Lutka iz Nampe: Figurica iz bušotine koja je trebala imati dva miliona godina

Nampa figurica, mala tamna antropomorfna glinena lutkica s okruglom glavom, jednostavno oblikovanim trupom, rukama uz tijelo i izduženim nogama, prikazana na svijetloj podlozi.

Početkom augusta 1889. godine iz arteške bušotine u Nampi, u Idahu, zajedno s pijeskom izvučena je mala figurica. Bila je visoka oko četiri centimetra, bez šaka i stopala, s licem koje je djelovalo grubo oblikovano. Jedan od vlasnika bušotine, M. A. Kurtz, ugledao ju je među pijeskom koji je pumpa izbacila.

Bušotina je prolazila kroz jezerske naslage gline i pijeska koje se danas vode kao formacija Glenns Ferry, a geolozi ih datiraju u pliocen i rani pleistocen. Iznad njih je ležao sloj bazalta debeo 3,7 do 4,6 metara. Kurtz je tvrdio da je figurica izvučena s dubine od oko 97,5 metara.

Šta je izašlo iz cijevi

Figurica je bila visoka oko 3,8 centimetara. Prikazuje žensko tijelo bez šaka i stopala, s desnom nogom slomljenom iznad koljena. Ispitivač je zaključio da je oblikovana od plastične gline, a zatim pečena.

Tri prikaza glinene figurice iz Nampe: sprijeda, straga i iz profila
Glinena figurica iz Nampe u tri prikaza. Crtež je objavljen u Wrightovom izvještaju iz 1890; javno vlasništvo, Internet Archive.

Vijest je stigla do predsjednika kompanije Union Pacific, Charlesa Francisa Adamsa, koji je 8. septembra 1889. godine pisao geologu G. Fredericku Wrightu u Oberlinu.

Wright se zatim dopisivao s Kurtzom i prikupio izjave svjedoka, među kojima su bili Alex Duffes i inženjer H. B. Grumbley. Figuricu je dao na pregled Albertu Allenu Wrightu, profesoru prirodne historije u Oberlinu, i hemičaru F. F. Jewettu.

Cjelokupnu prepisku objavio je u zborniku Bostonskog društva za prirodnu istoriju.

Kurtz je naveo da figuricu ne može ustupiti Harvardu ni drugoj instituciji, ali ju je poslao Wrightu ekspresom. Wright ju je imao u rukama gotovo tri mjeseca.

Starost koja se pripisuje dubini

Ako je figurica zaista izvučena iz tog sloja, mogla bi biti stara milionima godina. Međutim, koliko je poznato, nikad nije datirana.

Pretpostavljena starost figurice izvedena je iz starosti sloja, na osnovu tvrdnje o dubini s koje je izvučena.

Sloj se datira u pliocen i rani pleistocen, dakle na nekoliko miliona godina, ali ta starost nije izmjerena na figurici. Iz starosti sloja izvedena je brojka od dva miliona godina.

Wright je u prepisci izrazio sumnju u njenu autentičnost. Kurtz mu je odgovorio i ponudio izjave četvorice svjedoka. Pojavila se i konkretna pretpostavka o prevari: da je figurica tokom noći ubačena u pumpu.

Generalni direktor Union Pacifica za taj okrug posvjedočio je o karakteru Kurtza i Duffesa, ali to nije bio dokaz o porijeklu figurice.

Možda vas zanima: Narodi sa mora: Sila koja je srušila bronzano doba i nestala bez traga

Geolog John Wesley Powell je 1893. zapisao da je figuricu vidio u Boiseu 1889. i smatrao ju je šalom; indijanska djeca iz okoline igrala su se takvim lutkama.

Scientific American je 9. novembra 1889. prenio Wrightovo predavanje u Brooklyn Institutu.

List piše da su Putnam i Haynes zaključili da figurica nije od gline, nego od lakog plovućca, i da su obojica bila uvjerena u njenu autentičnost. Albert Allen Wright tu je mogućnost izričito odbacio: materijal se, po njemu, oblikovao kao plastična glina i potom pekao.

Na sastanku Bostonskog društva 1. januara 1890. iznesena su dva suprotstavljena tumačenja.

Predsjednik društva F. W. Putnam smatrao je da naslage željeznog oksida i zalijepljena zrna kvarca ispod desne ruke svjedoče o starosti figurice.

Albert Allen Wright u svom je izvještaju tvrdio suprotno: ta zrna nisu naknadne naslage, nego dio materijala od kojeg je figurica napravljena. H. W. Haynes smatrao je da figurica predstavlja važan dokaz o velikoj starosti ljudskog prisustva u Americi.

G. F. Wright je 1912. zapisao da sloj ne mora biti star više od nekoliko hiljada godina, jer se pijesak i glina mogu taložiti vrlo brzo.

Eksperiment koji je osporio taj argument

Albert Allen Wright uzeo je glinenu kuglu izbačenu iz iste bušotine, zdrobio je, navlažio i nožem oblikovao sličnu figuricu, pa ju je pekao u porculanskoj posudi iznad plamenika.

Imitacija je uspjela mnogo bolje nego što je očekivao: gotovo svaka površinska karakteristika originala mogla se ponoviti na kopiji.

To ne dokazuje da je original iz pliocena, ali pokazuje da je mogao biti izrađen na licu mjesta, od gline iz iste bušotine, nožem i vatrom.

Na licu figurice uočio je tragove rezanja i zaključio da je ono ponovo obrađeno nedugo prije nego što mu je figurica dospjela u ruke. Tragovi alata na originalu bili su jednako jasni i svježi kao na njegovoj kopiji.

Jedina razlika bila je nešto intenzivnija crvena boja na jednom ili dva mjesta na originalu.

IZVORI
O autoru

Aron Corvin

Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču, ali ne prodaje senzaciju. Detaljno istražim svaku temu prije nego što je objavim na stranici. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila i pomogla da nastavim dalje.

Podijeli članak