Slučaj Cecconi: Balon od crnih vreća ili nešto što radar nije trebalo vidjeti?
Osamnaestog juna 1979. godine, u 11.30 sati po ljetnom računanju vremena, radar vojnog aerodroma Istrana zabilježio je nepoznati objekat gotovo tačno iznad aerodroma Treviso Sant'Angelo, u blizini mjesta Quinto di Treviso.
Maršal-pilot Giancarlo Cecconi, pripadnik 14. grupe 2. lovačko-bombarderske i izviđačke eskadrile italijanskog ratnog vazduhoplovstva, u tom se trenutku vraćao sa izviđačkog leta nad Ligurijskim Apeninima.
Kontrolni toranj mu je saopštio da se javi centru u Istrani - radar je pokazivao uljeza koji tu nije trebalo da bude, a Cecconi je imao dovoljno preostalog goriva da ga presretne.
Njegov avion, izviđački FIAT G-91R, bio je opremljen sa četiri kamere marke Vinten, raspoređene po trupu - dvije bočno u prednjem dijelu, jedna napred i jedna na donjoj strani.
U njima su ostali neiskorišteni filmovi iz prethodne misije. Cecconi je uključio sve kamere odjednom i krenuo prema cilju.
U prvom trenutku pomislio je da bi moglo biti riječ o takozvanom "UFO-Solaru" - komercijalnom balonu-igrački od crne plastike kakav se prodavao u kioscima i trafikama - ili o odbljesku sunca.
Ubrzo je zaključio da nije riječ o tome: ovaj objekat ostao je potpuno miran, za razliku od balona koji bi vjetar u vazduhu nošio i prevrtao.
Cisterna koja se nije micala
Dan je bio vedar. Cecconi se približio cilju na svega 70 do 80 metara, brzinom od oko 555 kilometara na sat.
Osoblje aerodroma je scenu pratilo dvogledom sa zemlje, a kontrola leta u Trevizu ga je u jednom trenutku upozorila da iz objekta izbija čudan plavičast trag.
Sam Cecconi tu pojavu nije primijetio, iako je bio bliže objektu nego iko drugi te je gledao u njega direktno.
Objekat se u tom trenutku nalazio na visini od oko 2.100 metara.
Dok je Cecconi izvodio zaokrete za nove prolaze, cilj se penjao i spuštao u koracima od otprilike 300 metara, sve dok nije dostigao oko 3.900 metara.
Radar u Istrani mu je potvrdio da se objekat kreće određenom putanjom i brzinom, iako je njemu, u odnosu na sopstveni avion, izgledao potpuno nepomično.
"Bila je to cisterna duga najmanje osam metara," izjavio je kasnije Cecconi istražiteljima, opisujući mat crni predmet širok dva i po do tri metra.
Na gornjoj, blago spljoštenoj strani primijetio je bjelkastu ili svijetlu kupolicu, nalik oplati kakva se viđa na sportskim automobilima.
Površina, tvrdio je, nije odbijala svjetlost onako kako bi to činio metal.
Iz sedam do osam prolaza, Cecconi je snimio ukupno 82 fotograma.
Primijetio je i nešto što mu se učinilo namjernim: kad god bi pokušao da priđe sa strane, objekat bi se okrenuo tako da mu je uvijek bio okrenut prednjim ili uglastim dijelom, nikad bočno.
Nestanak i slijetanje
Susret je trajao nekoliko minuta.
Dok je Cecconi izvodio još jedan zaokret za novu seriju snimaka, Istrana ga je pozvala i saopštila da je objekat u tom istom trenutku nestao sa radarskih ekrana.
Nekoliko sekundi kasnije, kontrola leta u Trevizu potvrdila je da posmatrači sa zemlje više ne vide cilj ni dvogledom. Ni sam Cecconi ga više nije mogao pronaći pogledom.
Avion je sletio nekoliko minuta kasnije.
Tehničko osoblje je, kao i uvijek, preuzelo kasete s filmom i odnijelo ih u laboratoriju za razvijanje.
Cecconi je, znatiželjan kako su snimci ispali, kasnije nabavio i sopstveni primjerak fotografije na kojoj se objekat, uključujući bijelu kupolicu, dobro vidio.
Balon od crnih vreća
Priča bi vjerovatno ostala interna vojna epizoda da krajem 1979. ufolog Antonio Chiumiento, istražujući drugo zapažanje u blizini Treviza, nije slučajno saznao da je pilot iz 2. eskadrile te godine fotografisao NLO.
Pronašao je Cecconija i, zajedno sa saradnikom Maurizijem Carusom, uzeo od njega iskaz - uz izričitu molbu za povjerljivost, jer je pilot u to vrijeme još bio u aktivnoj službi.
Cecconi je 1983. otišao u penziju, nakon čega je bio spremniji da govori.
U julu 1984, Ministarstvo odbrane je, odgovarajući na parlamentarno pitanje, zvanično izjavilo da građani i istraživači mogu putem njegovog kabineta dobiti uvid u podatke o NLO fenomenu.
Chiumiento je 24. avgusta iskoristio tu najavu i zvanično zatražio objavljivanje fotografija iz Cecconijeve serije, kao i zvanično mišljenje o tome šta prikazuju.
Već sljedećeg dana vijest je dospjela do štampe, a 26. augusta list Tribuna di Treviso objavio je ime svjedoka, iako je Chiumiento tražio diskreciju.
Ministarstvo je odgovorilo 2. novembra 1984.
U kratkoj službenoj poruci objekat je opisan kao cilindrični balon napravljen od crnih plastičnih vreća i nedvosmisleno identifikovan kao takav.
Kasnija analiza CISU-a povezala je to objašnjenje sa komercijalnim balonom poznatim kao "UFO-Solar", igračkom koja se prodavala u kioscima i trafikama krajem sedamdesetih.
Riječ je, prema toj interpretaciji, o istoj vrsti pojave koju je Cecconi, prema sopstvenom iskazu, prepoznao i odbacio još u trenutku susreta.
Deset dana kasnije, veneto dnevnik Il Gazzettino prenio je da je objašnjenje dodatno povezano sa jednim događajem na terenu: Luigi Milan, nastavnik tehničkog obrazovanja u školi u mjestu Azzano Decimo, izjavio je da je zajedno sa učenicima početkom juna lansirao mongolfijeru, odnosno balon na topli vazduh, iz školskog dvorišta.
Fotografija balona objavljena uz taj članak malo je ličila na predmet koji je opisao Cecconi.
Prema kasnijoj analizi CISU-a, Milanov balon i službeno objašnjenje o cilindričnom balonu od crnih plastičnih vreća predstavljali su dvije različite teorije o tome šta je Cecconi zapravo vidio.
Fotografija koja je nestala - i ponovo se pojavila
U aprilu 1985, časopis Epoca objavio je tekst novinara Rema Guerrinija, uz tri fotografije koje je redakcija dobila direktno od Ministarstva, prihvatajući objašnjenje o balonu.
Chiumiento je ubrzo javno tvrdio da je fotografija koju mu je Cecconi ranije pokazao mnogo uvjerljivija od onih objavljenih u Epoci, i pitao zašto najvažniji snimci nikada nisu objavljeni.
Otišao je i korak dalje, sugerišući da tri objavljene fotografije možda uopšte ne pripadaju Cecconijevoj seriji.
Kontroverza je dobila novi obrt u februaru 1986, kada je generalštab ratnog vazduhoplovstva objavio pregled zapažanja nepoznatih letećih objekata za period između marta 1979. i aprila 1985.
U tom službenom dokumentu, slučaj iz Treviza je klasifikovan kao "neidentifikovan" - oznaka koja se ne slaže s ranijom, "nedvosmislenom" identifikacijom balona iz 1984.
Istraga se nastavila 1994, kada je novoosnovani projekat AIRCAT pri Italijanskom centru za ufološka istraživanja, poznatijem pod skraćenicom CISU, preuzeo slučaj Cecconi.
Istraživači su lično razgovarali s Cecconijem u Trevizu, gdje je i dalje živio, i on je tada po prvi put potvrdio da tri fotografije objavljene u Epoci zaista pripadaju seriji koju je snimio 18. juna 1979.
Sopstvenu fotografiju koju je nekada čuvao, međutim, više nije imao - rekao im je da je nestala tokom godina, možda uzeta bez njegovog znanja tokom jedne od posjeta.
Vojska istraživačima nije mogla pomoći: u oktobru 1994. generalštab je saopštio da u arhivi ne postoje traženi aerofotogrami niti dodatna dokumentacija.
Nekoliko dana nakon susreta sa CISU timom, Cecconija je pogodila ozbiljna bolest od koje se oporavljao mjesecima.
Ljeto 1995. donijelo je preokret.
U telefonskom razgovoru 2. augusta, Cecconi je istraživačima ispričao da se njegova nestala fotografija neočekivano ponovo pojavila u porodičnom arhivu - u istom periodu kada ga je, potpuno nezavisno, ponovo kontaktirao Chiumiento, koji je od njega dobio kopiju za umnožavanje.
Vijest je procurila, a 19. avgusta osvanuli su naslovni članci u lokalnim i nacionalnim novinama. List Il Giornale posvetio je slučaju cijelu stranicu, koristeći ga da pojača tadašnju medijsku groznicu oko navodnog snimka obdukcije vanzemaljca iz Roswella.
Članak je sadržavao netačnost - tvrdio je da fotografija potiče iz vojnih arhiva, iako je zapravo došla iz Cecconijeve kuće - i prikazao ju je kao zvaničnu potvrdu prisustva vanzemaljaca povezanih s navodnom obdukcijom iz Roswella.
U danima koji su uslijedili, pojavio se anonimni svjedok koji je tvrdio da je jednog junskog jutra sa sinom lansirao sličan balon kraj Treviza i potom vidio G-91 kako kruži oko njega.
Ime i tačan datum nikada nisu potvrđeni.
Bivši Cecconijev kolega iz eskadrile, potpukovnik u penziji Bruno Patelli, koji je događaj posmatrao sa zemlje, dao je izjavu u prilog objašnjenju s balonom.
Dvije riječi koje se ne slažu
Ono što je dokumentovano nije sporno: radarski centar u Istrani zabilježio je objekat, iskusan vojni pilot ga je fotografisao 82 puta iz neposredne blizine, a cilj je istovremeno nestao i sa radara i iz vida posmatrača na zemlji i u vazduhu.
Cecconijev opis - dimenzije, kupolica, ponašanje pri prilaženju - ostaje njegovo lično svjedočenje, ma koliko dosljedno ponavljano u razmaku od petnaest godina.
Zvanično objašnjenje o balonu od crnih plastičnih vreća jeste identifikacija koju je Ministarstvo odbrane iznijelo 1984, dok su vezu sa komercijalnim proizvodom "UFO-Solar" kasnije uspostavili istraživači CISU-a.
Oni smatraju da je takvo objašnjenje teško spojivo sa opisanim događajem.
Ti baloni bili su dužine oko tri metra i prečnika 70 centimetara - znatno manji od predmeta koji opisuje Cecconi - a na bokovima su nosili velika slova sa nazivom proizvoda.
Cecconi, koji je objektu prišao na svega 70 do 80 metara, takve oznake nije prijavio.
Njihova tanka plastična opna, prema istoj analizi, nije mogla proizvesti radarski odjek kakav je zabilježila Istrana, a njihov let, potpuno zavisan od vjetra, teško se uklapa u sliku predmeta koji zadržava stabilan kurs i ne mijenja nagib ni nakon što ga avion pri brzini od 500 kilometara na sat mine na samo osamdesetak metara.
Hipoteza o vanzemaljskom porijeklu, koju su pojedini novinski naslovi iz 1995. sugerisali, ostaje samo jedna od mogućih pretpostavki - nijedan dokument je ne potvrđuje niti isključuje.
Dokument iz februara 1986. i danas stoji u arhivi italijanskog vazduhoplovstva, sa jednom riječi koja se, godinu i po nakon "nedvosmislene" identifikacije, i dalje ne slaže s njom: neidentifikovan.
IZVORI
- Marco Orlandi / Progetto AIRCAT, Il caso Cecconi, UFO - Rivista di informazione ufologica, br. 17, Centro Italiano Studi Ufologici (CISU), februar 1996.
- John Greenewald, The UFO Case of Maresciallo Cecconi - June 18, 1979, The Black Vault Case Files, 2021 (prijevod izvornog članka sa Noiegliextraterrestri.it).
Aquarius
Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču. Neću ti prodati senzaciju samo zbog klika. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila da nastavim dalje.