Snimak NLO-a iz Calvinea: Zašto London krije dokaze do 2076. godine?
Dvojica mladića koji su ljeta 1990. radili u hotelima oko Pitlochryja krenuli su 4. augusta na šetnju uzvišenjima iznad zaseoka Calvine, u srcu škotskih visoravni.
Nešto poslije devet sati uveče, dvadesetak minuta prije zalaska sunca, iznad ograde od bodljikave žice ugledali su nepomičan objekat u obliku dijamanta kako lebdi na sivom nebu.
Sklonili su se pod obližnje borove i posmatrali. Objekat je, prema njihovom iskazu, nepomično lebdio četiri do pet minuta.
Nakon toga dolinom je proletio vojni avion i počeo kružiti oko objekta, sve dok ovaj naglo nije ubrzao vertikalno i nestao iznad oblaka.
Mladići su uspjeli napraviti šest fotografija.
Samo jedna od njih preživjela je do danas, a fotografska analiza koju je 2024. objavio fotograf i predavač Andrew Robinson u repozitoriju Sheffield Hallam Universityja nije na njoj pronašla nikakav trag montaže ili naknadne obrade.
Ko su bila ta dvojica mladića, ni nakon tri i po decenije, još se ne zna.
Slika koja nikad nije izašla u novinama
Film je odnesen na razvijanje, a snimci poslani glasgowskim novinama Daily Record.
Urednik fotografije, Andy Allen, prepoznao je da drži veliku priču, ali je nije odmah objavio.
U okolini Calvinea nalazi se nekoliko baza Kraljevskog ratnog zrakoplovstva, pa je posumnjao da su dvojica šetača možda snimila nešto što nisu smjeli.
Umjesto naslovnice, poslao je kopiju najbolje fotografije poznaniku u RAF-u, press-oficiru za Škotsku Craigu Lindsayu, u bazu RAF Pitreavie Castle kod Edinburga.
Lindsay je snimak proslijedio nadređenima. Za nekoliko sati slučaj je preuzeo takozvani UFO desk britanskog Ministarstva odbrane, koji je zatražio svih šest fotografija, negative i razgovor sa svjedocima.
Kada je predao izvještaj, Lindsayu je rečeno da dalju istragu prepusti Londonu – i to je i učinio.
Mjesecima kasnije, tokom službenog boravka u ministarstvu, na zidu jedne kancelarije slučajno je ugledao uvećanu kopiju iste fotografije, prikačenu kao da je riječ o ozbiljnom predmetu proučavanja.
Daily Record nikad nije objavio priču, iako bi to za novine bila prilika decenije.
Prema Lindsayevim kasnijim izjavama, stručnjaci RAF-a za fotografiju su već tada, 1990., pregledali snimke i nisu pronašli dokaze montaže ili naknadne obrade – provjeru koju će, tri decenije kasnije, na osnovu sačuvanog primjerka ponoviti i civilni analitičar Andrew Robinson, iako su metode i detalji tadašnje RAF analize ostali nepoznati.
Dosje koji je nestao na tri decenije
Nakon što je materijal 1990. dospio kod Ministarstva odbrane, fotografija tri decenije nije viđena u javnosti. Priča o Calvineu kružila je među ufolozima kao gotovo neprovjerena legenda.
Godine 2009. istraživački novinar David Clarke, tada angažovan na sređivanju hiljada nekad tajnih dosijea o NLO-ima za britanski Nacionalni arhiv, naišao je na blijedu fotokopiju crteža nepoznatog objekta pored aviona Harrier – prvi trag onoga što će kasnije postati poznato kao slučaj Calvine.
Clarke je pokušao pronaći originalne fotografije i negative, ali ih ni Daily Record ni Ministarstvo odbrane nisu mogli locirati.
Trag se izgubio na više od deset godina.
Istraga se ponovo pokrenula tek 2018., kada je Clarke, prema njegovim kasnijim navodima, došao u kontakt s bivšim službenikom odbrambene obavještajne službe.
Prema anonimnom izvoru s kojim je Clarke razgovarao, slučaj nije zatvoren zato što istražitelji nisu mogli utvrditi šta je objekat, nego zato što jesu utvrdili – i da je, prema riječima tog izvora, riječ o naprednoj vojnoj letjelici koja u tom trenutku nije pripadala Britaniji.
Godine 2021. Clarke je konačno pronašao i samog Craiga Lindsaya, tada već u penziji.
Ispostavilo se da je bivši press-oficir čitavo vrijeme čuvao jedan primjerak fotografije, u koverti u kojoj je 1990. stigla iz Glasgowa.
Šta pokazuje analiza
Clarke je sačuvani snimak dao na analizu Andrewu Robinsonu, predavaču fotografije na Sheffield Hallam University.
U detaljnoj fotografskoj analizi Robinson je utvrdio da fotografski papir i koverta datiraju iz odgovarajućeg perioda, da se zrno filma podudara po čitavoj površini snimka bez ijednog traga spajanja ili naknadne montaže, te da su vremenski uslovi vidljivi na fotografiji u skladu s dostupnim meteorološkim zapisima za centralnu Škotsku 4. avgusta 1990.
Ako je avion u pozadini zaista Harrier i ako su procjene udaljenosti tačne, Robinson je izračunao da se nepoznati objekat nalazio oko 755 metara od fotografa, dužine između 30 i 40 metara i visine između 8 i 12 metara.
Razmotrio je i mogućnost da je riječ o odrazu stijene na površini obližnjeg jezera, ali ju je odbacio: donja polovina objekta na fotografiji svjetlija je od gornje, dok bi kod stvarnog odraza u vodi trebalo biti obrnuto.
Robinson zaključuje da fotografija prikazuje stvaran, nemanipulisan prizor ispred kamere.
Bez originalnih negativa, ipak, mogućnost sofisticirane prevare ne može se u potpunosti isključiti – što znači da su, uz autora snimka, na identičan način prevareni i tadašnji stručnjaci RAF-a, i višestruki svjedoci koji tvrde da su vidjeli svih šest originalnih fotografija.
O prirodi samog objekta, piše Robinson, dostupni podaci ne dozvoljavaju nikakav zaključak.
Ljudi u tamnim odijelima
Clarke je tokom istrage razgovarao s desetinama stanovnika oko Calvinea.
Bivši kuhar Richard Grieve ispričao mu je da je ljeta 1990. radio s dvojicom fotografa u kuhinji hotela Fisher's u obližnjem Pitlochryju.
Prema Grieveovom svjedočenju, nekoliko dana nakon viđenja, dvojica muškaraca u tamnim odijelima došla su u hotel i razgovarala s fotografima napolju, na kiši.
Njegovi kolege, kaže Grieve, vratili su se blijedi i uznemireni, a četiri sedmice kasnije nestali su bez traga. Clarke ih do danas nije uspio pronaći.
Jedini trag identiteta nalazi se na poleđini same fotografije: ime "Kevin Russell", ispisano crvenom voštanom olovkom.
Istraživači su pratili trag više od 140 muškaraca tog imena i odgovarajuće starosti širom Škotske.
Godine 2023. pronašli su osobu koja je 1990. zaista radila kao kuhinjski pomoćnik u pitlochryjskom hotelu Hydro.
Kada su ga kontaktirali, taj Kevin Russell je 2024. potvrdio da je te godine zaista radio u hotelu, ali je negirao bilo kakvo znanje o viđenju ili o fotografijama.
Istorija poznaje slučajeve u kojima je tajno vojno naoružanje – od izviđačkog aviona SR-71 Blackbird do bombardera B-2 Spirit – godinama zamjenjivano za NLO, prije nego što je deklasifikovano i postalo javno poznato.
Dijamantasti objekat iznad Calvinea, tridesetak godina kasnije, nije uvjerljivo povezan ni s jednim javno poznatim vojnim programom.
Do 2076. godine
Nacionalni arhiv Ujedinjenog Kraljevstva objavio je dio dokumentacije o Calvineu 2009., u obliku fotokopija lošeg kvaliteta.
Ostatak, uključujući identitet svjedoka, prema Zakonu o zaštiti podataka ostaje zapečaćen do 1. januara 2076. godine – gotovo osamdeset šest godina nakon što su dvojica hotelskih radnika iz Pitlochryja podigla pogled ka nebu iznad Calvinea.
IZVORI
- Andrew Robinson, "Photographic Analysis of the Calvine UFO Photograph", verzija 5 (Sheffield Hallam University, 2024)
- Dr David Clarke, "The Calvine UFO photograph – revealed", lični istraživački blog, avgust 2022.
- The National Archives (UK), DEFE 24/1940 – izvještaji o NLO viđenjima, sa redakcijama
- Centre for Contemporary Legend, Sheffield Hallam University – stranica posvećena slučaju Calvine
Aquarius
Istraživač nepoznatog i web inženjer. Ako ti se sviđaju tekstovi koje čitaš, možeš me podržati preko Buy Me a Coffee. I bez toga, drago mi je što si tu.