Andrew Adamatzky, profesor informatike na Univerzitetu Zapadne Engleske (UWE) u Bristolu, objavio je studiju u Kraljevskom društvu za otvorenu nauku u kojoj je otkrio da gljive međusobno “komuniciraju” na neobičnom jeziku. Ova komunikacija se odvija putem električnih signala.
“U našem radu na dešifriranju jezika gljiva prvo smo testirali da li različite vrste gljiva pokazuju slične karakteristike električne aktivnosti. A onda smo predloženi jezik gljiva okarakterizirali dužinom riječi i složenošću rečenica,” kaže Adamatzky.
Adamatzky kaže da su gljive, kao “skoro živa bića bez nervnog sistema”, sposobne da generišu električne signale. Tokom eksperimenata sa gljivama otkrio je da gljive Pleurotus djamor emituju električne signale visoke i niske frekvencije, a gljive vrste Ganoderma resinaceum emituju električne signale u intervalima do 8 minuta.
Štaviše, prema Adamatzkyju, električni signali ovih gljiva su slični onima koji se vide kod stvorenja sa centralnim nervnim sistemom (životinje i ljudi).
Zatim je Adamatzky odlučio otkriti jesu li sve vrste gljiva sposobne za takve radnje, te je proveo eksperiment s dodatne četiri vrste gljiva.
“Zabilježili smo ekstracelularnu električnu aktivnost četiri vrste gljiva i pronašli dokaze za propagaciju signalnih linija kroz mrežu gljivičnog micelija. Pretpostavili smo da je električna aktivnost gljiva manifestacija ‘razmjene informacija’ između udaljenih dijelova gljivičnih kolonija.”
U studiji, Adamatzky opisuje kako su on i njegov tim umetnuli elektrode u snopove gljivičnog micelija (micelija), koji se sastoje od tankih razgranatih filamenata.
Otkrili su da se čini da ovi gljivični “korijeni” “komuniciraju” jedni s drugima.
“Otkrili smo da je distribucija dužina signala slična raspodjeli dužine riječi u ljudskim jezicima. I otkrili smo da vokabular gljiva može biti do 50 riječi. Iako njihov glavni leksikon najčešće korištenih riječi ne prelazi 15-20 riječi.”
Adamatzky kaže da je najpričljivija vrsta gljiva (od onih koje su proučavali) bila Schizophyllum commune, na osnovu količine signala koje je generisala.
Naučnik je primijetio da električni signali gljiva nisu bili nasumični, te je stoga mogao razdvojiti grupe sličnih signala u “riječi”, a zatim grupe riječi u “rečenice”.
Poredeći riječi gljive sa ljudskim jezikom, otkrio je da je njihova prosječna dužina riječi slična dužini riječi u engleskom i ruskom jeziku.
U intervjuu za The Guardian, Adamatzky je rekao da vjeruje da gljive koriste svoj “jezik” na sličan način na koji vukovi koriste svoje zavijanje da se organizuju u čopor.
Na primjer, nekim riječima gljive mogu usmjeriti filamente micelija na hranjive tvari ili ih upozoriti na opasnost.
Mogu li onda gljive odrediti postoji li opasnost u njihovoj blizini u vidu osobe koja bere gljive ili svinje koja traži tartufe? Adamatzky priznaje da još ne može odgovoriti na ovo pitanje, jer je potrebno mnogo više istraživanja o gljivama.
Prevedeno uz dozvolu sa: anomalien.com
