Godine 1990., posada avionske kompanije Aeromexico koja se vraćala preko Atlantika doživjela je događaj tako dubok i zastražujući da su se prvobitno dogovorili da o tome nikada ne govore.
Incident, koji je uključivao neobjašnjiva svjetla, kvarove istrumenata i uznemirujuća “lica” koja su se pojavljivala na avionskim prozorima, bio je jezivo sličan klasičnim horor pričama koje su se dogodile u vazduhu.
Let o kojem je riječ bio je povratno putovanje samo za posadu, od Nassaua (Bahami) do Ciudad de Méxica. Bilo je rano jutro, oko 3:00 sata i prošlo je otprilike sat i petnaest minuta nakon polijetanja iz Nassaua.
Većina posade se odmarala, ali stjuardesa Bertha Tallow je bila budna i odlučila je da posjeti pilote u kotpitu.
Prvi susret
Onda se dogodilo nešto veoma čudno – vani se pojavila svjetlost jarko bijele boje. Misleći da bi se moglo raditi o problemu sa istrumentima, posada je provjeravala prostor oko kotpita pokušavajući locirati izvor.
U međuvremenu, Bertha je odlučila otići do kuhinje da pripremi kafu. Prolazeći pored desnog krila, primjetila je kako se nešto čudno kreće u njegovoj blizini.
Zbunjena i umorna, s obzirom na rane jutarnje časove, ovo je pripisala svojoj mašti. Nastavila je do kuhinje, spravila kafu i krenula ponovo prema kokpitu.
Lice na prozoru
Pri povratku u kokpit, zatekla je kapetana i prvog oficira vidno nervozne. Čudna svjetlost nije bila razlog nekog kvara, a šta god je to bilo, pratilo ih je neposredno ispred pilotske kabine.
Primjetivši njihovu veliku zabrinutost, Bertha je odlučila da se vrati kroz kabinu da opere neke šolje i počisti kuhinju.
Dok je ponovo prolazila pored desnog krila, ovaj put je odlučila da malo zastane i proviri kroz prozor, nadajući se da će shvatiti šta je vidjela ranije.
Ali, ono što je vidjela ovaj put ju je šokiralo – sa vanjske strane prozora nalazilo se lice koje je gledalo direktno u nju.
Trgnula se i pobjegla u strahu, boreći se da shvati bizarnu stvarnost kojoj je upravo svjedočila.
“Ima ih troje!”
Užasnuta, Bertha je utrčala u kokpit da bi kapetanu i drugim članovima posade ispričala šta je upravo vidjela.
Iako je bilo očigledno da je Berthina priča bila nerealna, zbog iskrenog straha u njenim očima i odlučili su da sprovedu istragu o ovom incidentu.
Jedan od članova posade pristao je da pođe sa Berthom da ponovo pogledaju kroz prozor kroz koji je stjuardesa navodno vidjela lice.
U tom momentu, primjetili su da je stvorenje još tamo, ali ovaj put se kretalo krilom prema njegovom vrhu.
Ni jedno ni drugo nisu imali pojma šta je to stvorenje, niti kako je uspjelo ostati na krilu a da ga ne oduva vjetar.
Stvorenje je imalo ukošene, sjajne oči i vrlo tanko tijelo. Tada je član posade koji je bio sa Berthom postao histeričan, povikavši: “Bertha, ima ih više! Ima ih troje!”
U to vrijeme, u kokpitu, piloti su se suočavali sa svojim užasom. Dva stvorenja pojavila su se ispred prozora kabine, provirujući unutar kabine.
Dok su gledali ovaj uznemirujući prizor, istrumenti aviona počeli su da otkazuju. Naprosto je sve poludjelo, a kapetan nije bio u stanju da odredi njihovu tačnu lokaciju pomoću istrumenata koji nisu pravilno radili.
Ovo neobjašnjivo i zastrašujuće stanje trajalo je otprilike sat i pol (prema Berthinom osjećaju za vrijeme tokom događaja).
Bertha je kasnije izjavila da su svi satovi na avionu prestali da rade, a zvuk turbina kao da je bio odsutan.
Nestanak stvorenja i kraj misterije
Odjednom, iznenada kao što je i počelo, jarko svjetlo i tri entiteta su nestali. Buka turbina se vratila, a satovi su ponovo počeli da rade.
Posada je uspjela povratiti potpunu kontrolu nad avionom i sigurno sletjeti na aerodrom Benito Juarez u Ciudad de Mexicu.
Po slijetanju, otkrili su vremensku razliku na svojim satovima od 3 do 5 minuta u poređenju sa stvarno proteklim vremenom, potvrđujući da je nešto zaista uticalo na istrumente na Boeingu 727.
Bojeći se ismijavanja ili trenutnog otkaza, cijela posada je sklopila pakt da nikome ne govore o ovom incidentu, budući da je razgovor o takvim stvarima bio strogo zabranjem po pravilima aviokompanije.
Godinama kasnije, Bertha Tallow je podijelila svoje iskustvo s meksičkim NLO istraživačem Luisom Ramirezom Reyesom, koji je dokumentovao slučaj u svojoj knjizi “Acoso Extraterrestre: Hablan Las Victimas” (Vanzemaljsko zlostavljanje: Žrtve govore).
Tallow je teoretizirala da je let bio obavijen nekim magnetskim poljem, koje je poremetilo rad istrumenata i stvorilo efekt vakuuma, što bi moglo objasniti nedostatak zvuka turbina.
Vjerovala je da su svjetlost i stvorenja povezani sa tim poljem. Često se pitala je li se dogodilo nešto više, možda čak i ulazak stvorenja u avion, sa potisnutim sjećanjima.
Iako su neki članovi posade kasnije razmatrali mogućnost masovne halucinacije ili privremenog ludila, Tallow tvrdi da to ne objašnjava zajedničko vizuelno iskustvo niti objektivnu činjenicu anomalija na satovima i istrumentima.
Susret posade Aeromexica sa čudnim entitetima iz 1990. godine i dalje ostaje duboko uznemirijući izvještaj o nepoznatom.
Sa više svjedoka, fizičkim efektima poput kvarova istrumenata i gubitka vremena, te iskonskim užasom zbog stvorenja sa kojima su se ovi ljudi susreli, predstavlja jedan od uvjerljivijih, iako jezivih, izvještaja o neobjašnjivim vazdušnim fenomenima.
