Devet tačaka u obliku X: Slučaj Sev Tok
Sev Tok se u septembru 2017. sa dečkom preselila u Arapahoe, malo mjesto u okrugu Pamlico gdje danas živi nešto više od četiri stotine ljudi.
Dok su još raspakivali kutije, osjetila je ubod na donjoj lijevoj strani tijela.
Kad je pogledala u ogledalo, na koži je primjetila devet tamnocrvenih tačkica, poredanih u savršen X.
Oznaka nije svrbjela, nije bila izbočena niti udubljena, a prstima je uopšte nije mogla osjetiti. Odlučila je da to ignoriše.
Deveti dan i vizija bolničkog kreveta
Devet dana kasnije, Sev tvrdi da ju je probudio niz uznemirujućih fragmenata sjećanja.
Ležala je, kaže, na nečemu što je ličilo na bolnički krevet, a kad je okrenula glavu, tik iza nje stajalo je biće koje opisuje kao Sivog, humanoidnu figuru koja se u pričama o otmicama pojavljuje kao stalni lik.
Pogledi su im se sreli. Onda se ponovo našla u svojoj sobi.
U ogledalu je ugledala drugu X oznaku, tačno naspram prve. Oznake su izblijedjele za oko tri sedmice.
Ovo je njeno svjedočenje, neprovjerivo izvan njenog iskaza, ali dosljedno kroz sve javne nastupe koje je otad dala.
Iza priče stoji javna ličnost
Sev Tok danas o iskustvu govori kao autorica i predavačica.
Tvrdi da je od djetinjstva u kontaktu s vanzemaljcima, ali da je 2017. godina bila prekretnica jer je konačno dobila fizički dokaz.
Priču je prvi put javno ispričala 2018. na konvenciji AlienCon u Baltimoreu, a kasnije je objavila knjigu You Have The Right To Talk To Aliens i pojavila se na Ancient Aliens, ABC Newsu i kanadskoj emisiji Encounters: UFO.
Njena priča o zagonetnim X oznakama tako nije usamljen post na forumu, nego dio šire javne biografije koju je moguće provjeriti.
Slučaj star pola vijeka
Ideja da navodne vanzemaljske otmice ostavljaju fizičke tragove na koži nije nova.
U oktobru 1973. dva ribara, Charles Hickson i Calvin Parker, prijavila su da su ih kod rijeke Pascagoula u Misisipiju pregledala bića s letjelice i da su ih vratila s malim ubodima na koži.
Astronom J. Allen Hynek i istraživač James Harder otputovali su u Misisipi i odvojeno intervjuisali obojicu svjedoka pod hipnozom, nakon čega su medijima izjavili da priču smatraju vjerovatno zasnovanom na stvarnom događaju.
Poligrafsko testiranje je, međutim, ostalo sporno: samo je Hickson pristao na test kod lokalnog ispitivača, koji je zaključio da "govori istinu onako kako vjeruje u nju", uz izričitu ogradu da to ne potvrđuje postojanje letjelice.
Parker je, preko advokata, odbio test osim ako to Hickson izričito ne zatraži, navodeći nedavnu hospitalizaciju.
Skeptik Philip Klass kasnije je isticao da je Hickson odbio i ponovljeni test kod iskusnijeg ispitivača, što je do danas dio spora oko slučaja.
Uprkos tome, zbog dosljednosti iskaza kroz decenije, Pascagoula se i dalje navodi kao jedan od najbolje dokumentovanih slučajeva u ovoj oblasti, iako nikad nije naučno potvrđena kao vanzemaljska otmica.
Šta kaže MUFON
Mindy Tautfest, dekanica MUFON univerziteta i nacionalna direktorica obuke u Mutual UFO Networku, kaže da ljudi nakon navodne otmice često ostaju s neobičnim tragovima na tijelu, od modrica i ogrebotina do onoga što u toj zajednici nazivaju implantima.
Tautfest je ranije radila kao bolničarka na odjelu intenzivne njege, iskustvo koje njenim procjenama fizičkih tragova daje dodatnu stručnu težinu.
Njena ocjena, ipak, ostaje mišljenje jedne istražiteljice, a ne nezavisna forenzička potvrda.
Buba, žaba ili nešto treće
Doktorica biologije Stephanie Manka, koja se dvadeset godina bavi ekologijom sisara, prvo je razmotrila najobičnije objašnjenje: ubod insekta.
Primijetila je da su sve tačkice iste veličine i jednako razmaknute, što podsjeća na stjenice, poznate po tome što grickaju duž ivica čaršafa i tako ostavljaju ujede u pravoj liniji.
Stjenice, međutim, ne grizu u koordinisanom geometrijskom obrascu poput slova X, pa Manka tu mogućnost smatra malo vjerovatnom.
Razmotrila je i Kambo, amazonski šamanski ritual u kojem se na kožu prže plitke rane, a zatim nanosi sekret žabe Phyllomedusa bicolor.
Kambo ožiljci obično posvijetle kožu tokom zarastanja, a na fotografijama Sevinih oznaka to posvjetljenje nije bilo vidljivo, pa Manka i tu opciju smatra neuvjerljivom.
Verdikt bez odgovora
Doktor Ed Hope u priču je unio dodatnu komplikaciju.
Fotografija snimljena odmah nakon Sevine vizije već je pokazivala znakove zarastanja, što za njega dovodi u pitanje mogućnost da su oznake nastale baš te noći.
Priznaje da ne zna da li je riječ o prodornoj traumi ili dugotrajnom pritisku na kožu, niti kakav bi predmet mogao ostaviti baš ovakav obrazac.
Zvanični verdikt tima glasi: nepoznata kožna trauma.
Nijedan stručnjak nije mogao ni potvrditi ni isključiti da su oznake nastale namjerno, slučajno ili na način koji Sev opisuje.
Zašto lažno sjećanje može boljeti kao pravo
Nezavisno od ovog slučaja, tim psihologa s Harvarda, koji je predvodio Richard McNally, mjerio je 2003. fiziološke reakcije desetero ljudi koji su tvrdili da su ih odvele vanzemaljske sile.
Dok su slušali snimke sopstvenih priča o otmici, njihovi otkucaji srca i provodljivost kože porasli su jednako ili više nego kod veterana i preživjelih saobraćajnih nesreća dok se prisjećaju traume.
McNally je zaključio da to ne dokazuje otmicu, nego pokazuje da uvjerenje samo po sebi može proizvesti tjelesnu reakciju usporedivu s reakcijama na stvarne traumatske događaje.
Istraživanje ne kaže ništa direktno o Sev Tok, ali objašnjava zašto priča, čak i kad je riječ o pogrešno protumačenom sjećanju, ne mora značiti da osoba svjesno laže.
Oznake su nestale za tri sedmice. Fotografije su ostale, biologinja je dva najvjerovatnija objašnjenja ocijenila malo vjerovatnim, a pitanje ko je ili šta je ostavilo tih devet tačaka i dalje nema odgovor.
IZVORI
- Sev Tok – lična stranica i biografija
- WNCT, "Eastern North Carolina author shares her experience, knowledge about UFOs"
- Queen City News, "We Are Not Alone: Former MUFON NC director talks about 'experiences with the unknown'" (TV prilog u kojem se predstavlja Sev Tok).
- Harvard Gazette, "Alien abduction claims examined" (2003)
- Mutual UFO Network (MUFON), zvanična stranica
- Acute and subacute psychoactive effects of Kambô, PMC
- Parker, C. i Mantle, P. (2018). Pascagoula – The Closest Encounter: My Story, Flying Disk Press. — Primarno svjedočenje Calvina Parkera o slučaju iz 1973.
- Hynek, J. A. i Vallée, J. (1975). The Edge of Reality: A Progress Report on Unidentified Flying Objects, Henry Regnery. — Analiza slučaja iz 1973. i procjena svjedoka.
- The Mississippi Press, 12. oktobar 1973. — Savremeni novinski izvještaj o slučaju (primarni izvor).
- Audio zapis razgovora Hicksona i Parkera u šerifovoj kancelariji, 11. oktobar 1973. — Primarni izvor (snimak razgovora dvojice svjedoka).
Aron Corvin
Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču. Neću ti prodati senzaciju samo zbog klika. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila da nastavim dalje.