Podzemni grad ispod Gize: Kako je povučeni rad postao mit
Prije nego što je rad o Keopsovoj piramidi uopšte objavljen, jedan od recenzenata je već sumnjao u njega.
Lawrence Conyers, profesor emeritus sa Univerziteta u Denveru i stručnjak za primjenu radara u arheologiji, rekao je uredniku časopisa Remote Sensing da neće preporučiti tekst za objavu dok redakcija ne pronađe dodatnog recenzenta koji razumije matematičke jednačine na kojima počiva metoda.
Urednik je ipak odlučio objaviti rad 2022. godine. U augustu 2026, gotovo četiri godine kasnije, časopis ga je povukao.
Odluka nosi težinu veću od jednog akademskog članka. Rad je pružio naučni temelj priči koja je u međuvremenu prerasla u tvrdnju o cijelom podzemnom gradu ispod piramida u Gizi, priču koju su prenijeli podkast Joea Rogana i History Channel, a koja i dalje kruži društvenim mrežama uprkos povlačenju.
Ta rana primjedba nije tada zaustavila objavljivanje.
Rad je izašao, prošao je gotovo nezapaženo tri godine, a onda je poslužio kao osnova za mnogo veću i mnogo glasniju priču.
Tek kada je ta priča postala globalna, neko je pažljivije pogledao temelj na kojem počiva.
Metoda koja je trebala vidjeti kroz kamen
Autori rada bili su Filippo Biondi, u to vrijeme gostujući profesor na Univerzitetu Strathclyde u Škotskoj, i Corrado Malanga, hemičar sa Univerziteta u Pisi.
Tvrdili su da tehnika nazvana SAR Doplerova tomografija može, analizom sitnih promjena u radarskom signalu satelitske konstelacije COSMO-SkyMed, rekonstruisati unutrašnjost piramide bez fizičkog ulaska u nju.
Mikropokreti izazvani seizmičkom aktivnošću i vibracijama, prema njihovom tumačenju, nose dovoljno informacija da se od njih sastavi trodimenzionalna slika hodnika, komora i rampi.
Rad je naveo dvadeset takvih obilježja unutar i ispod Keopsove piramide.
Među njima se navodno nalazila i takozvana Velika šupljina, prostor iznad Velike galerije koji je stvarno otkriven 2017. godine sasvim drugom metodom.
Kritičari su kasnije istakli da pozivanje na već poznat nalaz ne dokazuje ništa o pouzdanosti novog, još netestiranog postupka: kada istraživač zna gdje se nešto nalazi prije nego što obradi vlastite podatke, lako je podesiti obradu tako da rezultat potvrdi ono što je već poznato.
Od jedne piramide do "podzemnog grada"
Rad je ostao relativno nezapažen izvan uskih naučnih krugova sve do marta 2025., kada su Malanga, Biondi i saradnici na konferenciji za novinare predstavili mnogo veći nalaz, koji su mediji prenijeli kao navodni skriveni grad ispod piramida u Gizi.
Primijenili su istu metodu na Kefrenovu piramidu i tvrdili da su otkrili pet povezanih struktura u blizini njene osnove, te osam cilindričnih okna koja se spuštaju otprilike 648 metara u dubinu, okružena spiralnim stazama koje vode do dvije ogromne kockaste građevine veličine gradskih blokova.
Malanga je nalaz opisao kao dvije divovske podzemne dvorane, svaku napajanu sa po četiri spiralno uvijena okna, uz tvrdnju da se cijeli kompleks pruža i lateralno i dublje od same osnove piramide.
Prema izvještajima s konferencije, tim je pominjao i strukture na dubini od oko 1.220 metara, među njima navodni sarkofag za koji su nagovijestili da bi mogao pripadati faraonu.
Prezentacija je uključivala i pominjanje Duata i Amentija, pojmova vezanih za zagrobni svijet u mitologiji starog Egipta, što je dodatno podstaklo opise nalaza kao "podzemnog grada" na društvenim mrežama.
Ništa od ovoga nikada nije objavljeno u recenziranom časopisu niti potvrđeno terenskim istraživanjem.
Fizika koju kritičari ne mogu zaobići
Lawrence Conyers je objasnio da radarski senzor može izmjeriti samo ono što direktno "vidi", te da bi navodne mikrovibracije bile daleko ispod praga koji satelit uopšte može detektovati.
Prema njegovim riječima, tvrdnja da signal prodire kroz stijenu, odbija se od unutrašnjih struktura i vraća do senzora, zanemaruje osnovne zakone elektromagnetizma.
Sarah Parcak, arheologinja i egiptologinja sa Univerziteta Alabama u Birmingemu, otišla je korak dalje: rekla je da običan radar ne može vidjeti kroz stijenu i da bi, uz dovoljno obrade podataka, mogla natjerati satelitski snimak da izgleda kako god poželi.
Ocijenila je da su istraživači svjesno pogrešno protumačili sopstvene podatke.
Sami autori u radu iz 2022. priznaju da "slaba prodorna moć elektromagnetnih talasa kroz čvrsta tijela" obično sprečava klasični SAR da snimi unutrašnjost objekta, te tvrde da su zato posegnuli za mjerenjem površinskih mikrovibracija umjesto direktnog prodiranja signala.
I sami su naveli da samo terensko istraživanje može potvrditi njihovu hipotezu.
Nijedno iskopavanje niti nezavisno mjerenje nije potvrdilo oštro definisane hodnike, okna i komore prikazane na njihovim rekonstrukcijama.
Upravo je taj raskorak, između preciznosti prikazanih slika i odsustva bilo kakve fizičke provjere, postao središnja tačka spora.
Ilustracije iz rada djeluju kao arhitektonski nacrti, s jasno ucrtanim zidovima i uglovima, dok metoda kojom su navodno dobijene ostaje neprovjerena van laboratorije samih autora.
Egipatski stručnjaci odgovaraju
Egiptolog Zahi Hawass reagovao je zvaničnim saopštenjem u kojem je tvrdnje o Kefrenovoj piramidi nazvao izmišljotinama ljudi bez stručnog znanja o starom Egiptu.
Naveo je da Vrhovni savjet za starine nikome nije izdao dozvolu za rad unutar piramide, da u njoj nisu korišteni nikakvi radarski uređaji i da je njena osnova, u visini od oko osam metara, isklesana direktno iz matične stijene, bez ijednog stuba ispod nje.
Bivši ministar starina Mamduh el-Damati ocijenio je tvrdnje kao potpuno neosnovane, dok je naučnik Hani Helal, uključen u ranija istraživanja platoa u Gizi, poručio da ne postoje mjerenja niti naučna osnova i da se radi isključivo o senzaciji.
Egiptolog Husein Abdel Basir je dodao da nalazi nikada nisu prošli recenziju, nego su predstavljeni isključivo na konferenciji za novinare, mimo uobičajenih naučnih procedura.
Šta ispod Gize zaista postoji
Sumnja u SAR Doplerovu tomografiju ne znači da je unutrašnjost Keopsove piramide u potpunosti poznata.
Tim projekta ScanPyramids je 2017. u časopisu Nature objavio otkriće spomenute Velike šupljine, koristeći potpuno drugu tehniku: mionsku tomografiju, koja mjeri kosmičke zrake što prolaze kroz kamen.
Godine 2023., u Nature Communications, isti pristup je precizno okarakterisao hodnikoliku strukturu iza sjeverne fasade piramide.
Za razliku od metode Biondija i Malange, mionska tomografija je nezavisno potvrđena i korištena u više recenziranih istraživanja, što objašnjava zašto arheolozi te nalaze tretiraju ozbiljno, dok tvrdnje o Kefrenu odbacuju bez zadrške.
Nijedna od tih metoda nije pronašla podzemni grad. Ono što je potvrđeno mnogo je skromnije: 2024. godine radar i tomografija električne otpornosti ukazali su na dvije podzemne prostorije u blizini Keopsove piramide, koje i danas čekaju iskopavanje.
Ono što ostaje otvoreno jeste svrha same Velike šupljine.
Od otkrića 2017. nijedna publikacija nije ponudila konačan odgovor na to čemu je prostor iznad Velike galerije uopšte služio, da li je riječ o rasteretnoj komori, neiskorištenom prolazu ili nečemu trećem.
To je razlika između prave nedoumice i onoga što se dogodilo s pričom o Kefrenovoj piramidi: jedna čeka dokaz jer ga metoda još ne može ponuditi, druga je tvrdila da dokaz već ima.
Povlačenje koje ne zatvara priču
Prema zvaničnoj obavijesti uredništva (Remote Sens. 2026, 18(16), 2679), MDPI je 10. augusta 2026. povukao rad iz 2022. nakon što je čitalac ukazao na metodološke nedostatke.
Istraga uredništva i uredničkog odbora potvrdila je da rad sadrži ozbiljne metodološke greške i statističke pogreške, ali časopis nije optužio Biondija i Malangu za namjerno falsifikovanje podataka.
Autori su, prema istoj objavi, izrazili neslaganje s odlukom. Povlačenje se odnosi isključivo na rad o Keopsovoj piramidi iz 2022., ne i na kasnije, nikad recenzirane tvrdnje o Kefrenovoj piramidi.
Rad iz 2022. je, uprkos povlačenju, prema podacima koje navodi Retraction Watch, citiran sedam puta u Web of Science.
Jedan od tih citata nalazi se u izvještaju Irske agencije za zaštitu okoliša (EPA) iz oktobra 2023. godine, koji rad navodi u dijelu o ograničenjima metodologije.
Povlačenje nije zaustavilo promociju šireg projekta.
Dvije sedmice nakon povlačenja, Biondi je na mreži X podijelio epizodu emisije The UnXplained na History Channelu, koju je pripovijedao glumac William Shatner, posvećenu navodnim strukturama ispod piramida.
Istraživači su ranije gostovali i u podkastu Joea Rogana. Prema navodima projekta Khafre Project, tehnički planovi za neinvazivna terenska mjerenja i zahtjev za dozvolu za iskopavanje predati su egipatskom Ministarstvu turizma i starina 22. augusta 2026. Odgovor ministarstva nije objavljen.
IZVORI
- MDPI – zvanična obavijest o povlačenju rada (Remote Sens. 2026, 18(16), 2679)
- Retraction Watch – izvještaj o povlačenju
- Zvanično saopštenje Zahija Hawassa o projektu Khafre
- Procureur, S. i saradnici, "Precise characterization of a corridor-shaped structure in Khufu's Pyramid by observation of cosmic-ray muons", Nature Communications, 2023. DOI
- Izvještaj Irske agencije za zaštitu okoliša (oktobar 2023)
- Biondi, F.; Malanga, C., "Synthetic Aperture Radar Doppler Tomography Reveals Details of Undiscovered High-Resolution Internal Structure of the Great Pyramid of Giza", Remote Sensing, 14(20): 5231, 2022 (povučeno 2026). DOI
Aron Corvin
Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču. Neću ti prodati senzaciju samo zbog klika. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila da nastavim dalje.