Marsovsko saće: Šta je rover Curiosity otkrio u krateru Gale?

Dvadeset i prvog juna 2026. godine, na dan koji misija broji kao Sol 4932, kamera Mastcam rovera Curiosity snimila je teren za koji se iz orbite dugo činilo da je gladak i svijetao.

Izbliza, površina se pretvorila u nešto sasvim drugo: gustu mrežu izdignutih kamenih grebena koji zatvaraju gotovo identične poligone, raspoređene poput džinovskog saća, s udubljenjima između njih ispunjenim tamnijim pijeskom.

Tim misije, piše NASA u službenom dnevniku Curiosityja, priznaje da ih je prizor iznenadio.

Curiosity istražuje krater Gale skoro 14 godina, otkako je sletio u augustu 2012.

Rover se posljednjih mjeseci penje prema gornjim slojevima planine Sharp, gdje svaki novi sloj otkriva drugo poglavlje marsovske geološke prošlosti.

Poligonalni uzorci sami po sebi nisu novost – slični oblici ranije su zabilježeni u naslagama bogatim sulfatima, a obično se objašnjavaju ciklusima smrzavanja i topljenja vode u tlu, sušenjem glinovitih sedimenata ili termalnim skupljanjem stijena.

Razmjer je ono što ovo nalazište izdvaja.

U aprilu 2026, u blizini malog kratera Antofagasta, Curiosity je snimio slično polje grebenastih poligona, toliko upečatljivo da su ga mediji prozvali "zmajevim ljuskama".

Abigail Fraeman, zamjenica glavne naučnice misije u NASA-inom Jet Propulsion Laboratoryju, tada je za tim opisala uzorak kao "dramatično obilan, prostire se metrima i metrima" – nešto što ranije nisu vidjeli u toj mjeri.

Grebeni koje niko nije očekivao

Novo nalazište, otkriveno u junu, prekriveno je i tamnim kamenjem – od sitnog šljunka do oblutaka – razbacanim između grebena.

Možda vas zanima: Bivši američki marinac: Proveo sam preko 15 godina na Marsu u tajnom svemirskom programu

Njegovo porijeklo ostaje otvoreno pitanje.

NASA-in tim opisuje ga kao pitanje "koje tek treba riješiti": jesu li komadi otpali s viših slojeva stratigrafije, jesu li izbačeni tokom nekog udara izvan kratera Gale, ili su, jednostavno, meteoriti koji su stigli iz svemira.

Analiza ranijih, sličnih tamnih stijena pokazala je prisustvo nikla – metala koji je čest u meteoritima, a rijedak u marsovskim stijenama.

To ne znači da je pitanje riješeno. Nije potvrđeno da sve tamne stijene na novom nalazištu dijele isto porijeklo, niti da su nastale u istom događaju.

Krajem juna, Curiosity je instrumentima APXS i MAHLI mjerio sastav grebena i centara poligona, dok je ChemCam laserski spektrometar analizirao tamni kamen nazvan Cortadera i obližnja uzvišenja Miraflores i Cordillera.

Mastcam je snimio mozaike terena oko kanala Valle Grande, a Navcam je tragao za znakovima marsovskih vrtloga prašine.

Kamenje bez potpisa

Curiosity je već krenuo dalje, prema pojasu materijala koji iz orbite izgleda tamnije i grublje. Iza njega ostaje teren pun poligona i kamenja čije porijeklo niko još nije utvrdio.

Nikl pronađen u nekoliko uzoraka ide u prilog meteoritskoj hipotezi, ali ne isključuje nijednu od preostalih.

Marsovsko saće za sada ostaje upravo to – uzorak koji svako može prepoznati na fotografiji, a čije porijeklo nauka još ne može objasniti.