Dorothy Eady: Omm Sety, Abydos i priča o reinkarnaciji

Autor: 10 min čitanja

Dorothy Eady Omm Sety u blizini hrama Setija I u Abydosu

Bosa, u vunenoj odjeći, s maramom na glavi i perlama iz doba faraona oko vrata. Tako je izgledala žena koja je turiste vodila kroz hram Setija I u Abydosu.

Oslikane reljefe pokazivala je mirno i sigurno, kao domaćica koja obilazi vlastito imanje.

Hram je zaista smatrala svojim domom, a Harry James, čuvar egipatskih starina u Britanskom muzeju, zapisao je u nekrologu da su je poznavale hiljade posjetilaca koji su u posljednjih dvadeset i pet godina njenog života dolazili u Abydos.

Zvala se Omm Sety. Rođena je kao Dorothy Eady u londonskom Blackheathu i tvrdila je da je u tom istom hramu, prije više od tri hiljade godina, bila svećenica.

Godine 2013. egipatski inspektor Ayman Damarany otvorio je davno zapečaćenu prostoriju u dijelu hrama u kojem je nekada bila klaonica.

Došao je da zabilježi zidne dekoracije, a zatekao je hiljade dokumenata: dio svezan u svežnjeve, dio razbacan po podu.

Među njima je bila i fascikla s mjesečnim inspekcijskim izvještajima koje je Eady pisala 1968. i 1969. godine. Američki istraživački centar za Egipat (ARCE) navodi je kao primjer onoga što se u toj zbirci čuva: od posve birokratskih spisa do dokumenata s istorijskom vrijednošću.

Eadyjina priča zato ima dva dijela. Jedan je zapisan u izvještajima i dokumentima, a drugi postoji uglavnom u njenim vlastitim riječima.

Taj drugi dio svodi se na tri tvrdnje za koje u dostupnoj dokumentaciji nema nezavisne potvrde: sjećanje na hram i vrt iz djetinjstva, znanje o njegovim prostorijama koje je pokazala u mraku 1952, i priča o svećenici Bentreshyt, za koju je tvrdila da je bila ona sama.

Djevojčica koja je tražila vrt

Gotovo sve što znamo o njenom djetinjstvu dolazi iz biografije The Search for Omm Sety, koju je 1987. godine napisao Jonathan Cott, a Cott je to uglavnom čuo od same Eady.

To izričito napominje i Psi Encyclopedia.

Prema toj priči, kada je imala tri godine pala je niz stepenice. Doktor ju je proglasio mrtvom, a sat vremena kasnije pronašli su je kako se igra na krevetu, bez ijedne ogrebotine.

Poslije toga su, kaže se, počeli snovi o velikoj zgradi sa stupovima i vrtu punom voća i cvijeća.

Majka bi je zatekla u suzama. Dijete je govorilo da želi kući, iako je bilo kod kuće.

U Britanskom muzeju, priča se, trčala je od vitrine do vitrine i ljubila stopala kipova.

Kad je kao sedmogodišnjakinja ugledala sliku hrama Setija I u Abydosu, rekla je roditeljima da je to njen dom. Pitala je zašto je sve porušeno i gdje je nestao vrt.

Lijepa priča, ali postoji samo jedan svjedok – ona sama.

Nešto čvršće tlo za tu priču daje tek nekrolog: egipatski odjel Britanskog muzeja bio je za nju škola i univerzitet, a ona je govorila da ju je E. A. Wallis Budge poučio ponečemu iz hijeroglifa.

Muzej je, dakle, zaista oblikovao njeno znanje. Da je to znanje došlo iz prethodnog života, nekrolog ne tvrdi.

Londonka na iskopavanjima

Godine 1933 (biografski pregled Barbare Lesko navodi 1931), Eady je otputovala u Egipat da se uda za Imama Abd el-Megida, kojeg je upoznala dok je radila u uredu časopisa posvećenog egipatskoj nezavisnosti. U Englesku se nikada nije vratila.

Sina je nazvala Seti, po faraonu, i tako dobila ime po kojem će je znati cijeli Abydos: Omm Sety, "majka Setija". Brak se raspao već sredinom tridesetih.

Možda vas zanima: Kvantna fizika dokazuje da nikad ne umiremo

Kad je njen muž otišao raditi u inostranstvo, ona je počela raditi za profesora Selima Hassana, koji je tada kopao u Gizi.

Dvadeset godina asistirala je njemu, a zatim i profesoru Ahmedu Fakhryju, na piramidskim poljima velike memfitske nekropole.

Pripremala je terenske zapise i izvještaje za objavu, kako stoji u nekrologu.

To je dio njene biografije za koji vjerovanje nije potrebno. Radila je svoj posao, i radila ga je dugo.

Bosa među stubovima

Posjete Abydosu 1952. i 1954. godine uvjerile su je, kako stoji u nekrologu, da je u tom hramu već jednom živjela.

Kada je Fakhryjev projekt u Dahšuru obustavljen 1956. godine, ponudio joj je bolje plaćen posao u Kairu ili slabo plaćeno mjesto crtačice u Abydosu. Izabrala je Abydos i tamo je ostala do kraja života.

Hram Setija I u Abidosu u Egiptu
Hram Setija I u Abidosu, Egipat; Foto: Gérard Ducher (Néfermaât), CC BY-SA 2.5, preko Wikimedia Commons

Živjela je u jednostavnoj kući od blatne opeke, okružena mačkama, s jednom guskom, magarcem i povremenom zmijom.

U svetištima hrama izvodila je drevne obrede, onako kako ih je sama tumačila.

Ipak, piše James, bila je praktična i potpuno bez okultnog iracionalizma.

Grobnicu i sahranu isplanirala je unaprijed, da bi poslije smrti otputovala na lijepi Zapad, Ozirisu, Setiju i svima kojima je osjećala da pripada.

U Abydosu je pisala i o životu u egipatskim selima. Te zapise o običajima koji, kako je vjerovala, potiču još iz doba faraona objavila je tek 2008. godine egiptologinja Nicole B. Hansen, pod naslovom Omm Sety's Living Egypt.

Test u mraku i pronađeni vrt

Najpoznatija epizoda desila se, prema Cottu, 1952. godine, pri njenoj prvoj posjeti Abydosu.

Možda vas zanima: Blizanke Pollock: Čudo iz Hexhama ili vješta manipulacija?

Glavni inspektor Službe za starine odlučio je da je provjeri.

Trebalo je da u potpunom mraku pokaže gdje se na zidovima hrama nalaze određeni prizori, čije lokacije tada još nisu bile objavljene. Tvrdila je da je uspjela.

Pokazala je i gdje je, po njenom sjećanju, nekad bio vrt. Kasnije su, po El Zeinijevim riječima, na tom mjestu pronađeni ostaci starih stabala.

To zvuči kao dokaz, ali pogledajmo odakle dolazi. Priču najviše prenosi Hanny El Zeini, Egipćanin koji je postao njen prijatelj i koautor Cottove knjige.

On je tvrdio da je lično vidio kako je na tom mjestu iskopan stari panj, kako bilježi Psi Encyclopedia.

Čak i ako je Eady tačno pokazala mjesto vrta, ostaje pitanje odakle joj to znanje. Moguće je da ga je povezala sa svojim uvjerenjem o prethodnom životu.

Isto tako je mogla znati ono što se uči godinama: iz svakodnevnog rada, razgovora s arheolozima i poznavanja ranijih istraživanja lokaliteta.

Svećenica koja postoji samo u njenim zapisima

Prema Cottovoj biografiji, Eady je noću hijeroglifima zapisivala poruke koje joj je, kako je govorila mužu, diktirao duh po imenu Hor-Ra. Diktiranje je, po njenim riječima, trajalo dvanaest mjeseci, a zapis je zauzeo oko sedamdeset stranica kurzivnih hijeroglifa.

Iz tih zapisa nastala je priča o Bentreshyt, mladoj svećenici u hramu u Abydosu.

Jednog dana u hram je došao kralj Seti, i dvoje mladih se zbližilo.

Kad je Bentreshyt ostala trudna, vrhovni svećenik ju je ispitivao, a ona je na kraju priznala ko je otac. Oduzela je sebi život da bi poštedjela kralja.

Eady je vjerovala da joj se Seti I poslije toga javljao kao duh. Njen hijeroglifski zapis vidio je i egiptolog Jaroslav Černý, koji je ocijenio da piše dobro za početnicu.

Možda vas zanima: Eksperimenti u Scoleu: Most između svjetova

Za sve to nema nezavisnog svjedoka. Psi Encyclopedia napominje da slučaj nikada nije istražio nijedan istraživač, pa se priča gotovo u cjelini oslanja na njene vlastite iskaze.

Razlika je presudna. "Eady je tvrdila" govori o činjenici koja se može istraživati.

"Eady je zaista bila Bentreshyt" bila bi sasvim druga tvrdnja, za koju dostupna građa ne daje dokaz.

Šta kažu skeptici

Cott je o njenim tvrdnjama pitao i stručnjake iz drugih oblasti, kako bilježi Psi Encyclopedia. Astronom Carl Sagan, poznat i kao skeptik prema paranormalnom, smatrao je da je fantazija najekonomičnije objašnjenje.

Njegov glavni prigovor bio je da gotovo sve potvrdne priče teku kroz samu Eady: kroz njene dnevnike i kroz priče koje je pričala egiptolozima, novinarima i prijateljima.

Ne postoji, primijetio je, ni nezavisan zapis, recimo pismo koje bi napisao njen otac, čak ni o njenom ranom uvjerenju da joj je drevni Egipat "dom". U njenom znanju o Egiptu, dodao je, nema ničega što zahtijeva više od bistrog uma posvećenog toj temi.

Psiholog Michael Gruber smatrao je da Eady, koja je očito mogla normalno funkcionisati, ne može biti nazvana neuračunljivom.

Njeno iskustvo, rekao je, "dalo je smislen život. Ako kriterij zdravlja ima veze s tim može li čovjek živjeti kreativno, saosjećajno i disciplinovano, onda je Omm Sety to sigurno činila."

Njeno uvjerenje nije bilo samo lično, nego je zadiralo i u istoriju, a čvrsta vjera u Setija kao vodiča mnogo je doprinijela njenom radu u egiptologiji.

Neki istraživači psi-fenomena ipak osporavaju dokaze o reinkarnaciji.

Parapsiholog i istraživač udaljenog gledanja Stephan A. Schwartz odbacuje njenu izvjesnost da je bila reinkarnirana, tvrdeći da se iskustva mogu objasniti kolektivnom sviješću ili udaljenim gledanjem, ali dopušta da je ono u što je vjerovala moglo biti istinito.

Istraživač reinkarnacije James G. Matlock na to dodaje da kolektivna svijest ne objašnjava zašto se iskustva vežu isključivo za sjećanja jedne umrle osobe, a i "psi" objašnjenja traže pretpostavku takozvanog "super-psi", sposobnosti koja bi spajala informacije iz više izvora na način za koji se ne zna da je moguć.

Šta ostaje u papirima

Najčvršći dio ove priče je onaj bez ikakvog paranormalnog objašnjenja. Fascikla s njenim izvještajima iz 1968. i 1969. godine dio je arhiva Sohag inspektorata i šire Egipatske službe za starine, u kojem su prepiska, izvještaji s iskopavanja, karte i drugi dokumenti, a neki datiraju još iz 1820-ih.

Zbirku opisuje kao jedinstvenu koja omogućava da se rana istorija egiptologije prvi put sagleda očima Egipćana, a ne stranih misija, navodi ARCE.

Među drugim dosjeima je i onaj s dokumentima Labiba Habachija, jednog od prvih diplomiranih egiptologa Univerziteta u Kairu, koji je u Službi za starine radio više od trideset godina.

Eady, dakle, nije samo lik iz kasnijih priča o paranormalnom. Bila je stvarna zaposlenica, i to takva da su joj izvještaji sačuvani u arhivskoj zbirci Sohag inspektorata.

Prema Cottovoj biografiji, njen rad na tekstovima ušao je i u monografiju Édouarda Ghazoulija o palati i magazinama hrama Setija I, gdje joj se autor posebno zahvaljuje.

Prema Cottu, mnogi ugledni egiptolozi javno su tvrdili da su neka djela objavljena pod tuđim imenima velikim dijelom uredila ili napisala upravo ona.

Dorothy Eady umrla je 21. aprila 1981. godine u Abydosu, u dobi od 77 godina, a sahranjena je u pustinji izvan koptskog groblja, u neoznačenom grobu okrenutom prema zapadu.

Vjerovala je da će joj se život nastaviti, a papiri govore samo o ovom jednom.

Ne kažu ko je bila prije 1904. godine, već šta je radila pred kraj života, na mjestu koje je decenijama zvala svojim domom.

IZVORI
O autoru

Aron Corvin

Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču, ali ne prodaje senzaciju. Detaljno istražim svaku temu prije nego što je objavim na stranici. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila i pomogla da nastavim dalje.

Postani član Doniraj
Reinkarnacija Život poslije smrti
Podijeli članak