Zvono (Die Glocke): Nacistički tajni projekat

U sumrak proljeća 1945. godine, dok su se savezničke vojske sa istoka i zapada stezale oko srca Trećeg Reicha, u dubinama šleskih planina odvijalo se nešto krajnje neobično.

Dok su se Berlinom razlijegale eksplozije sovjetskih haubica, u tajnim podzemnim kompleksima projekta Riese (Gigant), navodno je testirano oružje toliko napredno da je obećavalo ne samo pobjedu u ratu, već i ovladavanje samim zakonima fizike.

To oružje je u istoriju ušlo pod imenom Die Glocke (Zvono).

Ovo je priča iz sjene istorije o ambiciji koja je prešla granice razuma, o naučnicima koji su plesali na rubu ponora i o režimu koji je u svojim posljednjim časovima očajnički tražio spas u “čudesnim oružjima” (Wunderwaffen).

Arhitekt Tame

Svaka velika mračna epizoda Trećeg Reicha imala je svog antagonistu, a u priči o Die Glocke to je bez sumnje bio Hans Kammler.

Kammler je bio SS-Obergruppenführer (general-pukovnik), doktor inženjerstva i čovjek kojem je Heinrich Himmler povjerio najmračnije i najambicioznije projekte Reicha.

Ako ste ikada čuli za rakete V-2 koje su sijale smrt po Londonu, ili za mlazne lovce Messerschmitt Me 262, znajte da je iza njihove proizvodnje stajao Kammler.

Njegova moć je rasla kako je rat odmicao. On je kontrolisao radnu snagu sastavljenu od hiljada logoraša koji su u neljudskim uslovima kopali tunele i gradili podzemne fabrike.

Kammler je bio istinski vizionar zla – čovjek koji je shvatio da se budućnost ratovanja ne krije u broju vojnika, već u superiornosti tehnologije.

Kada je rat završio, on je jednostavno nestao.

Neki kažu da je počinio samoubistvo, drugi da su ga ugrabili Amerikanci u sklopu operacije Paperclip, a treći, oni skloniji fantastici, vjeruju da je pobjegao upravo pomoću tehnologije koju je Die Glocke trebalo da omogući.

Njegov nestanak postao je plodno tlo za teorije o tome da je najvrjednija tajna Reicha uspješno evakuisana.

Rođenje legende: Šta je zapravo Die Glocke?

Prvi konkretni detalji o Zvonu pojavili su se tek decenijama nakon rata.

Poljski novinar i istoričar Igor Witkowski tvrdi da je 1997. godine dobio pristup strogo povjerljivim transkriptima ispitivanja poljske obavještajne službe.

Prema tim dokumentima, SS general Jakob Sporrenberg detaljno je opisao artefakt neobičnog oblika i još neobičnije namjene.

Die Glocke je bila masivna metalna konstrukcija, visoka između 3,5 i 4,5 metara i široka oko 2,7 metara

Njen oblik je neodoljivo podsjećao na zvono, po čemu je i dobila ime.

Unutrašnjost je bila obložena teškim keramičkim materijalom, a srce mašine činila su dva suprotno-rotirajuća cilindra ispunjena misterioznom tečnošću ljubičaste boje, poznatom kao Xerum 525.

Misterija “Crvene žive”

Šta je bio Xerum 525?

Teoretičari sugerišu da je riječ o supstanci na bazi žive, možda čak i o famoznoj “crvenoj živi” o kojoj su se kasnije ispredale legende u hladnoratovskim špijunskim krugovima.

Navodno, kada bi se cilindri pokrenuli velikom brzinom, naprava bi počela da emituje snažno plavičasto svjetlo i snažno elektromagnetno zračenje.

Efekti rada Zvona bili su, prema pričama, užasni.

Naučnici koji su radili na projektu patili su od nesvjestica, gubitka pamćenja, pa čak i unutrašnjeg raspadanja tkiva.

Priča se da je prvi tim istraživača (njih pet ili sedam) smrtno stradao tokom ranih faza testiranja.

Oko same naprave, u zoni djelovanja, biljke bi se pretvarale u bezobličnu kašu u roku od nekoliko minuta.

Činilo se da Die Glocke ne manipuliše samo energijom, već i samom strukturom života i materije.

Rudnik “Wenceslaus”

Mjesto gdje se ova drama navodno odvijala nalazi se u blizini sela Ludwikowice Kłodzkie u Poljskoj, u nekadašnjem rudniku uglja Wenceslaus.

Tamo i danas stoji čudna betonska struktura, poznata kao “Mucholapka”¹ ili “Nacistički Henge”².

To je kružni okvir od dvanaest masivnih stubova koji podsjećaju na bazu za neku vrstu džinovske rashladne kule ili, kako teoretičari vjeruju, postolje za testiranje antigravitacionog pogona.

Witkowski i drugi istraživači, poput britanskog autora Nicka Cooka, sugerisali su da je Zvono bilo pričvršćeno za ovu strukturu teškim lancima kako ne bi bukvalno “odletjelo” tokom testiranja.

Ipak, skeptici ističu da je struktura mnogo vjerovatnije bila dio obične industrijske infrastrukture – postolje za rashladni toranj koji nikada nije završen.

Ali u svijetu tajnih nacističkih oružja, ništa nije onako kako se na prvi pogled čini.

Antigravitacija ili atomska bomba?

Pitanje koje decenijama progoni istraživače jeste: čemu je Zvono zapravo služilo? Postoje tri glavne struje mišljenja, svaka fascinantnija od prethodne.

Manipulacija gravitacijom i prostor-vremenom

Najekstremnija teorija sugeriše da su nacistički naučnici, predvođeni ljudima poput Walthera Gerlacha, pokušavali da stvore pogon koji bi negirao silu gravitacije.

Koristeći teoriju torzionih polja i visokonaponski elektricitet, Zvono je navodno trebalo da stvori “mjehur” u prostor-vremenu.

Ako bi ovo bilo tačno, to bi objasnilo izvještaje o viđenjima “letećih tanjira” krajem rata (čuveni Foo Fighters) i dalo osnovu za priče o nacističkom bijegu na Mjesec ili u druge dimenzije.

Nuklearna istraživanja i izotopi

Realnija, ali i dalje zastrašujuća mogućnost jeste da je Die Glocke bila dio nacističkog atomskog programa.

Neki istoričari vjeruju da je naprava bila vrsta ultra-centrifuge za obogaćivanje uranijuma ili uređaj za istraživanje nuklearne fuzije.

Werner Heisenberg, vodeći njemački fizičar, radio je na nuklearnom reaktoru u Haigerlochu, ali on nikada nije uspio postići kritičnu masu.

Da li je Kammler imao svoj, napredniji tim koji je radio u tajnosti, daleko od Heisenbergovih očiju?

Biološko oružje i radijacija

Zbog izvještaja o strašnim efektima na žive organizme, neki vjeruju da je Zvono bilo dizajnirano kao ekstremni izvor radijacije, neka vrsta “prljave bombe” ili uređaja koji bi uništavao neprijateljsku živu silu bez rušenja infrastrukture.

Američka veza

Jedan od najintrigantnijih dijelova slagalice o Zvonu desio se dvadeset godina nakon završetka rata, hiljadama kilometara daleko, u malom mjestu Kecksburg u Pennsylvaniji.

9. decembra 1965. godine, hiljade ljudi svjedočile su padu vatrenog objekta koji je sletio u obližnju šumu.

Kada je vojska stigla i blokirala područje, svjedoci su opisali objekt koji je bio – pogađate – u obliku zvona.

Bio je bronzane boje, veličine manjeg automobila, sa čudnim hijeroglifima ispisanim oko baze.

Zvanični izvještaji NASA-e decenijama su bili kontradiktorni, od tvrdnji da je riječ o meteoru do priznanja da je to možda bio sovjetski satelit Cosmos 96.

Međutim, za one koji vjeruju u legendu o Zvonu, sličnost je bila prevelika da bi bila slučajna.

Da li su Amerikanci u operaciji Paperclip uspjeli transportovati Zvono u SAD i nastaviti testiranja koja su kulminirala padom u Kecksburgu?

Činjenice naspram mašte

Kao i svaka velika misterija, i Die Glocke pati od nedostatka primarnih dokumenata.

Nijedan nacrt, nijedan službeni dopis potpisan od strane Hitlera ili Speera koji eksplicitno pominje “Zvono”, nikada nije pronađen.

Sve što imamo su svjedočanstva iz druge ruke i indicije.

Kritičari ističu nekoliko ključnih problema.

Nijemci su bili opsesivni birokrate i čak najtajniji projekti, poput V‑2 raketa, ostavljali su hiljade stranica dokumentacije; potpuni nestanak papira o Zvonu statistički je malo vjerovatan.

Glavni izvor, Jakob Sporrenberg, bio je oficir SS‑a optužen za ratne zločine, pa njegova svjedočenja mogu biti pokušaj da impresionira ispitivače ili da kupi vrijeme izmišljajući fantastične priče.

Što se tiče fizike, tehnologija anti‑gravitacije i danas, u 2026. godini, ostaje na nivou teorijskih nagađanja, pa ideja da su naučnici 1940‑ih, bez modernih kompjutera i superprovodnika, ovladali takvim silama, zvuči kao naučna fantastika.

S druge strane, niko ne može poreći da je nacistička Njemačka bila decenijama ispred svog vremena u određenim poljima.

Njihovi mlazni motori, rakete dugog dometa i krstareće rakete direktno su utrli put ka istraživanju svemira i modernom ratovanju.

U tom kontekstu, postojanje nekog oblika naprednog istraživanja energije u šleskim planinama ne zvuči sasvim nemoguće.

Istina je negdje u sjenama

Kada se skinu slojevi senzacionalizma, ostaje nam nekoliko neospornih činjenica: nacisti su gradili ogromne podzemne komplekse, Hans Kammler je nestao bez traga, a saveznici su se nakon rata utrkivali ko će zarobiti više njemačkih mozgova.

Možda Zvono nikada nije bila funkcionalna letjelica.

Možda je to bio neuspjeli eksperiment nuklearne fizike koji je, u haosu poraza, prerastao u mit o anti-gravitaciji.

Ili je možda duboko u nekom strogo čuvanom arhivu u Marylandu ili Moskvi, pohranjen crtež čeličnog zvona koji bi mogao promijeniti sve što znamo o istoriji 20. vijeka.

Bilješke:

1. Mucholapka (muho–lapka) je stari naziv za ulovnu zamku za muhe – staklenu posudu koja lovi insekte bez izlaza. Naziv je nadimak koji su lokalci i istraživači dali misterioznoj betonskoj konstrukciji zbog oblika i “zagonetne namjene”. ↩︎
2. Naziv “Nacistički Henge” potiče od vizualne sličnosti sa engleskim Stonehengeom – velikim prstenom stubova. Ni u jednoj dokumentarnoj nacističkoj arhivi taj objekat se ne naziva tako. To je popularna, evocativna oznaka koju su mu dali novinari, blogeri i entuzijasti zagonetnih mjesta kako bi opisali njegov monumentalni, misteriozni izgled ↩︎