Drevni organizmi s Marsa mogli bi biti zarobljeni u ledu, otkriva nova studija

Decenijama je potraga za životom na Marsu bila fokusirana na “praćenje vode”, ali u njenom tečnom, davno nestalom obliku.

Roveri poput Curiosityja i Perseverancea istražuju korita nekadašnjih rijeka i ostatke drevnih jezera, analizirajući hemijski sastav stijena i pijeska u nadi da će pronaći mikroskopske tragove organizama koji su tu možda obitavali prije milijardu godina.

Međutim, uprkos fascinantnim geološkim otkrićima, konkretan dokaz biološkog porijekla i dalje izmiče.

Najnovija studija, koju su zajednički proveli istraživači iz NASA-inog centra Goddard (Goddard Space Flight Center) i Univerziteta Penn State, nudi radikalno drugačiju perspektivu: možda nismo promašili planetu, ali smo definitivno promašili “arhivu”.

Led kao savršeni vremenska kapsula

Naučni tim je u laboratorijskim uslovima rekreirao ekstremno negostoljubivo okruženje Marsa kako bi testirali izdržljivost mikroorganizama.

Rezultati su bili zapanjujući.

Istraživanje je pokazalo da bi drevni mikrobi, ukoliko su ikada postojali na Marsu, mogli preživjeti u stanju hibernacije unutar ledenih naslaga nevjerovatnih 50 miliona godina, čak i pod stalnim bombardovanjem razornim kosmičkim zračenjem.

Ovo otkriće mijenja sve.

Naime, dok se stijene na površini Marsa neprestano troše, erodiraju i izložene su radijaciji koja uništava organske molekule, led djeluje kao štit i konzervans.

“Pedeset miliona godina je period koji daleko nadmašuje starost mnogih trenutnih naslaga leda na površini Marsa, koje su često mlađe od dva miliona godina,” ističe koautor studije Christopher House. “To praktično znači da bi bilo koji organski život zarobljen u tom ledu mogao biti savršeno očuvan do danas.”

Problem sa radijacijom

Najveći neprijatelj života na Marsu nije samo nedostatak kiseonika ili ekstremna hladnoća, već kosmičko zračenje.

Za razliku od Zemlje, Mars nema snažno magnetno polje niti gustu atmosferu koja bi ga zaštitila.

Zbog toga je površinski sloj tla “sterilizovan” milionima godina.

Međutim, simulacije su pokazale da led pruža specifičnu vrstu stabilnosti.

Unutar ledenih kristala, metabolički procesi se zaustavljaju, ali se struktura ćelija održava.

Ako su naslage leda na Marsu, kao što studija sugeriše, relativno mlade (u geološkim okvirima), one bi mogle sadržavati biološke tragove koji su “svježiji” i lakši za identifikaciju nego oni u stijenama starim tri milijarde godina.

Nova era istraživanja

Ovo istraživanje direktno utiče na strategiju budućih misija. Dok su dosadašnji roveri bili opremljeni za grebanje površine i analizu prašine, buduće ekspedicije će morati biti opremljene naprednim sistemima za bušenje leda.

Naučnici već usmjeravaju pogled ka regijama gdje se vjeruje da postoje podzemni glečeri i naslage vodenog leda ispod tankog sloja prašine.

Ako se rezultati studije pokažu tačnim, budući astronauti ili sofisticirani roboti ne bi trebali tražiti fosile u kamenu, već “uspavane” mikrobe u dubokom zamrzivaču Crvene planete.

Šta ovo znači za čovječanstvo?

Pronalazak mikroba u marsovskom ledu ne bi samo potvrdio da nismo sami u svemiru, već bi nam pružio uvid u to kako život nastaje i opstaje u ekstremnim uslovima.

Možda vas zanima: Zašto bi mikrosvemir mogao biti realnost?

To bi bila naučna senzacija vijeka, koja bi transformisala biologiju, astrofiziku i naše razumijevanje mjesta koje zauzimamo u kosmosu.