Naučnica koja je svoj rak liječila virusima iz vlastite laboratorije

Autor: Aron Corvin · 18 septembar 2026 · 7 min čitanja

Ruka u rukavici drži staklenu bočicu s bistrom tekućinom u laboratoriju

Vakcinalni soj ospica Edmonston-Zagreb licenciran je 1967. godine. Proizvodi ga Serum Institute of India, a stručna literatura ga i 2011. i 2017. navodi kao najčešće korišten soj ospica u programima imunizacije Svjetske zdravstvene organizacije.

Pregled iz 1987. procjenjuje da ga je od licenciranja do tada primilo više od 20 miliona ljudi.

U jesen 2020. jedna njegova serija nije bila namijenjena dječjem ramenu.

Radna sjemenska serija stigla je iz zagrebačkog Imunološkog zavoda u laboratoriju Sveučilišta u Zagrebu, gdje je umnožena na ćelijskim linijama MRC-5 i Vero.

Odredište joj je bio tvrd, upaljen čvor na prsnom košu žene koja je tom laboratorijom rukovodila.

Sadržaj

1.Šta je tačno stajalo u nalazima
2.Protokol: sedam doza ospica, pa tri doze VSV
3.Šta su pokazale slike i patohistologija
4.Granice jednog slučaja
5.Rad koji je skoro ostao neobjavljen
6.Polje u kojem za rak dojke još nema odobrene terapije

Šta je tačno stajalo u nalazima

Beata Halassy, virologinja sa Sveučilišta u Zagrebu, dijagnozu raka dojke dobila je 2016. godine.

Tumor je bio opisan kao invazivni duktalni karcinom s više žarišta i liječen je mastektomijom uz adjuvantnu hemoterapiju.

U 2018. hirurški je uklonjen mali lokalni recidiv ispod ožiljka, ali je na mjestu ekscizije ostao serom manji od centimetra, koji se povremeno kontrolisao.

Magnetna rezonanca u 2020. pokazala je da ta struktura više nije serom nego solidni tumor promjera dva centimetra.

Četiri nezavisne procjene, uključujući MR, PET-CT i dva ultrazvuka, dale su podudaran volumen od 2,47 kubnih centimetara.

Sve tri metode snimanja pokazale su infiltraciju kože, a MR i PET-CT pokazali su i prodor u pektoralni mišić. Metastaza ni zahvaćenosti regionalnih limfnih čvorova nije bilo.

Jedan detalj popularne verzije priče se obično preskače.

Halassy je očekivala da će recidiv biti trostruko negativan, kakav je tumor bio ranije, i upravo zbog ograničenih terapijskih opcija za taj podtip obavijestila je svoje onkologe o namjeri.

Patohistološka analiza uzorka uzetog prije početka terapije pokazala je nešto drugo: tumor je evoluirao u HER2 3+ fenotip.

To je podtip za koji postoji djelotvorna ciljana terapija.

Protokol: sedam doza ospica, pa tri doze VSV

Terapija se sastojala od sedam aplikacija virusa ospica u razmacima od tri do četiri dana kroz tri sedmice, nakon čega su uslijedile tri aplikacije virusa vezikularnog stomatitisa, soja Indiana, s razmacima od dvije i jedne sedmice.

Virusi su pripremani neposredno prije svake primjene i ubrizgavani multifokalno, u ukupnom volumenu od jednog do dva mililitra.

Slijed dvaju virusa nije bio improvizacija.

Autori navode da je pojava antitijela koja neutrališu prvi virus očekivani ishod terapije, pa je prelazak na drugi virus trebao smanjiti mogućnost da imunološki odgovor ugasi djelovanje preparata prije kraja protokola.

Brojke koje kruže internetom vrijedi precizirati.

Rad mjeri količinu virusa u CCID50, jedinici infektivnosti u ćelijskoj kulturi, a ne broju virusnih čestica.

Ospice su primijenjene u dozi od oko 78 miliona infektivnih jedinica (7,89 log CCID50), a VSV u dozi koja premašuje milijardu (9,07 log CCID50), pa podatak o "80 miliona virusa ukupno" pokriva samo dio protokola s ospicama.

Preparati nisu bili kliničkog nego istraživačkog stepena.

Radilo se o bistrenim supernatantima ćelijske kulture, bez opsežnog prečišćavanja od nukleinskih kiselina i proteina ćelije domaćina, a sami autori navode da su te primjese mogle uticati na ishod.

Šta su pokazale slike i patohistologija

Osmog dana tumor je narastao na 4,28 kubnih centimetara, što je bio najgori klinički i ultrazvučni nalaz u čitavom toku.

Drugi prolazni porast zabilježen je dvije sedmice nakon prve doze VSV-a, 41. dana na 2,17 kubnih centimetara, uz povećanje limfnih čvorova u obje pazušne jame.

Patološki izmjeren volumen izrezanog tumora iznosio je 0,91 kubnih centimetara, dakle oko 63 posto ispod početne vrijednosti.

Čvor je od tvrde, fiksirane tvorbe s upaljenom kožom iznad nje postao manji, mekši i pomičan.

Patohistologija je potvrdila da tumor više ne infiltrira ni kožu ni pektoralni mišić.

Tkivo je pokazalo i imunološki pomak.

Limfocitna infiltracija porasla je s 10 na 45 posto mase tumora, a CD8-pozitivni T limfociti s 30 na 60 posto.

Pojavila se ekspresija PD-L1, koje prije terapije nije bilo, znak da se promijenilo tumorsko mikrookruženje, a ne samo veličina čvora.

Jedina sistemska nuspojava bila je temperatura s drhtavicom, koja se pojavila dvanaest sati nakon prve doze VSV-a i povukla se kroz naredna tri dana.

Granice jednog slučaja

Zbog HER2 3+ fenotipa izrezanog tumora pacijentica je nakon operacije prošla godinu dana adjuvantne terapije trastuzumabom, u skladu s preporukama.

To je djelotvoran lijek, a njegov doprinos dugoročnom ishodu nije moguće odvojiti od doprinosa virusa.

Rad tu razliku ne skriva, ali javna prepričavanja je redovno ispuštaju.

Prije eksperimenta pacijentica je imala dva lokalna recidiva, u razmacima od 22 i 21 mjeseca, a u trenutku objave rada bila je bez recidiva 45 mjeseci.

Poređenje je sugestivno i ništa više od toga. Jedan slučaj bez kontrolne grupe ne razdvaja terapiju od prirodnog toka bolesti.

Rad sadrži i izjavu koju vrijedi pročitati do kraja.

Halassy je 2021. postala konsultantica kompanije Vyriad, a materija opisana u radu predmet je evropske patentne prijave podnesene u novembru 2021.

Stephen Russell, stručnjak za onkolitičku viroterapiju koji vodi Vyriad u Rochesteru, smatra da injekcije jesu smanjile tumor i da su se njegovi invazivni rubovi povukli, ali ne vidi u tome proboj, jer se viroterapija u ranijim stadijima već ispituje.

Dodaje da mu nije poznat niko drugi ko je koristio dva virusa u slijedu.

Rad koji je skoro ostao neobjavljen

Prije nego što ga je prihvatio časopis Vaccines, rukopis je odbijen u više od deset časopisa, uglavnom zbog toga što opisuje eksperiment na sebi.

Jacob Sherkow, pravnik koji se bavi etikom samoeksperimentisanja, ocijenio je za Nature da slučaj ostaje unutar granica etički prihvatljivog, ali da nije jednoznačan.

Zabrinutost se odnosila na mogućnost da objavljeni uspjeh potakne druge pacijente da odbiju konvencionalno liječenje.

Sam rad navodi da slučaj samoeksperimentisanja ne podliježe odobrenju etičkog komiteta i zaključuje da samoliječenje onkolitičkim virusima ne treba biti prvi pristup dijagnosticiranom raku.

Rasprava se time nije zatvorila.

Pugh, Wilkinson i Savulescu u Journal of Medical Ethics predlažu procjenu od slučaja do slučaja i algoritam odlučivanja za uredništva suočena s takvim rukopisima.

Međunarodna Delphi studija objavljena 2026. pokazala je konsenzus stručnjaka da samoeksperimentisanje može ubrzati istraživanje, ali i da može naštetiti naučniku, ima ograničenu naučnu vrijednost i može dati nepouzdane podatke.

Polje u kojem za rak dojke još nema odobrene terapije

Odobrenih onkolitičkih preparata ima malo.

Kina je 2005. odobrila H101 za tumore glave i vrata, Sjedinjene Države i Evropa 2015. talimogen laherparepvek za neoperabilni melanom, a Japan 2021. teserpaturev za maligne gliome. Nijedan nije odobren za rak dojke.

Postoji i upozoravajući primjer. Latvijski preparat Rigvir, zasnovan na virusu ECHO-7, bio je registrovan od 2004, a 2019. je nezavisna laboratorija u Velikoj Britaniji utvrdila da bočice sadrže znatno manje virusa nego što proizvođač tvrdi.

Udruženja ljekara, uključujući latvijsko udruženje onkologa, godinama su prije toga tražila povlačenje zbog slabih kliničkih podataka. Registracija je povučena 2019.

Autori zagrebačkog rada upravo na to i ciljaju: da slučaj posluži kao argument za formalna klinička ispitivanja viroterapije kao neoadjuvantne terapije u ranom raku, a ne kao uputstvo.

U radu navode tri registrovana ispitivanja za rani rak dojke, NCT04185311, NCT04102618 i NCT02779855, koja koriste T-VEC ili pelareorep u kombinaciji s hemoterapijom odnosno imunoterapijom.

Isti virus koji je u ovom slučaju ubrizgan u tumor, u svom divljem obliku, ubio je 2024. oko 95.000 ljudi, uglavnom djece mlađe od pet godina.

Dva mjeseca nakon operacije virus ospica primijenjen je još jednom, potkožno, oko hirurškog šava, kao preventivna adjuvantna mjera.

Taj podatak stoji u jednoj rečenici rada, bez ishoda vezanog uz njega.

IZVORI

Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču. Neću ti prodati senzaciju samo zbog klika. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila da nastavim dalje.

Postani član Doniraj

Nauka Virusi