se zaista dogodilo.

Charlie je detaljno opisao kako su ga, dok je bio paraliziran, ta bića pomaknula i smjestila na klupu.

Otkrio je da je ostao u neudobnom, polusjedajućem položaju, sa jednom nogom u vazduhu i nesposoban da se pomjeri.

Dok se objekt spuštao, uočio je siluete humanoidnih figura, unutar otvora koji su ličili na prozore. Bića su se kretala unutar letjelice, a zatim su počela izlaziti.

Bića, koja je opisao kao “sjene”, kretala su se koso od letjelice prema obali. Nisu dodirivala tlo, već su levitirala iznad vode, ne stvarajući nikakav zvuk.

Charlie je u jednom trenutku osjetio da mu se neko približava sa leđa.

U jednom trenutku, glava mu je nasilno povučena unazad, a ispred sebe je ugledao biće velikih, crnih očiju. Iako je mislio da su to naočale, bio je prestrašen.

Biće je koristilo čudan predmet, sličan “ljeniru”, na njegovom i Tomovom čelu. Charlie je u mislima upitao: “Je li sve u redu?”, na što je dobio odgovor: “Da, sve je u redu.”

Osjetio je olakšanje. Iako je bio podvrgnut prisilnom pregledu, osjećaj “prijateljstva” i “spokojstva” ga je pratio sve vrijeme.

Kontradiktornost ljubaznosti i straha

Oboje, Charlie i Surrete su opisali osjećaje ljubavi i prijateljstva koji su se javili tokom susreta. Surette je rekla da je objekt “isijavao ljubav”, dok je Charlie opisao biće koje ga je pregledalo kao “prijateljsko”.

Međutim, takvi osjećaji su bili u kontradikciji sa onim što se zaista događalo. Bili su paralizovani, primorani da prođu kroz neugodno i invazivno iskustvo.

Charlie je u pismu Strieberu izjavio da bi “bili u velikim problemima” da pregled nije prošao dobro. To svakako ne zvuči prijateljski.

Ova kontradiktornost upućuje na zaključak da su bića kontrolisala njihove emocije, isijavajući osjećaje mira i ljubavi kako bi ih držali pokornim tokom “istraživanja”.

Kao što bi ljudski eksperimentatori na životinjama koristili tehnologiju da ih smire, tako su i ova bića manipulirala osjećajima Charlieja, Boba, Toma i Surette.

Njihova iskustva nisu bila susreti sa prijateljskim posjetiocima, već hladna, analitička istraživanja gdje su ljudska bića poslužila kao objekti.

Iako je Charliejevo sjećanje postajalo sve jasnije s godinama, sjećanje na te osjećaje ga je i dalje zbunjivalo, sve do trenutka kada je shvatio da je riječ o manipulaciji.

Ovo nije još samo jedan fascinantan slučaj susreta sa nepoznatim, već i duboka refleksija o tome koliko smo, kao vrsta, ranjivi pred tehnologijom i inteligencijom koja daleko nadilazi našu.

Napomena:

Palo Duro je i kanjon i potok. Kanjon Palo Duro (Palo Duro Canyon) je drugi po veličini u Sjedinjenim Američkim Državama, a nastao je erozijom od strane potoka (rijeke) po imenu Prairie Dog Town Fork of the Red River. Postoji i potok po imenu Palo Duro Creek, koji je pritoka rijeke Canadian River i nema direktne veze s kanjonom Palo Duro. U kontekstu priče, događaj se dogodio u blizini Palo Duro kanjona i potoka koji je tamo tekao, iako se u tekstu spominje samo Palo Duro Creek. Moguće je da su se u narativu ova dva pojma spojila.