Malo je toga što intrigira ljudsku znatiželju kao pitanje kako je sve nastalo. Ova vjekovna nepoznanica fascinira čovječanstvo hiljadama godina, sa različitim teorijama koje često izazivaju razumijevanje našeg vlastitog postojanja.
Ono što je možda prihvaćeno kao opće priznata istina, možda uopšte nije prava istina, a Veliki prasak se možda uopće nikada nije ni dogodio.
Veliki prasak: Najpopularnija teorija o nastanku svemira
Veliki prasak se trenutno smatra jednom od naših najboljih i najpopularnijih teorija koja pokušava objasniti nastanak našeg svemira.
Ova ideja, koja je stara gotovo cijeli vijek, predlaže da je prije 13,8 milijardi godina sve nastalo u trilionitom dijelu sekunde iz jedne beskonačno guste tačke.
Iako je Veliki prasak i dalje samo teorija, pojavili su se mnogi naučni dokazi koji mogu podržati njegovo postojanje.
Neki od tih dokaza su univerzalna ekspanzija svemira i otkriće mikrovalnog pozadinskog zračenja.
Ekspanzija svemira i mikrovalno pozadinsko zračenje
Ekspanzija (širenje svemira), prvi put je primjećena 1920-tih godina od strane Edwina Hubblea dok je proučavao crveni pomak.
Zbog nezamislive veličine svemira, svjetlosti je potrebno puno vremena da doputuje do naše planete. Što je objekt koji emitira (ili reflektira) svjetlost udaljeniji, to su talasne dužine koje omogućavaju da ga vidimo duže.
Drugim riječima, veoma udaljeni objekti “naginju” ka “crvenom kraju” elektromagnetnog spektra. Hubble je, međutim, shvatio da ti udaljeni objekti postaju sve crveniji, što znači da nisu samo veoma daleko, već se kreću sve dalje i dalje.
Ovo je bio definitivni dokaz da se širenje svemira zaista dešava, te da bi se to širenje moglo pratiti unazad do jedne tačke porijekla – singularnosti.
Kosmičko mikrovalno pozadinsko zračenje, sa druge strane, otkriveno je mnogo kasnije, 1960-tih godina. Ovo zračenje se može detektovati u svakom smjeru iz vremena prije otprilike 13,8 milijardi godina, te se smatra zaostalim zračenjem iz prvobitnog “događaja nastanka svemira”.
Međutim, Veliki prasak je i dalje samo jedno od objašnjenja koje pokriva ova oba fenomena. Još jedno alternativno objašnjenje je “teorija Velikog odskoka” koja, čini se, rješava neke nedostatke teorije Velikog praska.
Teorija Velikog odskoka
U središtu ove teorije je nešto što je već prije predložio Albert Einstein, a to je da živimo u “cikličnom svemiru”. Prije otprilike 14 milijardi godina dogodilo se nešto veoma veliko što je uzrokovalo nastanak našeg svemira, ali to je više bio “odskok” nego prasak.
Za razliku od teorije Velikog praska, prema kojem prije nastanka našeg svemira nije postojalo ništa, teorija Velikog odskoka sugeriše da je prije našeg svemira postojao neki drugi svemir iz kojeg je nastao naš svemir. Taj svemir je potom nestao ili je barem preuređen.
Ova teorija, barem donekle, omogućava postojanje kosmološke konstante (još jedno Einstenovo predviđanje), koja se inače ne uklapa u standardni model Velikog praska.
Ako je ekspanzija svemira ponavljajuće stanje, tada bi kosmološka konstanta mogla postojati. Također, ako je teorija Velikog odskoka tačna, to bi nam dalo odgovor na pitanje kako će svemir završiti; jednostavno bismo vidjeli još jedan Veliki odskok, te bi nastao novi svemir.
Iako teorija Velikog odskoka nije ni približno popularna kao teorija Velikog praska, mnogi zagovornici ove teorije tvrde da ona ima isto toliko dokaza kao singularitet – to jest vrlo malo.
Širi problem je to što singularnosti nalik Velikom prasku (kako ih mi razumijemo) na kraju krše zakone fizike, te još uvijek ne možemo dokazati kakve su te tačke beskonačne gustoće ili šta se u konačnici dešava unutar njih.
Za zagovornike teorije Velikog odskoka, ovo bi moglo sugerisati da je nešto postojalo prije inflacije i da Veliki prasak nije početak, nego kraj nečeg drugog.
Možemo misliti da je naš svemir prilično uzbudljiv sa tako mnogo stvari za proučavati, ali možda je svemir koji je teoretski postojao prije našeg bio mnogo uzbudljiviji.
Taj svemir mogao je biti prepun naseljenih, vanzemaljskih svjetova. Mogao je biti mnogo veći i bogat rijetkim resursima; ili je mogao sadržavati nebeska tijela koja ne možemo uopće zamisliti ili razumjeti.
Teorija vječne inflacije
Još jedna velika naučna teorija o nastanku svemira je teorija “vječne inflacije”. Ova teorija se oslanja na postojanje inflatornog vakuuma, što je hipotetički vakuum unutar kojeg se nalazi svemir u obliku mjehura.
Ova teorija također omogućava postojanje multiverzuma – gdje se više svemira nalazi u više mjehurića.
Prema ovoj ideji, iako je Veliki prasak mogao biti početak ovog svemira, to ne bi bio početak svega na širem nivou.
Umjesto toga, to bi bio samo jedan od potencijalno beskonačnih Velikih praskova koji se događaju svugdje u svemiru.
Ako bi teorija vječne inflacije bila dokazana, te ako bismo pronašli način da pređemo preko vakuuma, mogli bismo završiti u posjeti tim drugim svemirima da vidimo kakvi su.
Možda bismo čak svjedočili drugom Velikom prasku, što bi nam pokazalo alternativnu verziju naše vlastite priče o nastanku i uveliko pomoglo u odgovoru na drevno pitanje o tome odakle dolazimo.
Još neke teorije…
Postoje i neke još luđe, mada manje poznate teorije o tome kako je nastao svemir. Jedna od njih je teorija “stanja ravnoteže” koja tvrdi da je ekspanzija svemira stvarna, ali se dešava beskonačno dugo vremena, stvarajući na taj način svemir koji nema ni početak ni kraj.
Tu je naravno i kreacionizam – ideja da je svemir stvoren od strane božanskog entiteta. Kreacionizam je zastupljen u većini velikih religija, a ljudi u to vjeruju u različitim stepenima.
Dok neki kreacionisti vjeruju da je svemir star samo oko 10.000 godina, drugi tvrde da je Bog zapravo prouzročio Veliki prasak, stvarajući zakone prirode i fizike, što donekle pomiruje nauku i vjeru.
Ako su kreacionisti u pravu, tada su naučni dokazi o kosmologiji možda samo rigorozan test vjere – test u kojem oni koji vjeruju u teoriju Velikog praska nisu prošli.
I posljednja teorija koju ćemo spomenuti o ovom članku je teorija simulacije, a koja ima sve veći broj pristalica. Prema ovoj teoriji, svemir nije stvaran i mi živimo u simulaciji, nešto poput holograma.
Ova ideja da “ništa nije stvarno” svoju popularnost možda može zahvaliti jer pruža odličnu podlogu za objašnjenje stvari koje nemaju smisla ili se ne podudaraju sa zakonima fizike.
Kada sve ovo uzmemo u obzir, čini se da teorija Velikog praska nije savršeno objašnjenje kako je nastao svemir, jer i dalje ostavlja neka pitanja bez odgovora, poput toga šta je postojalo prije nastanka našeg svemira.
Foto naslovnice: Gerd Altmann sa Pixabay