Postoje li tajni svemirski programi koji koriste vanzemaljsku tehnologiju? Da li smo podvrgnuti velikoj psihološkoj operaciji?
U nastavku članka ćemo ispitati navodna zataškavanja u velikom obimu, dvije potpuno različite interpretacije neobičnih vazdušnih pojava – NLO-a – povezanih s ‘tajnim svemirskim programima’.
Takozvane činjenice ovih zataškavanja teško je dokučiti, ali ako su istinite, predstavljaju zavjeru ogromnih razmjera.
Prva (činjenica) uključuje zemaljsku elitu i njenu vojsku, inteligenciju, sigurnosne i svemirske operacije. Druga, tvrdnje i otkrivanja raznih pojedinaca i ‘zviždača‘ o ‘izvan strogoj tajnosti’ saradnje sa vanzemaljcima.
Kada je Pentagonov svemirski avion X-37B prvi put predstavljen svijetu – što je bio namjerno osmišljen događaj – javnost je bila fascinirana njegovim izgledom.
‘Misteriozni Pentagonov svemirski avion X-37B postavlja novi rekord u orbiti’ Nicka Whighama, piše u članku koji se pojavio na News.com u martu 2017. godine.
„U proteklih 678 rekordnih dana, veliki robotski avion u vlasništvu US Air-a je lebdio oko svemira u niskoj orbiti.”
“Usprkos jedinstvenom postignuću, svemirski avion je i dalje obavijen velom tajne, a ciljevi i svrha misije su misterija za javnost – podstičući intenzivne spekulacije i teorije zavjere, uključujući zabrinutost da je misija aviona postepeno uvođenje oružja u svemir.”
Naoružavanje svemira bilo je veliki zalogaj za vlade još 1950-ih. 1957. godine, načelnik štaba američkog ratnog vazduhoplovstva Thomas White izjavio je:
„Ko god bude imao sposobnost da kontroliše svemir, takođe će imati sposobnost da vrši kontrolu nad površinom Zemlje.”
U posljednjih nekoliko decenija svemirska trka se zahuktala programima i specijalnim projektima koje su razvile Rusija, Indija, Japan, Južna Koreja i Kina. Učestvuju i privatni izvođači, a veliki dio posla je strogo povjerljiv.
Naravno, najveći igrač u ovoj igri dominacije je Vlada SAD-a. Financira multimilijarde dolara vrijedan razvoj eksperimentalnih crnih aviona u ‘Području 51’ (poznatom kao ‘Dreamland’ (Zemlja snova) od strane pilota koji testiraju avione u ograničenom vazdušnom prostoru iznad baze).
Špijunski avion U-2 i stelt lovac F-117, razvijeni su u Području 51 pod zapetljanim pokroviteljstvom mnoštva tajnih vladinih odjela, uključujući Centralnu obavještajnu agenciju (CIA) i Stratešku zračnu komandu (SAC), kao i privatne izvođače.
Prema izjavama raznih “zviždača” i istraživača, Područje 51 je zloglasno po tome, jer je skladište i mjesto ispitivanja srušenih svemirskih letjelica vanzemaljaca (uključujući materijal pronađen u Roswellu).
Ovdje su, kažu, vojni naučnici proučavali vanzemaljce i vanzemaljsku tehnologiju. Neki čak tvrde da je Područje 51 mjesto gdje su se održavali sastanci ili zajednički poduhvati sa vanzemaljcima. Više o tome kasnije.
Američka tajna mreža svemirskih aviona i satelita
Svemirski avion X-37B američkog ratnog vazduhoplovstva, samo je jedan od mogućih desetina tajnih vojnih satelita i letjelica koje kruže u svemiru. Mnogi su dizajnirani da špijuniraju Zemlju. Gotovo sigurno drugi se testiraju u ratne svrhe.
Prema riječima astrofizičara i astronoma Jonathan McDowell-a, “Tajni svemirski programi, ili da kažem općenito vojni svemirski programi, veliki su kao NASA”, dodajući da postoji oko 20 do 25 “punopravnih špijunskih satelita ili drugih zaista tajnih vozila” koji putuju iznad Zemlje.
Američki umjetnik, geograf i pisac Trevor Paglen uspio je dokumentirati neke od skrivenih stvarnosti iza Pentagonovih povjerljivih ‘crnih’ budžetskih programa.
Njegova knjiga iz 2010. godine ispitivala je ‘zakrpe’ ili ambleme na polju tajnih vojnih aktivnosti. Govoreći za New York Times 2008. godine, Paglen je primijetio: „Ove stvari su ogromna industrija, mislim ogromna industrija. I izvanredno je da ove projekte možete razvijati u industrijskom obimu, a mi ne znamo šta su. To je zapanjujući podvig socijalnog inženjeringa.”
Upravo ovdje, u ovim svemirskim programima, otkrivamo znakove masovnog zataškavanja koje se po definiciji proteže daleko izvan granica perimetarske ograde oko Područja 51.
Uz programe svemirskog istraživanja koje finansira država tu su i privatni izvođači, od kojih su mnogi upleteni u vojno-industrijski kompleks. Konkurencija vođena profitom između različitih igrača pokreće tajnost i obmanu.
Mnogi bi se iznenadili kada bi saznali da milijarder Jeff Bezos, vlasnik Amazona ulazi u svemir, a njegova kompanija Blue Origin radi u ekstremnoj tajnosti.
2017. godine, Blue Origin je poslao svoju suborbitalnu raketu New Shepard u svemir, na svoj prvi probni let.
On se takmiči sa kompanijom za svemirske letove Richarda Bransona Virgin Galactic u onome što obojica predviđaju da će biti nova granica za turizam – svemir.
Druge privatne svemirske kompanije sa sjedištem u SAD-u su poznati SpaceX u vlasništvu Elona Muska, kao i Boeing, Sierra Nevada Corporation i Orbital ATK.
Ove kompanije razvijaju motorne i raketne sisteme, kapsule i svemirske letjelice. Veliki profit je u pitanju. Tamo gdje se tajnost razbija je da ne možete sakriti sve što leti na nebu ili lebdi u svemiru.
Pogledaj! Gore na nebu! To je ptica! To je avion! To je NLO!
Nije tajna da vlade širom svijeta imaju programe za proučavanje neidentifikovanih vazdušnih fenomena. Počevši od 1952. godine, projekat Plava knjiga bio je jedan u nizu studija o neidentifikovanim letećim objektima (NLO) koje su sprovele vazdušne snage Sjedinjenih Država.
Ovi programi su zvanično ‘ukinuti’, ali mnogi posmatrači tvrde da se iz očiglednih razloga proučavanje čudnih objekata na nebu nastavilo u tajnom svojstvu, prepušteno nezvaničnim nevladinim organizacijama, predgrupama Pentagona.
Howard Blum, u svojoj knjizi Out There: Vladina tajna potraga za vanzemaljcima , otkrio je na osnovu zahtjeva Zakona o slobodi informacija da je američko ratno vazduhoplovstvo nastavilo kategorisati i pratiti viđenja NLO-a, posebno niz susreta s NLO-ima od kasnih 1960-ih do sredine 1970-ih godina koji su se dogodili u američkim vojnim objektima s nuklearnim oružjem.
Blum piše da neki od ovih službenih dokumenata drastično odstupaju od uobičajeno suhih i birokratskih formulacija vladine papirologije, čineći očiglednim osjećaj “terora” koji su ovi NLO incidenti izazvali kod mnogih pripadnika USAF-a.
Jedna od najvećih priča iz oblasti ufologije dogodila se 2017. godine – zvanično je priznato da je u stvari postojao nedavni program američke vlade koji je proučavao NLO.
Projekat Pentagona, nazvan Advanced Aviation Threat Identification Program, navodno je osnovan 2007. godine kako bi istražio neobjašnjive vazdušne pojave za koje se činilo da koriste nove propulzivne, lebdeće ili na neki drugi način napredne tehnologije.
Neki NLO entuzijasti nekritički su prihvatili i širili otkrivanje projekta Pentagona, što je možda bila namjera onih koji stoje iza objavljivanja izvještaja.
Čuli smo se s bivšim šefom Programa za prepoznavanje prijetnji od avijacije, Luisom Elizondom. “Moje lično uvjerenje je da postoje vrlo uvjerljivi dokazi da možda nismo sami”, rekao je Elizondo za CNN.
Program je navodno trajao od 2008. do 2012. godine. Elizondo je, ističući jednu posebnu epizodu snimljenu na video snimku koji je javno objavljen, rekao da su vazdušne vratolomije NLO-a – poput lebdenja bez ikakvih znakova pogona – bili izvan dosega ljudske tehnologije.
Činilo se da nije sumnjao da je program pronašao dokaze koji upućuju na vanzemaljce: „Ovi avioni – nazvat ćemo ih avioni – pokazuju karakteristike koje trenutno nisu u američkom inventaru, niti u bilo kojem stranom inventaru kojeg smo mi svjesni.”
Da li Elizondovo priznanje ukazuje na indirektno otkrivanje od strane vlade o postojanju vanzemaljaca? Ili je to dio sofisticiranog programa dezinformacija osmišljenog da pogrešno usmjeri našu pažnju s eksperimenata tajnog svemirskog programa?
Očigledno se to dešavalo i ranije. Prema britanskom novinaru i filmskom stvaraocu Marku Pilkingtonu u filmu Mirage Men: An Adventure into Paranoia, Espionage, Psychological Warfare and UFO , organizacija iz sjene koju je nazvao “mirage ljudi” stoji iza globalnog dvostrukog blefa.
Njegova knjiga iznosi kontroverzni slučaj da je fascinaciju i proučavanje NLO-a potaknula ili ohrabrila američka vlada pokušavajući prikriti vojne projekte iz doba hladnog rata.
Pilkington kaže da je slučaj Roswell, kada je američka vojska pronašla “leteći disk” na ranču u blizini grada Novog Meksika 1947. godine, jedan od “najpoznatijih primjera” rada “mirage ljudi”.
On je za online časopis Sputnjik rekao : „Početkom 1950-ih američka vojska je testirala mnogo novih tehnologija i bilo je zgodno da se maskiraju u NLO-e. Bio je to dupli blef.”
On izjavljuje da je „mitologija NLO-a poslužila kao zgodna maska“ za povjerljive testove. U tom smislu, nova priznanja Elizonda služe vraćanju misterije oko NLO-a kao vanzemaljskih svemirskih letjelica – a ne manevrisanja naprednim tehnologijama koje su razvili ljudi.
Ukratko, to sumira prvi dio našeg ispitivanja zataškavanja tajnih svemirskih programa. Vojne agencije širom svijeta i privatni izvođači više vole da vidimo NLO umjesto njihovih eksperimentalnih letjelica.
To je samo po sebi jedno masovno zataškavanje koje uključuje hiljade operativaca i ‘zviždača’ koji šire pažljivo planirane dezinformacije koje su na kraju zaživjele u mitologiji NLO-a i otmica vanzemaljaca.
Postojanje ove ogromne zavjere dezinformacija, naravno, žestoko osporavaju oni u zajednici NLO-a koji imaju svoje viđenje ovog fenomena – i sigurno se uopće ne slažu.
Izraz “leteći tanjir” je dobio široku pažnju javnosti od 1947. godine. Civilni pilot Kenneth Arnold je 24. juna prijavio da je vidio devet objekata kako lete u formaciji u blizini planine Rainier u američkoj državi Washington.
Arnold je procijenio brzinu diskova na preko 1.900 km/h. Opisao ih je kao objekte koji lete na način poput tanjira, što je dovelo do novinskih izvještaja o “letećim tanjirima” i “letećim diskovima”.
Slučajno, neidentifikovani leteći objekat koji se srušio na ranč sjeverozapadno od Roswella u Novom Meksiku, dogodio se tokom prve nedjelje jula 1947. godine.
Ovo je bio magični trenutak u vremenu koji je izazvao masovno ludilo o NLO-ima.
Znamo da je prije te kritične godine postojalo veliko interesovanje za čudne vazdušne fenomene i ‘vanzemaljce’, ali je sve to eksplodiralo u narednim decenijama.
Uočavanje NLO-a i izvještaji o susretima sa svemirskim bićima eksponencijalno su se povećali, i to ne samo u Sjedinjenim Državama.
NLO organizacije su se razmnožile i dokumentovale hiljade slučajeva. Može li to sve biti maštanje lakovjernih? Ili dio masovne kampanje dezinformacija?
Ako je tako, onda bi to bila najuspješnija manipulacija svjetskom javnom maštom svih vremena.
Odgovor bi mogao biti bliži jednostavnoj činjenici o ljudskom umu. Jednom kada se otvori mogućnost u ‘kolektivnom umu’ ili kolektivnoj svijesti, često se manifestuje na cijelu populaciju.
Leteći tanjiri Kennetha Arnolda izazvali su vjeru u mogućnost da nešto vanzemaljsko opsjeda naše nebo. Kada smo počeli da razmatramo tu mogućnost, počeli smo da viđamo tanjire i druge čudne stvari.
Možda su stalno dolazili i odlazili, možda u različitim oblicima – a mi ih jednostavno nismo ‘vidjeli’.
Sada kada ih ‘vidimo’, moramo odrediti šta su, i što je još važnije, šta žele. Ovo nas vodi u drugi aspekt najvećeg zataškavanja svih vremena – kako su tajni svemirski programi povezani sa vanzemaljcima?
Od te sudbonosne 1947. godine i kasnijeg naleta NLO-a i očiglednih otmica vanzemaljaca, kolektivni um je postao neraskidivo fokusiran na ideju vanzemaljaca i njihovu moguću interakciju s čovječanstvom.
Tokom godina, desetine očiglednih insajdera izašlo je iz “sjene” s pričama o besplatnoj energiji, obrnutom NLO inženjeringu, tajnim hibridnim kolonijama ljudi i vanzemaljaca, antigravitaciji i vladinoj saradnji s raznim vrstama vanzemaljaca.
Ukratko, ove nevjerovatne priče o tajnom svemirskom programu predstavljaju drugu interpretaciju “najvećeg zataškavanja svih vremena”.
Kao i u prvom dijelu, radi se o zavjeri koja zahtijeva saučesništvo hiljada pojedinaca i razne programe osmišljene da pogrešno usmjere našu pažnju sa sasvim drugačije ‘istine’.
Od mnogih figura na NLO sceni, Steven Greer je postao jedan od najglasnijih i najdosljednijih glasova koji zahtijevaju potpuno otkrivanje vanzemaljskog kontakta.
Decenije podnošenja peticija istaknutim vašingtonskim zakonodavcima i moćnim brokerima, pojavljivanja pred Američkim nacionalnim novinarskim klubom i produciranja dokumentarnih filmova o NLO-ima, kao što je nedavni ‘Unacknowledged‘, gurnulo je Greera u centar pažnje kao jednog od glavnih igrača koji razotkriva navodna zataškavanja o postojanju vanzemaljaca.
Greer dijeli platformu na ovu temu s drugima, uključujući Williama Tompkinsa (1923–2017), Boba Deana, Richarda Dotyja, Karla Wolfea, Edgara Mitchella (1930–2016) i Corey Goodea.
Priče koje su ispričali ovi ljudi – neki su bivši insajderi – ne poklapaju se uvijek, ali izgleda da svi žarko vjeruju u ono što pričaju.
Greer tvrdi da se sastao sa desetinama navodnih insajdera tajnog svemirskog programa i da je nabavio hiljade dokumenata koji podržavaju njegovu tezu.
Greer kaže da je zataškavanje započelo 1950-ih, kada je američka vlada reverznim (obrnutim) inženjeringom popravila srušenu vanzemaljsku letjelicu.
Prvi napredak, kaže Greer, bilo je savladavanje “antigravitacije”. Od tog trenutka, 1950-ih godina, posao je postao „crn i razlog zašto je u to doba postao crn je to što finansijski karteli nisu željeli da ljudi shvate da nam decenijama nisu bili potrebni nafta ili plin ili mlazni motori ili sve ove stvari.”
Vojno-industrijski kompleks je sebično skrivao ova tehnološka otkrića, jer je ugrožavao čitavu kuću od karata „izgrađenu na fosilnim gorivima i petrodolarskom sistemu“.
Greer je više puta pozivao visokorangirane članove američke vlade da otkriju šta znaju o vanzemaljcima, sve dok nije zaključio da se relevantne informacije kriju čak i od predsjednika Sjedinjenih Država.
Što se tiče stvarnih vanzemaljaca, Greer tvrdi da američka vlada „ima nekoliko desetina vanzemaljskih vozila i desetine umrlih [vanzemaljskih] oblika života različitih rasa. Neki su pohranjeni u podzemnom objektu u blizini Fort Huachuca u Arizoni.”
Od ovog trenutka ulazimo u teritoriju “Zone sumraka” ili “Zvjezdanih staza” u doslovnom smislu zbog čudnih i neobičnih scenarija koje su opisali neki zviždači i aktivisti za otkrivanje tajnih informacija.
Slijedi kratak pregled ovih nevjerovatnih tvrdnji koje bi, da su istinite, zaista predstavljale “najveće zataškavanje svih vremena”.
Vanzemaljske vrste i savezi
Opet, u ovoj konkretnoj areni, postoji mnogo igrača, od kojih su neki dobro poznati i poštovani zbog svoje dosljednosti i strogosti, dok se čini da su drugi izgradili svoje tvrdnje iz mreže utvrđenih teorija i narativa.
Svi se slažu da svjetske vlade, uključujući vlade SAD-a, Rusije, Kine, Japana i EU, imaju odvojene saveze tajnih svemirskih programa s raznim vanzemaljskim vrstama.
Kaže se da su SAD, Rusija i Kina sklopile nezavisne sporazume o transferu tehnologije sa rivalskim vanzemaljskim vrstama koje su uplele Zemlju u neku vrstu sukoba ‘Ratova zvijezda’ za koji nam je rečeno da se između vanzemaljskih civilizacija odvija hiljadama, vjerovatno milionima godina.
Michael Salla je australijski akademik koji je postao NLO istraživač i koji održava popularnu web stranicu Exopolitics.org . Autor je nedavne knjige Tajni svemirski program američke mornarice i nordijski vanzemaljski savez.
Salla opisuje postojanje vojnog industrijskog vanzemaljskog kompleksa (MIEC) i tvrdi da su svjetski tajni svemirski programi trenutno u kontaktu sa 17 vanzemaljskih civilizacija.
Rastući geopolitički sukob između SAD-a, saveznika EU, i euroazijskog saveza predvođenog Rusijom i Kinom, u stvarnosti je posljedica toga što su ove vlade uključene u tekući rat između vanzemaljskih civilizacija.
Salla kaže da je stvaranje naučno-fantastične TV serije ‘Zvjezdane staze’ koju je napravio Gene Roddenberry, zapravo zasnovano na povjerljivim informacijama koje su procurile o tajnoj svemirskoj floti američke mornarice.
Ova flota, navodno svemirski program koji se vodi u savezu s tehnološki naprednim vanzemaljskim rasama, uključujući ‘Sive’, ‘Reptile’ i ‘Visoke bijelce’, činila je osnovu ‘Zvjezdanih staza’.
Neke vanzemaljske vrste su očigledno tražile saveze sa ljudima, jer su im bili potrebni određeni mineralni i prirodni resursi kojih Zemlja ima u izobilju.
Na primjer, za Visoke bijele vanzemaljce se kaže da održavaju tajnu trgovačku delegaciju u vazdušnoj bazi Nellis izvan Las Vegasa.
Njima su očajnički potrebni aluminij i titanij kako bi održali svoju naprednu avio industriju.
Najzlobnije od svega, neke vanzemaljske vrste su sklopile dogovor sa zemaljskim vladama o prikupljanju ljudskih DNK resursa. Ovo objašnjava otmice vanzemaljaca.
Tu su i tvrdnje o vanzemaljskoj zavjeri da zauzmu planetu i zavladaju njome putem nove vanzemaljsko-ljudske hibridne elite.
Svemir mi ne dozvoljava da pominjem u detalje otkrića, kao što su kako je nacistička Njemačka uspostavila tajne baze na Antarktiku uz pomoć raznih vanzemaljaca (prve NLO-e su napravili nacistički naučnici, a tehnologija je prebačena u SAD nakon Drugog svjetskog rata) i otcepljene civilizacije na tamnoj strani Mjeseca i Marsa, kojima upravljaju tehno-elite, u suštini ljudi koji zaista vladaju planetom.
Daljnje priče i narativi su otkriveni (ili izmišljeni), ali svi se protežu od pretpostavki da postoje tajni svemirski programi.
Dešifriranje činjenica iz dezinformacija kako bi se utvrdilo da li je bilo koja strana „najvećeg zataškavanja svih vremena“ istinita – čak i djelomično – čini se nepremostivim izazovom.
Možda istina leži negdje u sredini – između pokušaja pogrešnog odvraćanja javnosti od tajnih eksperimenata u svemiru – i samog fenomena koji neće nestati, jer previše nas stalno doživljava njegovu veliku neobičnost.
Za ovaj članak, posljednju riječ o ovom pitanju ima pisac i istraživač Micah Hanks koji je proučavao NLO fenomen dugi niz godina:
“Postoji bezbroj primjera vojnih vježbi i raznih eksperimentalnih tehnologija koje se pogrešno smatraju stvarima kao što su vanzemaljska vozila i druge ezoterične stvari. Međutim, u prepoznavanju ove fundamentalne istine, moraju se postaviti pitanja u vezi s tim da li se svi izvještaji o NLO-ima mogu pripisati samo pogrešnoj identifikaciji poznatog fenomena (uključujući vojne operacije, itd.), ili da li iza nekih izvještaja zaista postoje strani izvori NLO letjelica…
“Na kraju dana, ono što nam preostaje je da pokušamo razumjeti, može li se većina incidenata koji uključuju neobične vazdušne objekte objasniti tajnim vojnim aktivnostima.
„Tako nam ponekad postaje teško procijeniti koje su vrste tehnologije razvijene i testirane tokom godina, u odnosu na vrste stvari koje izgledaju onostrano, pa se stoga doživljavaju kao ‘njihove’ (tj. vanzemaljske).
„Ipak, rekao bih da, ako moram da nagađam, vjerovatno se mnogo toga dešava iza kulisa upravo ovde na Zemlji, što može da objasni mnogo čudnih stvari koje smo videli tokom NLO incidenata tokom godina. Pitanje je, ako ne na osnovu svesvete ideje ‘razotkrivanja’, kako ćemo onda ikada doći do dna onoga što se zaista dešava?”
Foto naslovnice: 8385 sa Pixabay
