Da li je egipatska civilizacija starija nego što se usuđujemo priznati?
Torinski kraljevski papirus, čuvan danas u Muzeju Egizio u Torinu, na kraju svoje liste vladara sažima nešto što nijedan kasniji egipatski dokument ne ponavlja tako precizno: bogovi su, prema tom tekstu, vladali Nilom 23.200 godina, a nakon njih Šemsu Hor, "sljedbenici Horusa", još 13.420.
Službena istorija nas uči da je egipatska civilizacija počela oko 3100. godine prije nove ere, kada je kralj Narmer, poznatiji u kasnijim izvorima kao Menes, ujedinio Gornji i Donji Egipat.
Sami stari Egipćani ostavili su, međutim, zapise koji opisuju takvu predinastičku prošlost – vladavinu bogova i Šemsu Hora koja se mjeri desecima hiljada godina.
Ovaj raskorak između udžbeničke hronologije i onoga što su svećenici i pisari sami zapisali dugo intrigira i istraživače i amatere.
Pitanje nije postoje li ti tekstovi – oni postoje, sačuvani su i prevedeni. Pitanje je šta oni zapravo znače.
Bogovi na prijestolju: Maneton i torinski papirus
Maneton, egipatski visoki svećenik iz 3. vijeka prije nove ere, sastavio je Aegyptiacu, istoriju Egipta pisanu na grčkom za dvor Ptolemejevića.
Njegovo djelo sačuvano je samo kroz citate kasnijih pisaca poput Josipa Flavija i Euzebija, i upravo se tu pojavljuje tvrdnja da su Egiptom, prije prvog smrtnog kralja, vladali bogovi.
Prema jednoj od sačuvanih verzija, ta vladavina trajala je 13.900 lunarnih godina, nakon čega su polubogovi, heroji i "duhovi mrtvih" dodali još 11.025 – ukupno gotovo 25.000 godina prije Menesa.
Problem je u tome što se te brojke mijenjaju od prepisa do prepisa.
Euzebijeva armenska verzija daje drugačiji zbir od onog koji prenosi Afrikan, a oba se razlikuju od kasnijeg djela poznatog kao Knjiga Sotisa, za koje savremeni istraživači smatraju da je kasniji falsifikat.
Torinski papirus, nastao vijekovima kasnije za vrijeme Ramzesa II i danas izložen u Muzeju Egizio, prati sličnu logiku, ali s drugačijim zbirom: 36.620 godina ukupno, podijeljenih između bogova i Šemsu Hora.
Kamen iz Palerma: imena bez brojeva
Treći izvor prati istu logiku, ali s manje drame.
Kamen iz Palerma, fragment crne bazaltne stele nastale krajem Pete dinastije – sredinom trećeg milenija prije nove ere – navodi anale kraljeva sve do Neferirkarea Kakaija.
Na samom vrhu ploče nalazi se red imena predinastičkih vladara Donjeg Egipta, možda i stotinjak njih, ali bez ijedne naznake koliko je svaki od njih vladao.
To je važna razlika. Dok Maneton i torinski papirus bogovima pripisuju tačan broj godina, Kamen iz Palerma samo tvrdi da su ti vladari postojali prije ujedinjenja – ne koliko dugo, niti kada tačno.
Egiptolozi se i danas ne slažu jesu li ta imena sjećanje na stvarne poglavice ili simbolički konstrukt.
Zašto nauka te brojke ne čita doslovno
Ovdje egiptolozi prave razliku koju alternativni autori često previđaju.
Dio Manetonovog teksta koji govori o smrtnim faraonima potvrđen je arheološkim nalazima – pečatima, grobnicama, natpisima – pa se uzima kao okvir hronologije.
Dio o bogovima i polubogovima nema takvu potvrdu, pa se tretira kao teološki uvod, a ne kao historijski zapisnik.
Ovaj obrazac nije jedinstven za Egipat.
Sumerska kraljevska lista, sastavljena stoljećima kasnije u Mezopotamiji, tvrdi da je jedan vladar u gradu Eridu vladao 28.800 godina, a drugi čak 36.000 – brojke istog reda veličine kao egipatske.
Većina asiriologa smatra da su ti brojevi simbolički, dio pokušaja da se kraljevska vlast poveže s božanskim porijeklom, a ne doslovan popis godina.
Sfinga: od 10.000 do 800.000 godina
Geološki argumenti idu i dalje od papirusa.
Godine 1990, nakon što ga je na to potaknuo pisac John Anthony West, geolog Robert Schoch zaključio je da erozija na tijelu i u ogradi Sfinge liči na tragove dugotrajne kiše, a ne na pijesak i vjetar – što bi Sfingu smjestilo između 10.000. i 5.000. godine prije nove ere, hiljadama godina prije Keopsa i Kefrena.
Egiptolog Mark Lehner, jedan od vodećih stručnjaka za plato Gize, odgovorio je da raspored obližnjih hramova i blokova vađenih iz iskopa oko Sfinge ne ostavlja prostora za tako ranu gradnju.
Godine 2015, na Međunarodnoj konferenciji o geoarheologiji i arheomineralogiji u Sofiji, ukrajinski geolozi Vjačeslav Maničev i Aleksandar Parhomenko otišli su znatno dalje, tvrdeći da su valovite udubine na Sfinginom tijelu nastale djelovanjem valova drevnog mora, a ne kiše, i to u periodu koji seže i do 800.000 godina unazad.
I sami autori priznaju da je riječ o krajnje spekulativnoj tezi: toliko stara Sfinga prethodila bi čak i pojavi Homo sapiensa, čiji najstariji poznati fosilni ostaci datiraju "tek" oko 300.000 godina unazad.
Orionov pojas nad Gizom
Treći sloj priče stigao je iz astronomije.
Robert Bauval je 1989. primijetio da raspored tri velike piramide u Gizi nalikuje rasporedu tri zvijezde Orionovog pojasa, a kasnije je, zajedno s Grahamom Hancockom, tvrdio da se to poklapanje najpreciznije uklapa u položaj neba oko 10.500. godine prije nove ere – epohu u kojoj bi, prema njima, bila podignuta i Sfinga.
Astronomi Ed Krupp i Tony Fairall nezavisno su provjerili taj ugao i uočili nepoklapanje: nagib linije piramida prema sjeveru iznosi oko 38 stepeni, dok je ugao Orionovog pojasa u 10.500. godini prije nove ere bio bliži 47 do 50 stepeni.
Za Bauvala i Hancocka, "savršeno poklapanje" koje su predstavili javnosti nikada nije postojalo u mjeri u kojoj su ga opisali.
Istina zakopana u mulju
Iza svih ovih brojki stoji jedna stvarna, nespekulativna praznina.
Predinastički Egipat zaista je stariji od 3100. godine prije nove ere – naselja kulture Nagada u Gornjem Egiptu datiraju i do 4500. godine prije nove ere – ali velik dio tog perioda, posebno u delti Nila, ostao je zatrpan pod slojevima mulja debelim i po nekoliko metara, uz podzemne vode koje su se s vremenom podigle.
Arheolozi ističu da satelitski i radarski snimci u posljednjih desetak godina otkrivaju naselja koja klasična iskopavanja jednostavno nisu mogla dosegnuti.
Nije, dakle, sporno da je Egipat imao dužu i slojevitiju prošlost nego što je dugo prikazivano u udžbenicima.
Sporno je koliko od te prošlosti pripada stvarnim ljudima, a koliko religijskoj potrebi da se vlast poveže s vječnošću.
Odgovor, za sada, ostaje zakopan – doslovno – ispod egipatskog blata.
IZVORI
- Maneton, Aegyptiaca (fragmenti, prijevod W. G. Waddell), Loeb Classical Library
- History, Content and Restoration of the "Turin King List", Museo Egizio, Torino
- Palermo Stone, Encyclopaedia Britannica
- The Sphinx Controversy: Another Look at the Geological Evidence, Hall of Ma'at
- Vjacheslav I. Manichev, Alexander G. Parkhomenko, "Geological Aspect of the Problem of Dating the Great Egyptian Sphinx Construction", International Conference of Geoarchaeology and Archaeomineralogy, Sofia
- Going Orion in a Circle (Or: The Challenging Case of 10,500 BC), Hall of Ma'at
- Predinastička naselja zatrpana u delti Nila, MDPI Remote Sensing
Aquarius
Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču. Neću ti prodati senzaciju samo zbog klika. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila da nastavim dalje.