“Oni nas posmatraju”: Susret sa NLO-om iznad Perua

U svijetu NLO fenomena, postoje slučajevi koji se ističu ne samo po spektakularnoj prirodi viđenog objekta, već i po kalibru svjedoka koji su svjedočili ovim pojavama.

Često se susrećemo sa pričama usamljenih vozača na pustim cestama ili anonimnih posmatrača. Njihova svjedočenja bi se lako mogla odbaciti kao halucinacija ili greška.

Ipak neki slučajevi predstavljaju rijetke, neoborive enigme, posebno ako govorimo o 59 ljudi – iskusnoj posadi, univerzitetskim profesorima, vojnim licima i običnim građanima – koji su više od sat vremena, zarobljeni u metalnoj cijevi na hiljadama metara visine, gledali u nešto što ljudska logika nije mogla objasniti.

To je NLO!

Bio je to naizgled običan let. Kapetan Oswaldo Sanviti, iskusni veteran vazduhoplovstva sa impresivnih 22.000 sati leta, sjedio je u kokpitu svog DC-4 aviona.

Radilo se o četveromotornom putničko-transportnom avionu koji je proizvodila američka kompanija Douglas Aircraft Company tokom 1940-ih godina.

Sanviti je bio čovjek u ranim 40-im godinama, koji je poznavao nebo kao svoj dlan. Radio je za tadašnju peruansku kompaniju Faucett, a let je trebao biti rutinski, na liniji od Piure do Lime, glavnog grada Perua.

Sat je pokazivao oko 18:00 sati. Sunce je polako zalazilo, bacajući duge sjene preko peruanskog pejzaža, dok je avion prelijetao grad Chiclayo.

Bili su na visini od oko 2.100 metara, u onom mirnom periodu leta kada putnici drijemaju ili čitaju novine, a posada se opušta prateći istrumente.

Tada je tišinu rutine prekinuo vizuelni šok.

Kapetan Sanviti je bio prvi koji je primijetio anomaliju. Sa desne strane aviona, u sumraku koji se zgušnjavao, pojavio se svjetleći objekt.

Objekt je “sijao jarkom svjetlošću” i imao oblik obrnutog stošca (kupe).

U tom trenutku, Sanviti je donio hrabru odluku. Umjesto da šuti zbog straha od ismijavanja, uključio je razglas.

Njegov glas, vjerovatno prožet mješavinom profesionalizma i nevjerice, odjeknuo je kabinom:

“Svi pogledajte kroz prozore s naše desne strane. Tamo je čudan objekt i posmatra nas. To je NLO.“

Šta su putnici vidjeli?

Ono što su putnici ugledali kada su prislonili lica na hladna stakla prozora nije ličilo ni na šta iz njihovog iskustva.

Prema svjedočenjima koja su uslijedila nakon slijetanja, objekt je posjedovao karakteristike koje su bile tehnološki neobjašnjive za to doba – a i za današnje.

NLO je opisan kao “svjetleći objekt u obliku stošca. Međutim, nije bio statičan u svom obliku. Prečnik objekta na njegovom najširem, gornjem dijelu, iznosio je oko 70 metara.

Drugim riječima, objekt je bio masivan, vjerovatno veći i od samog aviona. Donji dio objekta sužavao se u oblik lijevka.

Ipak, ono što je najviše fasciniralo i plašilo posmatrače bio je svjetlosni spektar koji je objekt emitovao. Nije to bilo obično navigacijsko svjetlo.

Objekt je na donjoj strani imao crveno svjetlo, dok se na gornjoj strani vidjelo plavičasto svjetlo.

Kada bi ubrzavao ili se penjao, boje su se mijenjale – plava je prelazila u crvenu, a crvena u narandžastu. Povremeno je emitovao i blještavo bijelo svjetlo.

Za razliku od aviona koji zahtijevaju lukove za skretanje i postepeno ubrzanje, ovaj objekt se kretao na načine koji bi pretvorili ljudskog pilota u kašu uslijed G-sile.

Objekt je “skakutao” gore-dole, krećući se u nepravilnim vertikalnim oscilacijama. U početku je letio paralelno s avionom na udaljenosti od oko 13 km, a zatim se približio na samo oko 3 km.

Izvodio je nagle cik-cak manevre i prelijetao s jedne strane aviona na drugu, sve vrijeme krećući se nevjerovatnom brzinom.

Sanviti je kasnije izjavio: “Nekoliko puta je pucao ravno u zrak, a zatim se ponovo spuštao. Pratio nas je kao da nas pomno posmatra.”

Elektromagnetni efekti

Jedan od najjezivijih aspekata ovog susreta nije bio samo vizuelni kontakt, već fizički uticaj koji je objekt imao na sisteme aviona. U trenutku kada se objekt približio, komunikacija je prekinuta.

Radio je zamro. Za pilota usred leta, gubitak kontakta sa kontrolom leta je ozbiljna vanredna situacija. Ali nije stalo na tome.

Svjetla u kabini su se prigušila. Ovo su klasični znakovi onoga što ufolozi nazivaju elektromagnetskim interferencijama (EM efekti), gdje prisustvo NLO-a ometa električne sisteme u blizini.

Zamislite atmosferu u kabini: mrak se spušta vani, nepoznati svjetleći div pleše oko aviona, a unutra svjetla trepere i slabe dok pilot bezuspješno pokušava dozvati pomoć. Izolacija je bila potpuna. Bili su sami na nebu sa Tim.

Od skepticizma do histerije

Ovaj slučaj je jedinstven zbog sociološkog presjeka svjedoka. Nisu svi reagovali isto, a njihove reakcije nam govore mnogo o ljudskoj prirodi kada je suočena s nepoznatim.

Elmer Nunez, urednik novina i jedan od putnika, pružio je dragocjen uvid u atmosferu. Priznao je da nikada prije nije vjerovao u NLO-e.

“Znam da nas je pratio NLO i mogu vam reći da me je cijela stvar uplašila,” rekao je Nunez.

U kabini je zavladala histerija – nekoliko žena bilo je na rubu nervnog sloma, a jedna je čak briznula u glasan plač, tražeći utjehu od ljudi oko sebe.

Odrasli su bili ukočeni od straha, pokušavajući razumjeti šta se dešava, dok su djeca na letu reagovala potpuno drugačije.

Njihova dječija nevinost pretvorila je čitavu situaciju u nešto što su doživjeli kao uzbudljivu igru. Za njih je to bilo “veliko zabavno svjetlo” na nebu.

Nisu imali granice u shvatanju mogućeg i nemogućeg, pa su u tom neobičnom prizoru vidjeli ljepotu, a ne opasnost.

George Santa Maria Calderone, dekan Tehničkog fakulteta Univerziteta u Limi bio je kao inžinjer idealan svjedok.

Njegov skepticizam je bio ukorijenjen u naučnoj metodi, ali ono što je vidio ga je natjeralo da revidira svoje poglede.

“Posmatrao sam ovo više od sat vremena. Kao inženjer mogu reći da je taj objekt bio nešto čija brzina, veličina, oblik i način letenja nisu poznati nigdje u svijetu.” – izjavio je Calderone.

Njegovo svjedočenje daje težinu slučaju koju je teško ignorisati. Kada inženjer kaže da tehnologija ne postoji na Zemlji, to nije nagađanje laika.

Inteligentna reakcija?

Nakon otprilike sat vremena “igre mačke i miša”, objekt je nestao uz nevjerovatan bljesak brzine – fenomen koji se često opisuje kao “supersoničan” ali bez zvučnog udara.

Odmah nakon nestanka objekta, fizika se vratila u normalu. Svjetla u kabini su se pojačala, a radio je ponovo oživio.

Sanviti je odmah kontaktirao kontrolni toranj u Limi. Bio je u procesu opisivanja događaja, tražeći da se pripreme fotografi i kamermani na aerodromu jer se približavaju.

I tada se desilo nešto što sugeriše inteligenciju, pa čak i prisluškivanje.

Čim je Sanviti preko radija zatražio kamere, objekt se vratio. I ovaj put nije bio sam. Pojavio se drugi objekt.

Dva NLO-a su lebdjela oko aviona nekoliko trenutaka, kao da provjeravaju situaciju.

Sanviti je bio uvjeren da su presreli njegovu poruku:

“Činilo mi se da su postali svjesni da šaljem poruku kontrolnom tornju i odmah su ponovo nestali. Mislim da je to razlog zašto radio nije otkazao drugi put – jer sam već upozorio toranj.”

Da li su se vratili da “zastraše”? Ili su shvatili da će biti snimljeni pa su odlučili da se povuku? Činjenica da su nestali čim je pomenuto dokumentovanje sugeriše svjesno izbjegavanje dokaza.

“Ljudi u crnom”

Avion je sletio na aerodrom u Limi nešto poslije 19:30 sati. Iako je kontrola leta pripremila hitne službe, doktore i medicinske sestre, fizičke povrede nisu zabilježene – samo dubok psihološki šok.

Putnici su se tresli, ali su bili nepovrijeđeni.

Međutim, ono što se desilo nakon slijetanja dodaje sloj zavjere cijeloj priči. Iako je Nunez tvrdio da niko nije imao kameru (jer je on svoju zaboravio), postoje izvještaji da su drugi putnici imali kamere i da su snimili objekt.

Prema izvještajima, određeni ljudi u “službenom svojstvu” su dočekali avion i konfiskovali kamere i snimke.

Ko su bili ti ljudi? Vojska? Obavještajna služba? Nije jasno. Ipak, navodi se da je barem jedna slika “procurila” u javnost, iako njena autentičnost i porijeklo ostaju predmet debata u NLO zajednici.

Ova zapljena dokaza je klasičan trop u NLO mitologiji, ali u kontekstu vojne diktature u Peruu tog vremena, takva reakcija vlasti nije bila neuobičajena.

Pukovnik Alberto Rossell, oficir peruanske vojske koji je bio putnik, potvrdio je detalje incidenta. Zanimljivo je da je Rossell, zajedno sa dekanom Calderoneom, tražio istragu.

Još zanimljivije, Rossell je gotovo odmah nakon incidenta premješten na zadatak u Evropu. Slučajnost? Možda. Ali u svijetu ufologije, slučajnosti su rijetke.

Posmatrači ili “delfini” iz svemira?

Kako tumačiti ponašanje ovih objekata?

Sanviti je koristio izraz “posmatraju nas”, pridajući im možda zlokobnu ili barem analitičku namjeru. Njegov osjećaj je bio da su oni proučavali avion.

S druge strane, francuski NLO bilten Lumieres dans la Nuit iz 1982. godine ponudio je drugačiju, gotovo poetsku interpretaciju.

Oni su ponašanje NLO-a uporedili sa delfinima na moru. Baš kao što delfini prate brodove, skaču oko pramca, rone i igraju se u valovima koje brod stvara, možda su i ovi objekti radili isto.

Ako prihvatimo ovu teoriju, ovi entiteti nisu nužno neprijateljski nastrojeni, već radoznali. Možda je naša tehnologija za njih primitivna igračka koja izaziva znatiželju, baš kao što mi posmatramo splav u oceanu.

Međutim, reakcija na radio poziv o kamerama ruši teoriju o “bezazlenim životinjama”. Delfini ne razumiju radio komunikaciju i ne bježe kada pomenete fotografe.

To vraća klatno nazad na teoriju o visokoj inteligenciji koja je tehnološki superiorna i sposobna za presretanje i razumijevanje ljudskih komunikacija.

Transformacija svijesti

Slučaj Faucett Airlines DC-4 ostaje jedan od najvažnijih u istoriji zbog “kvaliteta” svjedoka. Ovo nije priča koju je ispričao neko ko traži pet minuta slave. Ovo je priča koju su potvrdili:

1. Kapetan s 22.000 sati leta (koji je, usput rečeno, imao i ranije viđenje 1953. godine, što skeptici koriste protiv njega, ali vjernici vide kao dokaz da piloti češće gledaju u nebo).
2. Dekan inženjerstva.
3. Vojni pukovnik.
4. Urednik novina.

Ipak, ono što je najvažnije jeste transformacija. Ljudi koji su se ukrcali na taj avion kao skeptici, sišli su sa tog aviona kao vjernici.

Dekan Calderone je to savršeno sumirao:

“Svako ko je ušao na taj let ne vjerujući u NLO-e, izašao je s potpuno drugačijim stajalištem. Sve što sada mogu reći je: Vjerujem u njih.”