Mozak kao antena za 'drugu stranu': Šta ako misli ne stvaramo, nego primamo?
Robert Epstein se probudio iz sna u kojem je majka za volanom leteće naprave držala kurs prema zgradama Harvarda, dok je on kasnio na ispit i nije znao gdje treba da bude.
Nije osjetio strah nego, kako je sam opisao, čisto uzbuđenje koje se ponavljalo iznova.
Kad se probudio, postavio je sebi pitanje koje rijetko postavljamo o sopstvenim snovima: odakle uopšte dolazi takav sadržaj?
Epstein, viši istraživački psiholog i osnivač emeritus Američkog instituta za bihevioralna istraživanja i tehnologiju (AIBRT), na to pitanje već skoro deceniju nudi isti odgovor.
Naziva ga neuralna transdukcijska teorija, skraćeno NTT.
Tvrdnju je iznio pred petnaestak profesora i istraživača iz neuronauke, psihologije, medicine i fizike koji su se jednog junskog dana ove godine okupili iza zatvorenih vrata u San Diegu, na skupu posvećenom upravo ovoj ideji.
Mozak koji ne stvara nego prevodi
Osnovna postavka NTT-a zvuči manje egzotično nego njen zaključak.
Epstein polazi od činjenice da su svi čulni organi transduktori, uređaji koji jedan oblik energije pretvaraju u drugi: oko svjetlost pretvara u nervni signal, uho zvučne talase, koža pritisak i temperaturu.
To je opšteprihvaćena fiziologija, ne spekulacija.
Ono što Epstein dodaje jeste tvrdnja da je i sam mozak transduktor, ali onaj koji uspostavlja drugačiju vrstu veze.
Tu vezu naziva "OS", skraćenicom koja namjerno nosi dvostruko značenje: operativni sistem, u inženjerskom smislu, ili "druga strana" (Other Side), u metafizičkom.
Sam Epstein ne tvrdi da zna šta je OS zapravo. Među mogućnostima koje navodi su viša dimenzija, sloj stvarnosti više frekvencije, ili sasvim drugi univerzum.
Mjesto i mehanizam takve transdukcije Epstein nije precizirao.
Kao moguće kandidate je pominjao klaustrum, tanak sloj neurona duboko u mozgu, i epifizu, žlijezdu koju je Descartes u 17. vijeku smatrao sjedištem duše.
Nije isključio ni mogućnost da čitav mozak funkcioniše kao transduktivni organ, ideju koju razrađuje u knjizi The Transductive Brain, čije je objavljivanje najavio.
Darvinov problem i skok star 50.000 godina
Na skupu je Epstein publiku pozvao da se vrati pedeset milenijuma unazad.
Anatomski moderni ljudi su postojali mnogo ranije, ali im je hiljadama godina nedostajalo ono što danas povezujemo s modernim umom: umjetnost, jezik i apstraktno mišljenje.
Prema NTT-u, u jednom trenutku se rodilo dijete čiji je mozak ostvario ne samo transduktivnu nego "optimalnu" vezu s višom inteligencijom, veza koja je, prema Epsteinovim riječima, naglo podigla ljudsku inteligenciju.
Ako je osobina bila nasljedna i donosila ogromnu prednost za opstanak, mogla se brzo proširiti populacijom.
Time bi, tvrdi Epstein, bio riješen problem koji je mučio i Charlsa Darvina.
U djelu Porijeklo čovjeka iz 1871. Darvin je otvoreno priznao da je upravo visok stepen ljudskih intelektualnih i moralnih sposobnosti najveća teškoća s kojom se suočava njegova teorija o porijeklu čovjeka putem prirodne selekcije.
Epstein to naziva "skokom" od prirodne selekcije do NTT-a: evolucija je, po njegovom uvjerenju, milionima godina proizvodila nove vrste, ali je paralelno mogla proizvoditi i transduktore koji nas povezuju s drugim dimenzijama.
Riječ je o njegovom vlastitom tumačenju Darvinove opaske iz 1871., ne o problemu koji savremena evolucijska biologija danas smatra otvorenim u tom obliku.
Ono što Epstein u svom izlaganju nije spomenuo jeste da postojanje ovog "velikog skoka" ostaje otvoreno pitanje unutar same arheologije i evolucijske biologije, ali gotovo isključivo kao rasprava o tempu i mehanizmu, ne o spoljašnjem izvoru informacija.
Prevladavajuće hipoteze govore o postepenom nagomilavanju znanja, gustini populacije i društvenoj povezanosti koje su u Africi, prije otprilike 50.000 do 70.000 godina, dostigle prag iza kojeg su uslijedili složeni alati, simbolička umjetnost i trgovina na velike udaljenosti.
Da li je promjena bila nagla ili postepena, i dalje se raspravlja, ali nijedna od tih hipoteza ne poseže za izvorom van samog mozga i njegove evolucije, što bitno mijenja kontekst u kojem NTT nudi svoju alternativu.
Skica koja spaja devedeset fenomena
Epstein je otišao korak dalje od eseja i predavanja.
U radu objavljenom u februaru 2026, napisanom sa Liangčengom Žaom, tada istraživačkim stažistom u njegovom institutu, objavio je ono što njih dvoje nazivaju Epstein-Žao dijagramima: jednostavne skice koje prikazuju hipotetičke kanale između mozga i OS-a.
Rad je dostupan na SSRN-u pod nazivom koji u naslovu navodi rješenja za više od osamdeset tajanstvenih ljudskih fenomena.
Mijenjanjem nekoliko parametara, poput smjera kojim informacija putuje, "propusnosti" veze, stepena izobličenja signala ili toga da li je veza potpuno prekinuta, autori tvrde da mogu ponuditi objašnjenje za pojave koje na prvi pogled nemaju ništa zajedničko.
Prema sažetku rada, dijagrami pokrivaju sedamnaest relativno čestih ali neobjašnjenih ljudskih iskustava, deset rjeđih ili spornih iskustava, i, kako autori navode, potencijalno više od pedeset drugih fenomena, uključujući i ono što nazivaju Fermijevim paradoksom, odsustvom dokaza o vanzemaljskoj inteligenciji.
Za običnu svijest dijagram predviđa dvosmjernu vezu s OS-om. Za nesvjesno stanje, vezu koja je prekinuta.
Snovi, prema ovom modelu, predstavljaju jak ali izobličen signal koji putuje samo u jednom smjeru, od OS-a ka mozgu, što bi prema Epsteinu objašnjavalo zašto snove tako teško pamtimo: možda ih ne stvaramo, nego ih primamo.
Genijalnost je predstavljena kao naročito jaka i malo izobličena veza.
Na spisku fenomena koje dijagrami pokušavaju opisati, ne čije postojanje potvrđuju, dalje od uobičajenog nalaze se i telepatija, sjećanja na prošle živote i komunikacija s mrtvima.
Broj fenomena na spisku nije stabilan.
Naslov objavljenog rada iz februara govori o „više od osamdeset" fenomena, dok je, prema Epsteinovim riječima na skupu u junu, taj broj do jula narastao na gotovo devedeset.
Alati koji već postoje, teorija koja tek treba model
Epstein insistira da NTT nije, za razliku od teorije struna ili teorija paralelnih univerzuma, osuđena na vječnu neprovjerljivost.
Uređaj za koji tvrdi da vrši transdukciju, mozak, dostupan je za direktno proučavanje, za razliku od crnih rupa ili drugih univerzuma.
Nakon konferencije mu je, kaže, iz razgovora proisteklo dvadesetak mogućih metoda testiranja.
Neki od prisutnih istraživača već imaju alate koji bi se mogli okrenuti ka ovom problemu.
Mayank Mehta, profesor fizike, neurologije i elektrotehnike na UCLA-u i direktor tamošnjeg W.M. Keck centra za neurofiziku, opisao je laboratoriju izolovanu od spoljašnjih elektromagnetnih smetnji i zvuka, u kojoj njegov tim uvodi izuzetno slaba elektromagnetna polja i prati šta se dešava s dendritima i aktivnošću mozga.
Riječ je o postojećoj opremi koju njegov laboratorij koristi za proučavanje osnovne fiziologije dendrita, ne o eksperimentu osmišljenom za NTT.
Sam Mehta je na skupu naglasio da mogućnosti moraju postati kvantitativne, mjerljive i eksperimentalno provjerljive prije nego što se mogu smatrati nečim više od ideje.
Alysson Muotri, profesor na Univerzitetu Kalifornije u San Diegu i direktor tamošnjeg programa za matične ćelije, radi s moždanim organoidima, trodimenzionalnim neuronskim tkivima uzgojenim iz matičnih ćelija.
Nakon skupa je rekao da bi jedan pristup bio pretpostaviti da eventualna komunikacija s OS-om koristi elektromagnetna polja ili kvantne vibracije, pa pokušati blokirati taj signal i posmatrati posljedice.
Sam je priznao da je problem u tome što se ne zna šta tačno treba blokirati kada priroda samog OS-a ostaje nepoznata.
Na pitanje da li planira uskoro početi takav rad, odgovorio je da mu je to prioritet.
"To nije dokaz, to je fenomenologija"
Ne dijele svi u sali Epsteinov optimizam.
Kenneth Kosik, profesor neuronauke na Univerzitetu Kalifornije u Santa Barbari i koautor dugogodišnjeg rada na porodičnom Alchajmeru u Kolumbiji, opisao je iznesene primjere iznenadnih uvida i inspiracije kao istinski izuzetne, ali je jasno razdvojio fascinaciju od dokaza.
Rekao je da bi to, u najboljem slučaju, nazvao fenomenologijom, a ne dokazom.
Najviše otpora izazvalo je pitanje odakle bi tačno informacija dolazila.
Kosik kaže da je pokušao pritisnuti sagovornike na skupu da preciziraju o kakvom se entitetu radi, ali da nikada nije čuo konkretan odgovor, ni od Epsteina ni od bilo koga drugog.
Za njega bi teorija transdukcije morala postati matematički uhvatljiva da bi zaslužila ozbiljnije povjerenje naučne zajednice, a on na skupu nije vidio nikakav matematički model, samo riječi.
Ova podjela, između entuzijazma dijela učesnika i zahtjeva za mjerljivim modelom kod drugih, ostaje suština priče.
Ono što je dokumentovano jeste da su se stvarni naučnici s provjerljivim afilijacijama okupili da o ovome raspravljaju ozbiljno.
Ono što ostaje nepotvrđeno jeste sama tvrdnja da mozak prima bilo šta odnekud izvan sebe.
San koji je (možda) donio Nobelovu nagradu
Epstein je publici ponudio i istorijski presedan za ideju da bi snovi mogli nositi nešto više od nasumičnog šuma.
Podsjetio je na Otta Loewija, farmakologa koji je 1921. godine, prema sopstvenom kasnijem svjedočenju, usred noći sanjao dizajn eksperimenta kojim bi provjerio da li se, kod vagusnog nerva, prenos nervnih impulsa odvija hemijskim putem.
Loewi je zabilježio ideju u mraku, ali ujutru nije mogao dešifrovati sopstveni rukopis.
San mu se, tvrdio je, vratio sljedeće noći, nakon čega je otišao u laboratoriju i izveo eksperiment s dva žablja srca koji je pružio prvi čvrst dokaz da nervi mogu komunicirati hemijskim putem, a koji je kasnije doveo do identifikacije acetilholina.
Za taj rad je 1936. dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu, zajedno s Henryjem Daleom.
Priča je opštepoznata u istoriji neuronauke, ali istoričari nauke danas dodaju jednu ogradu koju Epstein u svom izlaganju nije pomenuo: prema Henryju Daleu, kome je Loewi lično ispričao događaj, vjerovatnije je da se probudio druge noći i jednostavno bio dovoljno pažljiv da ovoga puta zapiše čitljive bilješke, bez dramatičnog trčanja u laboratoriju usred noći.
Loewi je, prema istoričarima, imao sklonost da svoje priče uljepšava.
Ni to, međutim, ne mijenja suštinu: hemijski prenos nervnih impulsa je do danas potvrđena i temeljna činjenica fiziologije, bez obzira na to koliko je tačna anegdota o snu koji ga je navodno inspirisao.
Devedeset objašnjenja, nijedan model
Epstein, kojeg izvori opisuju kao jednog od posljednjih doktorskih studenata bihejvioriste B.F. Skinnera na Harvardu, ne krije da njegov korak od Darvina do NTT-a ostaje ono što sam naziva "malim skokom" bez dokaza, oslonjenim na parsimoniju, princip da je jednostavnije objašnjenje obično i vjerovatnije.
Publici je rekao i da bi, ukoliko bi teorija ikada bila potvrđena na vjerodostojan način, neko od prisutnih u toj sali mogao jednog dana biti kandidat za Nobelovu nagradu.
Do tada ostaje otvoreno ono na šta je Kosik insistirao u razgovoru poslije skupa.
Kada je pitao ko ili šta bi trebalo da stoji na drugom kraju te pretpostavljene veze, dobio je uvijek isti odgovor: ne znaju.
Spisak fenomena koje Epstein-Žao dijagrami pokušavaju objasniti u međuvremenu je narastao s više od osamdeset na blizu devedeset, a matematički model koji bi Kosik tražio, prema svemu što je izneseno u San Diegu, još uvijek ne postoji.
IZVORI
- Epstein, R. i Zhao, L. — "Possible Solutions to More Than 80 Mysterious Human Phenomena: Diagrammatic Representations of Neural Transduction Theory (NTT)", SSRN, februar 2026.
- Dimitropoulos, S. — "Our Brains Connected to Another Dimension 50,000 Years Ago—And Turbocharged Our Intelligence, Radical New Theory Says", Popular Mechanics, 2026.
- Profil Robert Epsteina, Američki institut za bihevioralna istraživanja i tehnologiju (AIBRT)
- Profil Mayanka Mehte, Institut za istraživanje mozga, UCLA
- Moore, J.J. i saradnici — "Dynamics of cortical dendritic membrane potential and spikes in freely behaving rats", Science, 2017. (osnovni rad iza Mehtinog rada na dendritima)
- Profil Alyssona Muotrija, Archealization Center, UC San Diego
- Profil Kennetha Kosika, Odsjek za MCD biologiju, UC Santa Barbara
- McCoy, A.N. i Tan, Y.S. — "Otto Loewi (1873–1961): Dreamer and Nobel laureate", Singapore Medical Journal, 2014.
- Darwin, C. — The Descent of Man, and Selection in Relation to Sex, John Murray, 1871. (prvo izdanje, Darwin Online arhiva)
Aquarius
Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču. Neću ti prodati senzaciju samo zbog klika. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila da nastavim dalje.