Čudovišta među nama: Misterija o “skidačima lica” u Peruu 2023

Duboko u plućima planete, tamo gdje rijeka Nanay crta zmijolike putanje kroz neprohodno zelenilo peruanske prašume, noć ima drugačiju težinu.

Za narod Ikitu, koji generacijama živi u simbiozi sa džunglom, mrak je oduvijek bio dom jaguara, kajmana i duhova predaka.

Ali u julu 2023. godine, tama je donijela nešto što ni najstariji šamani nisu mogli predvidjeti.

Donijela je bića koja ne hodaju, već lebde. Bića čije oči sijaju žutim svjetlom, a čiji dodir ostavlja ožiljke na duši i tijelu.

Vrisak koji je probudio džunglu

Sve je počelo 11. jula 2023. godine, u trenutku kada je sunce ustupilo mjesto tami.

Selo San Antonio de Pintuyacu, mala zajednica odsječena od modernog svijeta deset sati vožnje čamcem od najbližeg grada, spremalo se za počinak.

No, umjesto zvukova zrikavaca i noćnih ptica, tišinu je rasparao krik.

Bio je to zvuk čistog, nepatvorenog užasa.

Muškarci iz sela, već sedmicama na rubu živaca zbog neobjašnjivih svjetala na nebu, zgrabili su svoje stare lovačke puške i potrčali prema izvoru zvuka.

Ono što su zatekli u dvorištu jedne kuće prkosilo je svakoj logici.

Petnaestogodišnja Talia Davila Diaz ležala je na tlu, krvava i u stanju šoka.

Iznad nje su se nadvijale figure koje kao da su izašle iz najmračnijeg cyberpunk¹ košmara.

Bili su visoki preko dva metra, a njihova tijela bila su oklopljena crnim, matiranim materijalom koji je podsjećao na futurističke vojne egzoskelete.

Lica su im bila skrivena iza izduženih kaciga, a jedino što se jasno vidjelo bile su oči – dva žuta proreza koja su svijetlila u mraku.

Ali najjeziviji detalj nije bio njihov izgled, već njihovo kretanje.

Nisu dodirivali tlo. Stajali su na malim, diskastim platformama koje su tiho zujale, lebdeći metar iznad zemlje.

Kada su seljani zapucali, meci su se odbijali od oklopa uz tupi metalni zvuk, ne nanoseći nikakvu štetu.

Napadači nisu uzvratili vatru mecima.

Jedan od njih je uperio svjetlosni snop prema Pablu Verdalesu, seljaninu koji je prvi zapucao, i oborio ga u nesvijest.

Zatim su se, u trenu, vertikalno vinuli u zrak i nestali u krošnjama drveća, ostavljajući za sobom samo miris ozona i prestrašene ljude.

Možda vas zanima: NLO fenomen: Neki od najintrigantnijih slučajeva viđenja NLO-a kroz prošlost

Hirurgija užasa

Talia je preživjela, ali njena priča je otkrila motiv koji je bio gori od same smrti. Napadači nisu željeli opljačkati selo.

“Htjeli su moje lice,” šapnula je Talia svojoj porodici.

Njen opis napada bio je jezivo precizan i bez haosa koji je tipičan za napade životinja; sve je djelovalo planski i metodično.

Jedno biće ju je držalo s leđa stiskom koji je bio neprirodno snažan, dok joj je drugo guralo instrument u nosnicu.

Osjetila je oštar hemijski miris koji je podsjećao na sedativ.

Zatim su joj na lice namazali hladnu kremu od koje je koža utrnula.

Dok je gubila svijest, čula je razgovor na španskom jeziku.

Jedan glas je imao grubi, lokalni naglasak. Drugi je zvučao drugačije – bio je to Gringo, Amerikanac.

“Pazi”, rekao je lokalni glas. “Nemoj koristiti previše. Uništit ćeš meso.”

Tada je jedan od njih aktivirao mali uređaj koji je Talia opisala kao “laserski skalpel”.

Osjetila je toplotu i miris spaljene kože dok su joj zarezivali vrat.

Samo je njen očajnički pokušaj da gurne ruku pod kacigu napadača i vrisne spriječio najgore.

Na tlu su ostala dva savršena kruga, utisnuta težinom njihovih letjelica, ali nijedan otisak stopala.

Povratak drevnog zla: Legenda o Pishtacu

Za istražitelje iz zapadnog svijeta, ovo je zvučalo kao naučna fantastika.

Ali za starešine plemena Ikitu, ovo je bilo buđenje košmara koji spava u njihovoj kolektivnoj memoriji već 500 godina.

Oni su odmah znali s čim se suočavaju. Nisu ih nazvali vanzemaljcima. Nazvali su ih Pishtacos².

Kada su španski konkvistadori u 16. vijeku prodirali kroz Peru, sa sobom su nosili ne samo oružje, već i praksu koja je za Andske narode bila vrhunac svetogrđa.

U to vrijeme, u Evropi se vjerovalo da ljudska mast ima ljekovita svojstva – koristila se za zacjeljivanje rana i podmazivanje preciznih mehanizama oružja.

Španci su, prema predanju, ubijali domoroce kako bi sakupili njihovu mast.

Za Ikitu narod, mast je esencija života. Oduzeti je značilo ukrasti dušu.

Možda vas zanima: Skrivene dimenzije ili teorija “nevidljivih vanzemaljaca”

Tako je nastala legenda o Pishtacu – blijedom strancu, obično visokom i obučenom u finu odjeću, koji lovi noću koristeći napredne alate kako bi gulio kožu i vadio mast svojim žrtvama.

Ono što ovu legendu čini krvavom realnošću je činjenica da ona nikada nije u potpunosti nestala.

Godine 2009. peruanska policija je uhapsila bandu kriminalaca koja je doslovno rekreirala mit.

Napad na Taliu, sa svojim hirurškim pristupom, laserima i razgovorom o “čuvanju mesa”, savršeno se uklapao u modernu, tehnološku evoluciju Pishtaca.

“Los Pelacaras” (derači lica)³ nisu bili mitološka bića; oni su bili industrijalizirani horor.

Operacija Aswang

Da bismo bolje razumjeli šta se možda zaista dogodilo u Peruu 2023. godine, moramo se vratiti u prošlost.

Ideja da vojne ili obavještajne službe koriste lokalne legende i “čudovišta” kako bi manipulisale stanovništvom nije teorija zavjere.

To je dokumentovana istorijska činjenica.

Najbolji dokaz za to leži u jednoj od najmračnijih operacija CIA-e, izvedenoj na Filipinima 1950-ih godina. Ovo je legenda koju su američki obavještajci pretvorili u oružje.

Vampiri u službi CIA-e

Pedesetih godina prošlog vijeka, Filipini su bili u previranju.

Komunistička pobunjenička grupa poznata kao Hukbalahap prijetila je da preuzme vlast.

Američka vlada, u strahu od širenja komunizma, poslala je svog najboljeg stručnjaka za psihološko ratovanje, pukovnika Edwarda Lansdalea.

Lansdale nije vjerovao u konvencionalni rat. On je vjerovao u ratovanje umom.

Proučavajući lokalnu kulturu, otkrio je da se filipinski seljaci, pa čak i mnogi pobunjenici, panično boje mitološkog bića zvanog Aswang.

Aswang je, prema legendi, vampirsko stvorenje koje mijenja oblik i koje noću svojim dugim, šupljim jezikom isisava krv žrtvama, a posebno voli nerođenu djecu.

Lansdale je skovao dijaboličan plan.

Njegov tim za psihološke operacije počeo je širiti glasine selima da se Aswang naselio na brdu gdje su se krili pobunjenici.

Ali glasine nisu bile dovoljne. Trebao im je dokaz.

Jedne noći, Lansdaleov tim je postavio zasjedu pobunjeničkoj patroli.

Tiho su zarobili posljednjeg čovjeka u koloni – taktika koja osigurava da nestanak ostane neprimijećen dok ne bude prekasno.

Možda vas zanima: Solar Warden: Ultratajni svemirski program nastao korištenjem vanzemaljske tehnologije

Umjesto da ga zarobe ili jednostavno ubiju, izveli su predstavu.

Probušili su mu vrat na dva mjesta, oponašajući ugriz vampira.

Zatim su ga objesili naglavačke dok iz tijela nije iscurila i posljednja kap krvi.

Njegovo beživotno, isušeno tijelo ostavili su na stazi kojom su se pobunjenici vraćali.

Kada su Hukbalahapi pronašli svog druga, beskrvnog i sa tragovima “ugriza”, panika je bila trenutna.

Uvjereni da ih lovi demon, a ne ljudi, pobjegli su s tog područja.

CIA je pobijedila bez ispaljenog metka, koristeći čudovište koje su sami stvorili.

Operacija Wandering Soul

Ovo nije bio izolovan slučaj.

Deceniju kasnije, u Vijetnamu, američka vojska je pokrenula Operaciju Wandering Soul (Lutajuća duša).

Vijetnamsko vjerovanje nalaže da mrtvi moraju biti sahranjeni u svojoj zemlji, inače će njihove duše vječno lutati u bolu.

Američki inženjeri su proveli sedmice u studiju, snimajući jezive zvukove.

Kreirali su audiosnimak koji je sadržavao budističku pogrebnu muziku, plač djece i izobličene glasove “mrtvih” vojnika Viet Conga koji zapomažu iz pakla, moleći svoje žive drugove da dezertiraju i vrate se kući kako ne bi doživjeli istu sudbinu.

Ovi snimci su puštani noću iz helikoptera opremljenih snažnim zvučnicima, pretvarajući džunglu u ukletu kuću.

Lekcija iz Filipina i Vijetnama je jasna: Ako želite kontrolisati teritoriju, a ne želite otvoreni rat, najefikasnije oružje je strah.

A najdublji strah dolazi iz lokalnih mitova.

Zvanična priča: Rudari sa mlaznim ruksacima?

A sada se vratimo se u Peru 2023. godine.

Kada su priče o “Los Pelacaras” dospjele u međunarodne medije, peruanska vlada se našla pod pritiskom.

Njihov odgovor bio je zvanično saopštenje koje je uvreda za inteligenciju.

Tužilaštvo je izjavilo da su napadači zapravo pripadnici ilegalnih rudarskih kartela iz Brazila i Kolumbije (“O Primeiro Comando da Capital”) koji koriste mlazne ruksake (jetpacks) kako bi preplašili seljane i otjerali ih sa zlatonosne zemlje.

Ipak, ova teorija se raspada čim se malo zagrebe ispod površine:

Možda vas zanima: Nevadski trokut: Područje u kojem je nestalo 2000 aviona

1. Tehnološki apsurd: Komercijalni mlazni ruksaci su izuzetno bučni (preko 130 decibela), teško upravljivi i imaju goriva za jedva 10 minuta leta. Svjedoci u Peruu opisuju bića koja lebde satima, manevrišu između drveća u gustoj džungli i kreću se gotovo bešumno, uz samo tiho zujanje.
2. Nelogičnost motiva: Ilegalni rudari žele anonimnost. Posljednja stvar koju žele je privući pažnju svjetskih medija i vojske na svoje operacije. Izvođenje “invazije vanzemaljaca” je najgori mogući poslovni potez za švercere.
3. Geografska greška: Bića su viđena i u gradu Nanay, gdje nema nalazišta zlata. Zašto bi rudari trošili resurse na terorisanje područja bez profita?

Ako nisu rudari, i ako nisu mali zeleni, ko su oni?

“Black Budget” tehnologija

Odgovor se možda krije u vojnoj bazi Iquitos, samo nekoliko kilometara uzvodno od napadnutih sela.

Baš u vrijeme kada su napadi počeli, u tom području je trajala velika međunarodna vojna vježba pod nazivom Resolute Sentinel 2023.

U vježbi su učestvovale američke snage, uključujući marince i – što je neobično za džunglu – Svemirske snage SAD-a (Space Force).

Vježba je službeno završila 9. jula. Napadi su eskalirali 11. jula. Tajming je previše savršen da bi bio slučajan.

Opisi “vanzemaljaca” koje su dali seljani jezivo odgovaraju onome što se zna o naprednoj vojnoj tehnologiji koja se razvija u tajnosti.

Tiho lebdenje koje su svjedoci opisivali moglo bi se objasniti sistemima zasnovanim na magnetnoj levitaciji ili naprednim dronovima s “ducted fan”⁴ pogonom.

Oklop kojim su navodno bili zaštićeni podsjeća na egzoskelete poput TALOS-a (Tactical Assault Light Operator Suit), na kojima vojska radi godinama, pružajući zaštitu od metaka, noćni vid i povećanu snagu.

Čudne žute oči koje su svjedoci vidjeli mogle bi biti refleksija naprednih naočala za noćni vid, koje u mraku ponekad svjetlucaju tako da djeluju kao da oči same sijaju.

Talia je čula dva glasa: lokalni i američki.

Da li je moguće da je peruanska Amazonija poslužila kao poligon za testiranje nove generacije oružja i psihološkog ratovanja?

Baš kao što je Lansdale koristio Aswanga na Filipinima, da li je neka tajna frakcija iskoristila legendu o Pishtacu da prikrije testiranje tehnologije na ljudima koje niko neće tražiti?

Trgovina tijelima: Konačna, užasna teorija

Istraživač Tim Alberino, koji je otišao na lice mjesta, ponudio je možda najrealističniju i najstrašniju teoriju – napadači nisu vanzemaljci, već ljudi, pripadnici visoko organizirane međunarodne grupe za trgovinu organima.

Tržište ljudskih organa vrijedi milijarde dolara, a u Peruu, gdje svake godine nestanu hiljade ljudi, udaljena sela predstavljaju savršeno lovište.

Napredna tehnologija – dronovi, tihi leteći aparati i omamljivači – omogućava im da djeluju brzo i gotovo neprimjetno.

Maskiranje u “vanzemaljce” ili čudovišta služi dvostrukoj svrsi.

Seljani su previše uplašeni da bi se branili, dok prijave o napadima “letećeg zelenog goblina” izazivaju samo podsmeh policije i ne pokreću ozbiljnu istragu.

Legenda postaje savršena kamuflaža za zločin.

Kada su Alberino i bivši marinac Doug Thornton stigli u selo, zatekli su ljude koji spavaju s puškama u rukama.

Thornton je podučavao seljane osnovama vojne odbrane, postavljanju patrola i rukovanju oružjem.

Možda vas zanima: Rebecca Sharrock: Žena koja se može sjetiti svake sekunde svog života

Strah u njihovim očima bio je stvaran – ništa od toga nije bila gluma.

Čudovišta među nama

Pitanja koja i dalje lebde na kraju ovog članka su:

Ko su zapravo ovi napadači?

Da li su to tajne vojne jedinice koje testiraju smrtonosnu tehnologiju na ljudima, ili su legende o Pishtacu preživjele vijekovima, skrivajući se u sjeni džungle?

Šta se još krije u tamnim krošnjama, izvan vidokruga svijeta?

Koliko dugo će strah i misterija služiti kao maska za zločine koje niko ne želi istražiti?

Bez obzira na odgovore, jedno je sigurno – čudovišta su među nama.

Bilješke:

1. Žanr naučne fantastike koji prikazuje visoko razvijenu tehnologiju u društvu koje je propalo ili duboko nepravedno. ↩︎
2. Mitska bića / demoni koji ubijaju ljude i kradu im tjelesnu mast ↩︎
3. Los Pelacaras doslovno znači “oni koji deru lica” (pelar = guliti, cara = lice) ↩︎
4. Vrsta pogonskog sistema koji se koristi za letjelice, posebno dronove i male avione ↩︎