Fotografija koje nema: Šta zaista stoji iza tvrdnji da je NASA brisala dokaze o NLO-ima
Ljeti 1970. ili 1971. godine, u restriktivnom fotolaboratoriju NASA-inog Johnson Space Centera u Houstonu, jedan tehničar je pozvao Donnu Hare da priđe i pogleda fotografiju.
Prema svjedočenju koje je prvi put javno iznijela tek tri decenije kasnije, na fotografiji se vidio okrugao bijeli objekt oštro definiranih ivica kako lebdi iznad polja borova.
Hare, tada tehnička ilustratorica kod NASA-inog izvođača Philco Ford Aerospace, upitala je da li je riječ o NLO-u.
Tehničar joj nije direktno odgovorio. Rekao je samo da joj to ne može reći, što je Hare protumačila kao prešutnu potvrdu.
Kada je upitala šta će biti sa snimkom, tehničar je, prema njenom sjećanju, objasnio da se takve fotografije uvijek retuširaju prije nego što se objave javnosti.
Taj razgovor, ispričan više od pola vijeka kasnije, ponovo se širi internetom.
Ilustratorka s tajnom dozvolom
Hare je za Philco Ford Aerospace radila od 1967. do 1981. godine, izrađujući grafike za lansiranja, slijetanja i lunarne karte.
Posjedovala je sigurnosnu dozvolu koja joj je omogućavala pristup ograničenim područjima, uključujući fotolaboratoriju koja se nalazila preko puta njenog radnog prostora u zgradi 8.
Svoju priču prvi put je javno iznijela u maju 2001. godine, na konferenciji za novinare projekta Disclosure Project održanoj u National Press Clubu u Washingtonu, na kojoj je nastupilo više od dvadeset svjedoka iz vojnih, obavještajnih, naučnih i korporativnih krugova.
U narednim decenijama ponavljala je istu priču u brojnim intervjuima, sve do svoje smrti 2021. godine.
Ono što nikada nije dostavljeno jeste sama fotografija. Ime tehničara nikada nije objavljeno, niti je iko predočio ijedan pisani dokument koji bi potvrdio postojanje politike uklanjanja NLO-a sa snimaka.
Priča je ostala upravo to - priča, ponavljana iz intervjua u intervju, bez fizičkog traga koji bi je potkrijepio.
Astronauti koji nisu šutjeli
Hare je svoju priču proširila i na Apollo misije. Tvrdila je da joj je zaposlenik NASA-e, koji je učestvovao u karantinu i saslušanjima astronauta nakon povratka s Mjeseca, povjerio da su gotovo svi članovi posade misije Apollo prijavljivali da su ih pratile neidentifikovane letjelice.
Prema njenom sjećanju, vjerovala je da su se tri takva objekta nalazila na Mjesecu u trenutku slijetanja, te da su astronauti bili obavezani na šutnju pod prijetnjom zatvorske kazne.
Ni ova tvrdnja nikada nije potvrđena zvaničnim dokumentom.
Nezavisno od Hareinih navoda, pojedini astronauti su zaista javno govorili o neobjašnjivim pojavama.
Edgar Mitchell, pilot lunarnog modula misije Apollo 14 i šesti čovjek koji je hodao po Mjesecu 1971. godine, do kraja života je izjavljivao da vjeruje da su vanzemaljci posjetili Zemlju i da vlade prikrivaju istinu.
Britanskom listu Mirror je 2015. rekao da su, prema njegovom uvjerenju, neidentifikovani objekti pratili aktivnosti na poligonu White Sands u Novom Meksiku zbog testiranja nuklearnog oružja.
Važno je napomenuti da Mitchell nikada nije tvrdio da je tokom svoje misije Apollo 14 lično posmatrao vanzemaljsku letjelicu; njegova uvjerenja zasnivala su se na razgovorima s drugim osobama i informacijama kojima je tvrdio da je imao pristup.
Njegova bivša supruga Anita prisjetila se da joj je Mitchell prepričao razgovor s Gordonom Cooperom, astronautom programa Mercury, tokom večere u njihovoj kući.
Cooper je tada, prema njenim riječima, rekao da nemaju ništa što leti tako brzo i tako visoko.
Slične izjave o neobjašnjivim svjetlosnim pojavama zabilježene su i u zvaničnim NASA-inim transkriptima: Buzz Aldrin je nakon misije Apollo 11 prijavio kratke bljeskove svjetlosti u kabini, dok je Alan Bean tokom misije Apollo 12 opisao svjetla koja su "otplovila" u svemir.
Astronaut Jack Schmitt je tokom misije Apollo 17 uporedio prizor sjajnih čestica oko letjelice sa vatrometom.
Ono što spisi pokazuju - i ono što ne pokazuju
Priča o Hare ponovo je dobila zamah 2026. godine, djelimično zbog kritika upućenih NASA-i zbog kvaliteta fotografija međuzvjezdanog objekta 3I/ATLAS, otkrivenog u julu 2025. godine.
Harvardski astrofizičar Avi Loeb ponudio je spekulaciju da bi objekt mogao biti vještačkog porijekla, no NASA-ini naučnici su nakon detaljnih posmatranja instrumentima poput Hubble i James Webb teleskopa, kao i sondi MAVEN, Psyche i Lucy, zaključili da se radi o običnom, izuzetno starom kometu iz drugog zvjezdanog sistema.
Interesovanje je dodatno podstakao i dokumentarni film "The Age of Disclosure" reditelja Dana Faraha, objavljen krajem 2025. godine, u kojem 34 bivša i sadašnja zvaničnika - uključujući državnog sekretara Marca Rubija - iznose tvrdnje o osamdesetogodišnjem prikrivanju kontakata s vanzemaljskom inteligencijom.
Film je naišao na podijeljene kritike; pojedini analitičari su ocijenili da ne donosi nikakve nove dokaze, već uglavnom već poznate izjave istih svjedoka.
Pod pritiskom Kongresa i nakon predsjedničke direktive iz februara 2026. godine, američko Ministarstvo odbrane - koje sada uglavnom nastupa pod sekundarnim nazivom Ministarstvo rata - pokrenulo je u maju 2026. program PURSUE za objavljivanje deklasificiranih spisa o neidentifikovanim pojavama.
Do juna iste godine objavljene su tri serije dokumenata, uz stotine stranica, fotografija, audio i video zapisa iz FBI-a, NASA-e, CIA-e i Ministarstva odbrane, uključujući i arhivski materijal iz Apolovih misija.
Među objavljenim snimcima nalazi se i fotografija sa misije Apollo 17 iz 1972. godine na kojoj se u trokutastoj formaciji vide tri svjetlosne tačke - snimak koji vojska i NASA, prema vlastitom priznanju, i dalje pokušavaju objasniti.
Zvučni zapisi iz misija Apollo i Mercury sadrže i astronautske opise "svitaca" i "pahuljica" svjetlosti, za koje je NASA kasnije utvrdila da potiču od smrznutog kondenzata koji se odvaja od letjelice.
Ni u jednoj od tri serije objavljenih spisa, međutim, nije se pojavila fotografija koju opisuje Hare, niti ime tehničara kojeg je pominjala, niti bilo kakav dokument koji bi potvrdio postojanje politike sistematskog retuširanja snimaka.
NASA i dalje tvrdi da ne postoji nikakav dokaz o posjeti vanzemaljaca Zemlji.
To ne znači da su Hareini navodi nužno netačni, ali prema trenutno dostupnim dokazima oni i dalje ostaju bez nezavisne potvrde.
Ostaje, dakle, jasna razlika između dvije vrste tvrdnji. S jedne strane, postoje dokumentovane činjenice: astronauti koji su zaista prijavljivali neobjašnjive svjetlosne pojave, i vlada koja je zaista pokrenula proces objavljivanja arhivske građe, uključujući i snimke za koje ni sama još nema objašnjenje.
S druge strane, stoji Hareina lična priča o retuširanoj fotografiji – priča koja, uprkos dvadeset pet godina ponavljanja i trima talasima deklasifikacije, nije odmakla dalje od tačke na kojoj je počela: jednog svjedočenja, bez ijednog dokaza koji bi ga potvrdio.
IZVORI
- NASA - Comet 3I/ATLAS
- CBS News - Pentagon begins releasing new UFO files
- NBC News - UFO/UAP files Pentagon release
- CBS News - Pentagon releases more UFO files
- The Age of Disclosure, dokumentarni film, režija Dan Farah, 2025.
- Disclosure Project press conference, National Press Club, Washington, D.C., maj 2001.
O autoru
Pozdrav, ja sam Aquarius.
Ova stranica je moj autorski projekat — od prve do posljednje linije koda i svakog napisanog teksta. Ukoliko uživaš u člancima i želiš podržati ovakav vid nezavisnog stvaralaštva, to možeš učiniti putem simbolične mjesečne pretplate ili jednokratne donacije.