Tek smo na polovini 2023. godine, ali već se čini kao da je ovo godina kada bi se mogao desiti kontakt sa vanzemaljcima. U februaru je predsjednik Joe Biden naredio da se obore tri neidentifikovana vazdušna fenomena (naziv NASE za NLO-e). Zatim, tu je i navodni snimak koji je procurio od pilota NLO-a mornarice, kao i vijesti o izvještaju zviždača o mogućem prikrivanju istraživanja NLO-a od strane američke vlade.
Nedavno, nezavisna analiza objavljena u junu ukazuje da je NLO-e možda prikupila tajna agencija vlade SAD-a.
Ako se pojave bilo kakvi stvarni dokazi o vanzemaljskom životu, bilo na osnovu svjedočenja uzbunjivača ili priznanja zataškavanja, ljudi bi se suočili s istorijskom promjenom paradigme.
Kao članovi radne grupe za autohtone studije od kojih je zatraženo da predaju našu disciplinsku ekspertizu radionici povezanoj s Berkeley SETI istraživačkim centrom, proučavali smo vjekove kulturnih kontakata i njihovih ishoda iz cijelog svijeta. Naše zajedničke pripreme za radionicu potekle su od transdisciplinarnih istraživanja u Australiji, Novom Zelandu, Africi i širom Amerike.
U svom konačnom obliku, naša grupna izjava je ilustrovala potrebu za različitim perspektivama o etici osluškivanja vanzemaljskog života i proširenjem onoga što definiše “inteligenciju” i “život”. Na osnovu naših nalaza, prvi kontakt manje smatramo događajem, a više dugim procesom koji je već započeo.
Ko je zadužen za prvi kontakt?
Odmah mi pada na pamet pitanje ko je „zadužen“ za pripremu za kontakt sa vanzemaljskim životom. Zajednice – i njihova interpretativna sočiva – koja će se najvjerovatnije uključiti u bilo koji scenario kontakta bi bila vojna, korporativna i naučna.
Davanjem Amerikancima pravne mogućnosti za profitiranje od svemirskog turizma i iskorištavanja planetarnih resursa, Zakon o konkurentnosti komercijalnih svemirskih lansiranja iz 2015. godine može značiti da će korporacije biti prve koje će pronaći znakove izvanzemaljskih civilizacija.
Inače, dok otkrivanje nepoznatih letjelica obično spada pod vojno područje, a NASA preuzima vodeću ulogu u slanju poruka s Zemlje, većina aktivnosti vezanih uz komunikaciju s vanzemaljcima i dokaze povezane s tim potpadaju pod program naziva SETI, odnosno potraga za izvanzemaljskom inteligencijom.
SETI je skup naučnika s različitim istraživačkim nastojanjima, uključujući projekt Breakthrough Listen, koji osluškuje “tehnosignature“(tehnološki potpis) ili markere poput onečišćenja koji ukazuju na dizajniranu tehnologiju.
Istraživači SETI-a su uglavnom stručnjaci iz STEM područja, što uključuje nauku, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku. Malo stručnjaka iz društvenih znanosti i humanističkih disciplina dobilo je prilike doprinijeti konceptima i pripremama za kontakt s vanzemaljcima.
U obećavajućem činu disciplinske inkluzije, Berkeley SETI istraživački centar je 2018. godine pozvao radne grupe – uključujući našu radnu grupu za autohtone studije – izvan STEM polja da izrade perspektivne radove za naučnike SETI-ja koje bi trebalo da razmotre.
Etika slušanja
Niti Breakthrough Listen niti web stranica SETI-a ne sadrže trenutnu izjavu etike osim obveze transparentnosti. Naša radna grupa nije prva koja je istakla ovaj problem.
I dok SETI institut i određeni istraživački centri uključuju etiku u svoje programske događaje, relevantno je pitati kome NASA i SETI polažu račune i kakve etičke smjernice slijede u potencijalnom scenariju prvog kontakta.
SETI-ov Post-Detection Hub – još jedan rijedak izuzetak od STEM-fokusiranosti SETI-ja – čini se najvjerojatnijim mjestom za razvoj različitih scenarija kontakta.
Moguće zamišljene okolnosti uključuju pronalazak vanzemaljskih artefakata, otkrivanje signala sa udaljenosti hiljada svjetlosnih godina, suočavanje s jezičkom nespojivošću, pronalazak mikrobnih organizama u svemiru ili na drugim planetama, te biološku kontaminaciju ili naše ili njihove vrste. No, pitanje je hoće li američka vlada ili vojni čelnici obratiti pažnju na ove scenarije.
Naučnici povezani s SETI-jem često umiruju kritičare tvrdnjama da su namjere onih koji traže tehnosignature dobronamjerne, jer “kakva šteta može nastati samo slušanjem?”
Predsjednica emeritus SETI-ja, Jill Tarter, brani praksu slušanja jer bi bilo koja vanzemaljska civilizacija doživjela naše tehnike slušanja kao nezrele ili elementarne.
No, naša radna grupa se oslanjala na istoriju kolonijalnih kontakata kako bi pokazala opasnosti razmišljanja da su cijele civilizacije usporedivo napredne ili inteligentne.
Na primjer, kada su Kristofor Kolumbo i drugi europski istraživači došli u Ameriku, ti odnosi su bili oblikovani unaprijed stvorenom idejom da su „Indijanci“ bili manje napredni zbog nedostatka pisanja. To je dovelo do decenija ropstva starosjedilaca u Americi.
U saopštenju radne grupe se takođe navodi da je sam čin slušanja već u „fazi kontakta“. Kao i sam kolonijalizam, kontakt bi se najbolje mogao zamisliti kao niz događaja koji počinje planiranjem, a ne kao pojedinačni događaj.
Gledano na ovaj način, nije li slušanje potencijalno bez dozvole samo još jedan oblik nadzora? Pažljivo, ali neselektivno slušanje našoj radnoj grupi izgledalo je kao vrsta prisluškivanja.
Čini se kontradiktornim da naše odnose s vanzemaljcima započinjemo slušanjem bez njihove dozvole, dok aktivno radimo na tome da druge zemlje spriječimo da slušaju određene američke komunikacije.
Ako se ljudi u početku percipiraju kao nepoštovani ili nemarni, kontakt sa vanzemaljcima bi vjerojatnije mogao dovesti do njihove kolonizacije nas.
Istorije kontakta
Kroz istoriju zapadne kolonizacije, čak i u onih nekoliko slučajeva kada je kontakte trebalo zaštititi, kontakt je doveo do brutalnog nasilja, pandemija, porobljavanja i genocida.
Putovanje Jamesa Cooka 1868. na HMS Endeavouru pokrenulo je Kraljevsko društvo. Ovo prestižno britansko akademsko društvo zadužilo ga je da izračuna solarnu udaljenost između Zemlje i Sunca mjerenjem vidljivog kretanja Venere preko Sunca sa Tahitija. Društvo mu je strogo zabranilo bilo kakve kolonijalne angažmane.
Iako je postigao svoje naučne ciljeve, Kuk je takođe dobio naređenje od Krune da mapira i zatraži što više teritorije na povratnom putovanju.
Cookove akcije pokrenule su kolonizaciju širokih razmjera i razvlaštenje starosjedilaca širom Okeanije, uključujući nasilna osvajanja Australije i Novog Zelanda.
Kraljevsko društvo je Cooku dalo “glavnu direktivu” da ne čini štetu i da provodi samo istraživanja koja bi imala široku korist za čovječanstvo. Međutim, istraživači su rijetko nezavisni od svojih finansijera, a njihova istraživanja odražavaju politički kontekst njihovog vremena.
Kao naučnici koji se bave i istraživačkom etikom i historijom kolonijalizma, pisali smo o Cooku u izjavi naše radne grupe kako bismo pokazali zašto bi SETI mogao eksplicitno da razdvoji svoje namjere od namjera korporacija, vojske i vlade.
Iako odvojeni ogromnim vremenom i prostorom, i Cookovo putovanje i SETI dijele ključne kvalitete, uključujući njihovu privlačnost nebeskoj nauci u službi cijelog čovječanstva.
Oni također dijele neusklađenost između svojih etičkih protokola i vjerovatnih dugoročnih utjecaja njihovog uspjeha.
Početni domino javne vanzemaljske poruke, ili pronađena tijela ili brodovi, mogli bi pokrenuti kaskadne događaje, uključujući vojne akcije, korporativno rudarenje resursa i možda čak i geopolitičko reorganizaciju. Istorija imperijalizma i kolonijalizma na Zemlji ilustruje da nemaju svi koristi od kolonizacije.
Niko ne može sa sigurnošću znati kako bi se odvijao angažman s vanzemaljcima, iako je bolje razmisliti o upozoravajućim pričama iz vlastite istorije Zemlje prije nego što bude kasno.
Ovaj članak je preuzet sa stranice The Conversation i objavljen pod Creative Commons licencom. Pročitajte originalni članak.
