Stećci: 60.000 kamenih knjiga koje još niko nije pročitao

U Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja u Sarajevu stoji kamen čija je gornja ploča dugačka 310 centimetara. Na njoj su isklesani utvrđeni grad, konjanici, lov i rozete. Ime pokojnika ne može se pročitati. Slova su nekada stajala na dvije male ploče, ali su vremenom uništena.

Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici. Klesari su ih tesali od jednog komada kamena, a porodice su ih postavljale na grobove od 12. do 16. vijeka.

Zovu ih kamenim knjigama, ali većina tih knjiga nema tekst. Kamen je preživio selidbu i nekoliko rekonstrukcija, a desetine hiljada njegovih srodnika rasuti su po Bosni i Hercegovini.

Ćiro Truhelka prenio je Zgošćanski stećak u Sarajevo 1913. godine

Zgošćanski stećak je sljemenjak sa postoljem. Sarkofag je visok 142 centimetra, širok 136 i dugačak 248 centimetara. Ploča je 310 puta 204 centimetra, debela 34 centimetra.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika zabilježila je da je Ćiro Truhelka kamen pronašao na nekropoli Crkvina u Donjoj Zgošći. Truhelka je u to vrijeme radio kao kustos Zemaljskog muzeja. Nekropola je gotovo podjednako udaljena od kraljevskih rezidencija u Kraljevoj Sutjesci i na Bobovcu.

Klesari su na sve četiri strane sarkofaga isklesali ljudske i životinjske figure, biljne i geometrijske motive i arhitektonske prizore.

Istočna strana prikazuje grad s kulama i četiri figure, donja zona dva čovjeka s konjima, a sjeverna strana pet konjanika i scenu lova. Od natpisa su ostale dvije ploče, ali je vrijeme uništilo slova.

Starija hipoteza Đorđa Stratimirovića pripisala je kamen Stjepanu II Kotromaniću. To je ostala hipoteza, ne potvrđena činjenica.

Truhelka je kamen prenio u muzej, a pomogao je i da se učvrsti priča o bogumilskim stećcima.

Kamen su oštetili rat i vrijeme. Oštećene dijelove rekonstruisali su cementom. Komisija je 26. juna 2019. proglasila zbirku nacionalnim spomenikom.

Bosna i Hercegovina čuva oko 60.000 stećaka

Njemačka medijska kuća Deutsche Welle navela je 2014. godine da je u regionu popisano oko 70.000 stećaka, od čega 60.000 u Bosni i Hercegovini.

UNESCO na svojoj listi navodi više od 70.000 spomenika na više od 3.300 lokaliteta.

Sinteza iz 2023. godine koristi podatak od oko 70.000 spomenika na više od 3.162 lokaliteta. Rad iz 2025. navodi više od 72.000, najviše u Bosni i Hercegovini.

UNESCO je 2016. godine zaštitio 28 nekropola. Dvadeset ih je u Bosni i Hercegovini, dvije u Hrvatskoj, tri u Srbiji i tri u Crnoj Gori. Serijsko dobro obuhvata oko 4.000 odabranih stećaka.

UNESCO je upisao stećke po kriterijima (iii) i (vi). Oni se odnose na izuzetno svjedočanstvo o kulturnoj tradiciji i povezanosti s događajima, živim tradicijama, idejama i vjerovanjima od univerzalnog značaja. Klesari su najviše stećaka izradili u 14. i 15. vijeku.

Radiokarbonsko datiranje grobova na Krešića greblju u Paoči upućuje na to da se ukopavanje pod stećcima moglo nastaviti i u 17. vijeku. Novija istraživanja pomjerila su tu granicu. Sinteza iz 2023. godine bavi se pitanjem gdje su stećci nestali.

Razlike među procjenama pokazuju da popisivanje stećaka nije završen posao. Pojedini spomenici su nestali, neki su oštećeni ili premješteni, a drugi su tek naknadno evidentirani.

Možda vas zanima: Zerzura: Legenda o izgubljenom gradu u Sahari

Bogumilska priča nastala je u političkom kontekstu 19. vijeka

Austrougarska uprava je 1878. godine okupirala Bosnu i Hercegovinu. Istraživači poput Monike Milosavljević tumače da je dio širih političkih nastojanja, pod Benjaminom Kalajem, bilo i povezivanje stećaka s Bogumilima.

Arthur Evans je krajem 19. vijeka putovao Bosnom i tu vezu promovisao. Janoš fon Ašbot i Ćiro Truhelka su je razrađivali.

Teza se uklopila u romantičnu sliku progonjene crkve koja je čuvala tajnu bosanskog identiteta. Miroslav Krleža je stećke književno obradio, a Mak Dizdar im je posvetio zbirku "Kameni spavač". Istraživači su je početkom 20. vijeka nakratko napustili. Devedesetih godina su je ponovo oživjeli u novom političkom kontekstu.

Ključni argument protiv teze nije bio politički, nego arheološki. Krst je jedan od najčešćih motiva, a to se ne uklapa u priču o isključivo bogumilskim grobnicama.

Srećko Džaja i Dubravko Lovrenović razdvojili su bogumilstvo od Bosanske crkve. Lovrenović je tezu detaljno demontirao.

Krst na stećcima dovodi u pitanje isključivo bogumilsko porijeklo

UNESCO opisuje stećke kao interkonfesionalnu praksu. Pripadnici Bosanske crkve, katolici i pravoslavci sahranjivali su svoje mrtve pod stećcima.

To ne znači da su svi stećci isti. Neki natpisi imenuju pripadnike Bosanske crkve, neki ne sadrže nikakav vjerski znak, a neki spominju i druge konfesije.

Novija istoriografija razdvaja bogumilstvo od Bosanske crkve. Ta je zajednica bila šizmatička i autokefalna.

Njeni pripadnici su imali grobove pod stećcima, ali stećci nisu bili isključivo njihovi. Imala je svoje krstjane i upravnu strukturu.

Teza je preživjela jer je nudila jednostavan odgovor na složeno pitanje. Stećci su bili vidljivi, masovni i tajanstveni.

Bogumili su bili progonjena skupina koja se uklapala u romantičnu priču o bosanskoj posebnosti. Stećke su prisvajale i nacionalne ideologije, svaka na svoj način.

Možda vas zanima: Puma Punku: Misterija veća od piramida

Radimlja pokazuje šta su srednjovjekovni klesari ostavili iza sebe

Radimlja kod Stoca je jedna od najpoznatijih nekropola u Bosni i Hercegovini.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika evidentirala je 1967. godine 133 stećka. Klesari su ukrasili 63. Natpisi se pojavljuju na pet spomenika. To su podaci iz jedne odluke, ne konačan popis svih vremena.

Nekropola ima 36 ploča, 27 sanduka i 24 sanduka s podnožjem. Tu su i četiri visoka sanduka, pet visokih sanduka s podnožjem, dva sljemenjaka, 31 sljemenjak s podnožjem i tri krstače.

Klesari su vadili kamen u kamenolomu oko 800 metara sjeveroistočno. Tamo je ostao nedovršen stećak. Osnovne oblike su tesali u kamenolomu, a završnu obradu radili na nekropoli.

Nekropola je orijentisana sjeverozapad-jugoistok, a kamen je krečnjak iz obližnjeg kamenoloma. Cesta Čapljina-Stolac presjekla je nekropolu. Radovi na cesti uništili su oko 20 spomenika i iskoristili ih kao podlogu.

Na Radimlji se ponavljaju sunce, zvijezde, polumjesec, krst, štit, mač, luk sa strijelom, lovačke scene, igre i figure s visoko podignutom rukom.

Pojedini istraživači tumače jelena kao prethrišćanski simbol, ali to je interpretacija, ne dokaz. Radimlja je danas dio UNESCO baštine.

Većina kamenova nema natpis, a razlozi nisu jednoznačni

Natpisa je malo. Marko Vego je sakupio najveći dio poznatih zapisa u svojoj zbirci, koja je i danas neprevaziđen katalog.

Većina je pisana bosanskom ćirilicom. Ti tekstovi daju imena, molitve i pojedinosti iz života.

Većina stećaka nema nikakav natpis. Neke zapise je uništilo vrijeme, a neke su oštetili ljudi. Za druge kamenove ne postoji trag da su na njima ikada bila slova.

Vlaska teorija je bila druga velika priča. Tvrdila je da su stećke nosili Vlasi, stočarska zajednica prisutna na širem području Balkana.

Novija kritika Monike Milosavljević iz 2025. pokazuje da se ta teorija oslanjala na zastarjele antropološke tipologije, posebno na ideju o "dinarskom tipu".

To ne znači da Vlasi nisu bili dio priče. Znači da nisu jedini odgovor. Vlasi su bili dio srednjovjekovnog društva u kojem su nastajali stećci. Neki su sahranjivani pod stećcima, ali nije jasno u kojoj mjeri.

Stećci nisu samo arheološki problem. Oni su i dio UNESCO baštine i pitanje zaštite. Mnoge je uništilo vrijeme, druge su prenijeli u muzeje, a preostali još stoje na livadama i uz puteve.

Zgošćanski stećak je jedan od najbogatije ukrašenih kamenova u zemlji. Na njemu su grad, konjanici, lov, rozete i dvije ploče na kojima je nekada stajalo ime.

Stratimirović je na njima pronašao dva posljednja slova. Ime je ostalo nepoznato.

Foto naslovnice: Matěj Baťha, BiH, Radimlja necropolis 5, CC BY-SA 3.0, preko Wikimedia Commons.

IZVORI

• UNESCO World Heritage Centre, Stećci Medieval Tombstone Graveyards, lista 1504
• Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Nekropola stećaka Radimlja kod Stoca, odluka
• Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Zbirka antičkih i srednjovjekovnih kamenih spomenika u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, odluka
• Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Zgošćanski sljemenjak
• Tatjana Mičević-Đurić i Edita Vučić, "Gdje su 'nestali' stećci?", Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja 52 (2023), 159-173
• Monika Milosavljević, "The Indigenous under the Stećci?", Etnoantropološki problemi 20(3) (2025)
• Dženan Dautović, "Crkva bosanska i stećci", Historijska misao 6 (2021), 11-44. DOI: 10.51558/2303-8543.2021.6.6.11. Wayback kopija.
• Emir Musli, "Čiji su naši stećci?", Deutsche Welle, 23.11.2014