Westall, 1966: Meteorološki balon, tajni vojni program ili nešto treće?
Šestog aprila 1966. godine, tokom velikog odmora u srednjoj školi Westall u jugoistočnom Melbourneu, desetine učenika je istovremeno zastalo i pogledalo u nebo. Iznad igrališta se polako kretao okrugli, srebrnkastosivi predmet.
Nije imao krila, niti se čuo ijedan zvuk motora. Prema kasnijim procjenama istraživača, taj prizor je tog jutra vidjelo između 150 i 300 učenika i nastavnika.
Australski mediji ga od tada povremeno nazivaju "australskim Roswellom" – nadimkom koji je slučaj pratio decenijama prije nego što je iko sistematski pokušao da ga rastumači.
Predmet se spustio iza reda borova, na zarasli teren poznat kao Grange. Prema riječima svjedoka, ubrzo se naglo podigao i nestao brzinom koju niko od prisutnih nije mogao objasniti.
Manje od sat vremena kasnije na terenu su se pojavili ljudi u uniformama, a škola je već sljedećih dana zvanično saopštila da je vjerovatno riječ o meteorološkom balonu.
Ta tvrdnja ni šezdeset godina kasnije ne pokriva sve što su svjedoci opisali.
Dan kad je nebo stalo
Sredinom šezdesetih Westall je bio dio naglo rastućeg pojasa na jugoistočnom rubu Melbournea. Da bi se odgovorilo na priliv novih porodica, u kratkom roku su otvorene dvije škole – srednja Westall High i susjedna osnovna škola.
Događaj se odigrao neposredno pred uskršnji raspust, dok su učenici bili vani na ovalu.
Svjedoci opisuju kako je neko od djece prvo primijetio objekat i povikao da je riječ o letećem tanjiru. Učenici su odmah masovno potrčali prema ogradi.
Neki su predmet opisali kao okrugao, s blago izbočenim vrhom, boje koja je varirala od bijele i sive do srebrne.
Drugi svjedoci, poput jednog radnika iz obližnjeg povrtnjaka, ispričali su da je predmet mijenjao boju i postajao gotovo proziran dok su ga posmatrali.
Kad su prvi učenici stigli do Grangea, zatekli su travu izgaženu i spljoštenu, a predmet kako tiho lebdi tik iznad tla. Ubrzo se, prema njihovim riječima, okrenuo na bok i istog trenutka odjurio u vis.
Broj kružnih tragova u travi razlikuje se u iskazima – od jednog do tri. Jedna od učenica koju je tada intervjuisao lokalni list opisala je da je "trava izgledala samo kao da ju je vjetar polegao".
Profesor koji je zakasnio za par minuta
Andrew Greenwood, nastavnik prirodnih nauka, propustio je prvi dio prizora za svega nekoliko minuta, ali je s razredom izašao na vrijeme da vidi drugi čin.
Prema njegovom svjedočenju objavljenom te godine u Dandenong Journalu, objekat se ponovo pojavio iznad drveća.
Ovaj put je opisan kao tanak srebrnast trag svjetlosti, otprilike upola kraći od malog aviona. Uz njega se ubrzo našlo i do pet lakih aviona, koji su s njim igrali svojevrsnu igru mačke i miša punih dvadesetak minuta.
Nijedan pilot komercijalnog, privatnog ili vojnog aviona kasnije nije prijavio da je tog jutra primijetio bilo šta neobično iznad Claytona.
Za razliku od mnogih kasnijih urbanih legendi, dio ovih detalja je zapisan u štampi već sedmicu dana kasnije, a ne rekonstruisan decenijama unazad.
Vojska stiže za deset minuta
Prema iskazima nekoliko svjedoka, džipovi s ljudima u zelenim i maskirnim uniformama stigli su na teren otprilike deset minuta nakon što je objekat nestao.
Ljudi s notesima su pregledali zemljište i razgovarali s radnicima u okolini. Zatim su se, prema riječima jednog svjedoka, vratili u vozila i uputili dalje prema Grangeu.
Kasnije istog dana ekipa Channel Ninea pokušala je snimiti izjave učenika ispred škole; svjedoci tvrde da je policajac zaustavio snimanje.
Na vanrednom školskom okupljanju direktor Frank Samblebe rekao je učenicima da je vjerovatno riječ o meteorološkom balonu i da o događaju ne smiju razgovarati sa štampom.
U izjavi za Dandenong Journal iz maja 1966. objasnio je svoj potez prilično prizemno. Naveo je da su ga zasuli telefonski pozivi, od vazduhoplovstva do udruženja za istraživanje letećih tanjira, i da mu je jednostavno bilo dosta prekidanja nastave.
Pojedini svjedoci danas iznose i znatno oštrije priče. Greenwood je decenijama kasnije ispričao istraživačima da mu se prijetilo optužbom po zakonu o službenoj tajni, gubitkom posla i etiketom pijanog nastavnika ako nastavi da priča o incidentu.
Jedna učenica navela je da su je u školskoj kancelariji ispitivala dvojica muškaraca u tamnim odijelima. Obećala je šutnju i tu riječ održala godinama – čak ni pred rođenom majkom nije pominjala šta je vidjela.
Balon, disk ili vježba RAAF-a
Dan nakon incidenta, melburnski list The Age objavio je kratku vijest pod naslovom "Object Perhaps Balloon".
U njoj se navodi da je Meteorološki zavod tog jutra u 8:30 ispustio balon iz Lavertona, oko 32 kilometra sjeverozapadno od Westalla.
Zapadni vjetar ga je, prema toj verziji, mogao odnijeti prema Claytonu otprilike u vrijeme kad je događaj počeo.
Analitičar Brian Dunning sa portala Skeptoid ocjenjuje da ovo objašnjenje sasvim dobro pokriva prvi dio prizora – sporo spuštanje diska iza drveća.
Za drugi dio, s avionima koji prate srebrnasti trag svjetlosti, jedan bivši navigator RAAF-a ponudio je drugačije objašnjenje u pismu čitalaca objavljenom u Dandenong Journalu krajem aprila 1966.
Prema njemu, riječ je bila o vučenoj najlonskoj meti nalik vjetrokazu, koju je jedan avion vukao dok su ga ostali "gonili" u uobičajenoj vježbi.
To bi objasnilo i zašto nijedan pilot nije prijavio ništa neobično – niko ne bi pomislio da bi običnu vuču mete iko pobrkao s letećim tanjirom.
Objekat koji su svjedoci opisali, ipak, nije imao teret koji visi ispod balona, a njegovo ubrzanje "poput hica iz topa" teško se uklapa u ponašanje bilo kojeg tipa balona.
Balon iz Mildure
Istraživač Keith Basterfield pronašao je u arhivskoj građi Nacionalnog arhiva Australije dokumentaciju o programu HIBAL.
Riječ je o zajedničkom projektu australijskog Ministarstva nabavke i američke Komisije za atomsku energiju, koji je velikim srebrnim balonima mjerio nivo radioaktivnog taloga nakon britanskih nuklearnih proba u Maralingi.
Balone su lansirali iz Mildure, gradića udaljenog nekoliko stotina kilometara od Westalla. Njihov izgled – srebrni, s padobranom koji se vuče iza njega – dijelom odgovara opisima svjedoka.
Basterfield pretpostavlja da je jedan od tih balona odlutao s kursa i sletio u blizini Westalla, iako konkretan zapisnik o takvom letu tog dana nije pronađen.
Program HIBAL sigurno jeste postojao – to je dobro dokumentovano. Da li je baš on odgovoran za Westall, ostaje samo pretpostavka.
Pet aviona koji nikad nisu pronađeni
Dandenong Journal je bio jedini list koji je incident ozbiljnije pratio, i to upravo zbog šutnje škole i vlasti.
Sedmicu dana nakon događaja objavio je naslovnicu "FLYING SAUCER MYSTERY: SCHOOL SILENT". Potom je objavljen i tekst pod naslovom "WHO WERE 5 PILOTS?", u kojem je novinar pokušao pronaći pilote aviona koje su svjedoci vidjeli kako prate objekat.
Ni tada, ni u godinama koje su uslijedile, nijedan od tih pilota nije identifikovan, a redakcija je sama priznala da je trag ohladio brzo.
Šezdeset godina traganja
Shane Ryan, nastavnik i istraživač, počeo je da se bavi slučajem 2005. godine, nakon što ga je za priču zainteresovao jedan novinar.
Do danas je razgovarao s više od stotinu prvobitnih svjedoka. Prema njegovoj vlastitoj evidenciji, 142 osobe su vidjele objekat u vazduhu, 197 je vidjelo tragove na tlu, a 77 potvrđuje oboje.
Ryan je tokom godina podnio brojne zahtjeve za slobodan pristup informacijama australskim vlastima; Ministarstvo odbrane do danas nije objavilo nikakav zvaničan izvještaj o događaju.
Penzionisani potpukovnik Neil Smith, danas vojni istoričar, smatra da je riječ mogla biti o tajnom razvojnom projektu, vjerovatno američkom, koji je tog jutra pošao po zlu. To bi, po njegovom mišljenju, objasnilo brzinu vojne reakcije.
Skeptik Richard Saunders iz udruženja Australian Skeptics se ne slaže da je za to potrebno tajno oružje. On smatra da je nešto svakako viđeno, ali da decenije prepričavanja i međusobnog potvrđivanja priče mogu učiniti da se sjećanja s vremenom izobliče – a da pritom niko svjesno ne laže.
Tu leži i jedna od najvećih nesuglasica u cijelom slučaju. Dok se u savremenim izvještajima iz aprila 1966. po imenu pominju samo Greenwood i "nekoliko" učenika, broj svjedoka koji danas tvrde da su nešto vidjeli narastao je na stotine.
Dio tog rasta vjerovatno dolazi otud što novinari tada nisu stigli intervjuisati svakoga. Prema skepticima, dio dolazi i iz društvenog pritiska – niko u tinejdžerskim godinama ne želi da bude jedini koji ništa nije vidio.
Za 40. godišnjicu 2006. organizovano je okupljanje svjedoka u Westallu. Sedam godina kasnije, 2013., lokalna uprava grada Kingston je na Ryanov predlog na Grangeu podigla dječije igralište u obliku NLO-a, sa srebrnim tanjirom i toboganima. Za 60. godišnjicu 2026. slučaj je ponovo dospio u središte pažnje kroz emisiju Australian Story na ABC-ju. Lokalni Dandenong Star Journal tim povodom je podsjetio da nadležni organi i dalje nisu objavili nijedan zvaničan dokument o incidentu.
Šta je izvjesno, a šta nije
Sigurno je da se šestog aprila 1966. iznad Westalla nešto pojavilo, da su ga posmatrali učenici, nastavnici i najmanje jedan radnik iz susjedstva, i da je lokalna štampa o tome pisala već sedmicu dana kasnije.
Sigurno je i da je škola tražila od učenika da šute – motiv za to, od želje da se nastava ne prekida do ozbiljnijeg pritiska koji pojedini svjedoci opisuju, ostaje predmet spora.
Neizvjesno je koje je od ponuđenih objašnjenja tačno. Meteorološki balon iz Lavertona dobro objašnjava prvu polovinu prizora, ali ne i drugu.
Balon iz programa HIBAL djeluje uvjerljivo na papiru, ali bez ijednog dokumenta koji bi ga direktno povezao s tim jutrom.
Vučena meta RAAF-a nudi razumno objašnjenje za avione, ali ni za nju ne postoji zapisnik o vježbi tog dana. Pet pilota, koji bi možda sve razjasnili, nikad nije pronađeno.
Ken Stallard, tadašnji učenik koji je kasnije postao direktor škole, kaže da mu nije bitno smatra li ga neko pomalo šašavim zbog onoga što tvrdi da je vidio. Ako istina o Westallu ipak postoji negdje u arhivi, vjeruje da je došlo vrijeme da izađe na vidjelo.
IZVORI
- Westall UFO – Wikipedia
- Brian Dunning, "The Westall '66 UFO", Skeptoid Media, 2010.
- "Westall 1966: Official files remain secret", Dandenong Star Journal, april 2026.
- "After 60 years, witnesses to Australia's biggest UFO sighting want answers", RNZ News, april 2026.
- Matthew Sharpe, "Westall '66: 50 years on, still stranger than fiction", The Conversation / Deakin University, 2016.
- The Grange Reserve (UFO Park), City of Kingston.
O autoru
Pozdrav, ja sam Aquarius.
Ova stranica je moj autorski projekat — od prve do posljednje linije koda i svakog napisanog teksta. Ukoliko uživaš u člancima i želiš podržati ovakav vid nezavisnog stvaralaštva, to možeš učiniti putem simbolične mjesečne pretplate ili jednokratne donacije.