Michio Kushi: Čovjek koji je tvrdio da vidi iza stvarnosti
Michio Kushi je od učenika tražio da zatvori oči i prestane misliti. Zatim mu je rekao da zamisli djevojku koju voli. Pa rat.
Kada je vježba završila, objasnio je zašto: svaka slika koju stvorimo u glavi, tvrdio je, napušta tijelo kao energija i nikada zaista ne nestaje.
Snimka tog predavanja, nastala negdje tokom osamdesetih godina prošlog vijeka, danas kruži internetom kao dokaz da je ovaj čovjek vidio ono što se nalazi iza stvarnosti.
Njegovo ime je Michio Kushi, a decenijama je tvrdio da je razotkrio mehanizam iza svega – atoma, galaksija, bolesti, pa i rata.
Dio onoga što je govorio oslanja se na provjerljivu fiziku. Drugi dio pripada isključivo njegovoj vjeri.
Dječak iz Wakayame
Michio Kushi je rođen 17. maja 1926. u Kokawi, u japanskoj prefekturi Wakayama.
Diplomirao je pravo i međunarodne odnose na Univerzitetu u Tokiju, u generaciji koja je odrastala u sjeni rata i poraza.
Poslije 1945. godine upoznao je Georgea Ohsawu, filozofa koji je iz predratnih azijskih učenja o ravnoteži yin i yang energija razvio ono što je nazvao makrobiotikom – uvjerenje da ishrana može popraviti i tijelo i, u širem smislu, cijelo poslijeratno društvo.
Kushi je 1949. otišao u Sjedinjene Države.
Dok je učio engleski, čitao je knjige o zamišljenim idealnim društvima, među njima i satirični roman Erewhon Samuela Butlera – naslov koji će kasnije postati ime njegovog životnog projekta.
Radio je kao prevodilac i hotelski nosač prije nego što je 1954. oženio Aveline, Japanku koja je, poput njega, prešla u makrobiotiku pod Ohsawinim uticajem.
Ideja je u Americi pala na plodno tlo.
Šezdesete i sedamdesete su bile decenije u kojima je dio zapadne omladine, razočaran ratom u Vijetnamu i potrošačkim društvom, tražio odgovore u istočnjačkoj filozofiji – jogi, budizmu i akupunkturi.
Makrobiotika je u taj talas ušla ne kao egzotična kurioznost, nego kao cjelovit sistem koji je obećavao objašnjenje za sve, od probave do svjetskog mira.
Početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, u Brooklineu kod Bostona, Kushi i Aveline su otvorili mali dućan zdrave hrane po imenu Erewhon – jedan od prvih te vrste u zemlji.
Iz njega su tokom sedamdesetih izrasli East West Journal i East West fondacija, a 1978. u Brooklineu i Kushi institut, obrazovna ustanova koja je do danas obučila hiljade makrobiotičkih savjetnika i kuhara.
Kushi se u osamdesetim sastajao sa zvaničnicima Ujedinjenih nacija i Svjetske zdravstvene organizacije, napisao je više od pedeset knjiga i u krugovima alternativne medicine postao gotovo institucija za sebe.
Aveline uz njegovo ime nije bila samo supruga – sama je predavala, pisala kuharice i, prema onima koji su ih poznavali, podjednako je zaslužna za pokret koliko i on.
Danas postoje ogranci Kushi instituta u Evropi i Aziji, a procjenjuje se da širom svijeta djeluje između pet stotina i hiljadu manjih makrobiotičkih centara.
Upravo iz tog perioda potiču snimke poput one sa zatvorenim očima i zamišljenim ratom – dio ciklusa predavanja o svijesti i duhovnom svijetu koje je Kushi držao polaznicima instituta sredinom osamdesetih.
Porodica ih je decenijama čuvala u arhivi predavanja; tek posljednjih godina dio tog materijala postao je javno dostupan, odakle potiču i klipovi koje danas preuzimaju YouTube kanali posvećeni neobjašnjivom.
Ime Erewhon danas nosi nešto sasvim drugo. Lanac prodavnica u Los Angelesu, otkupljen 2011. godine, prodaje slavnim ličnostima smoothieje od osamnaest dolara koje oni potom fotografišu za Instagram – daleko od malog dućana u kojem su Kushijevi prodavali smeđu rižu susjedima u Bostonu.
Spirala koja spaja atom i galaksiju
U središtu učenja Michio Kushija stoji dijagram koji je naslijedio od Ohsawe i ponavljao u desetinama knjiga i predavanja – takozvana spirala materijalizacije.
Prema toj shemi, sve što postoji potiče iz "jedne beskonačnosti" koja se dijeli na dvije suprotne, ali komplementarne sile.
Iz njihovog međudjelovanja nastaje vibracija, iz vibracije čestice, iz čestica materija, iz materije biljke, zatim životinje, i na kraju čovjek.
Da bi tu ideju učinio opipljivom, Kushi je posezao za stvarnom fizikom.
Atom, govorio je slušaocima, gotovo i nije čvrsta tvar.
Više od 99,9 posto njegovog volumena je prazan prostor, a ono što opažamo kao čvrstoću zapravo su električne sile između čestica.
To jeste tačno, i danas to potvrđuju fizičari.
Tvrdio je i da se Zemlja, zajedno sa Suncem, kreće oko centra Mliječnog puta brzinom od otprilike 230 kilometara u sekundi – i tu je brojku pogodio gotovo tačno, prema mjerenjima astronoma.
"Materija je poput duha koji se pojavljuje i nestaje u prostoru", kaže na jednoj od snimaka koje danas kruže internetom.
Rečenica zvuči poetično, ali za Kushija je bila doslovna: ako je materija samo privremeni oblik vibracije, zaključivao je, onda su i misli, bolesti, novac i nacije jednako privremeni – proizvodi uma koje čovjek pogrešno doživljava kao čvrstu stvarnost.
Ista logika stoji i iza vježbe sa zatvorenim očima s početka ovog teksta: ako je misao vibracija, a vibracija oblik energije, po njegovom rezonovanju ne postoji suštinska razlika između zamišljanja rata i njegovog stvarnog pokretanja.
Oboje, tvrdio je, ostavljaju trag u istom polju iz kojeg je nastala i sama materija.
Ni unutar samog pokreta ta shema danas nije neprikosnovena.
Jedan od Kushijevih sinova, koji danas vodi porodičnu arhivu predavanja, u posljednje vrijeme javno preispituje i ispravlja dijelove očevog i Ohsawinog originalnog dijagrama, tvrdeći da je vremenom pojednostavljen do mjere koja iskrivljuje izvorni koncept.
Fizika koju je Kushi citirao, drugim riječima, provjerena je.
Zaključci koje je iz nje izvlačio pripadaju njegovoj filozofiji – filozofiji o kojoj se raspravlja i danas, čak i među onima koji su je naslijedili.
Iluzija nacije, vlasništva i neprijatelja
Istu logiku Michio Kushi primjenjuje i na društvo.
Pita slušaoce gdje tačno "postoji" jedna država poput Sjedinjenih Američkih Država, pa sam odgovara: na karti koju je neko nacrtao, u ustavu koji je neko napisao, u himni koju je neko skladao.
Sve što navodno dokazuje postojanje nacije, zaključuje, potiče iz ljudskog uma i opstaje samo zato što milioni ljudi istovremeno vjeruju u istu sliku.
Isto važi, tvrdi, i za vlasništvo.
Kuća za koju čovjek otplaćuje kredit decenijama nikada mu zaista ne pripada – jednog dana će pripasti nekom drugom, baš kao što je i on samo privremeno koristio ono što je priroda već stvorila.
Novac mijenja vlasnike na isti način na koji struji i sama energija u njegovoj kosmologiji: dolazi, zadržava se, pa odlazi dalje.
Prema Kushiju, isti mehanizam stvara i neprijatelje.
Kad čovjek povjeruje da bolest ili opasnost dolazi isključivo izvana, počinje graditi odbranu – lijekove, oružje, granice.
Njegov zaključak ide dalje od uobičajene new age retorike: jedini stvarni neprijatelj, tvrdi, jeste sopstvena iluzija i sopstveno loše ponašanje prema samom sebi.
Istim alatom rastavlja i svakodnevni život.
Školu, posao i penziju u šezdeset petoj godini niko nije sam izabrao – rođeni smo u taj raspored, baš kao i u naciju.
Opisuje ga gotovo doslovno: čovjek, kaže, cijeli život prodaje svoje vrijeme po satu, a onog trenutka kad više niko ne želi da ga kupi, sistem to nazove penzijom.
Kad hrana postane presuda
Bolest, prema Michio Kushiju, nikad nije samo pitanje spoljašnjeg uzročnika.
Virus, govorio je, može ući u tijelo, ali se razvija samo ako je unutrašnje stanje organizma za to spremno.
U osnovi te tvrdnje stoji priznata činjenica – da otpornost organizma zaista utiče na ishod infekcije – ali Kushi je iz te činjenice izvodio mnogo dalekosežnije zaključke: da je svaka bolest, u krajnjoj liniji, direktna posljedica ishrane i izbora pojedinca.
Na ovoj tački Kushijevo učenje prelazi iz filozofije u praksu koju je nazvao makrobiotikom.
Meso, govorio je, u čovjeku budi slike rata i sukoba.
Šećer i mliječni proizvodi hrane sentimentalnost i tugu.
Cjelovite žitarice – smeđa riža, ječam, pšenica, kukuruz – imaju suprotan učinak: smiruju um i, prema njegovim riječima, približavaju čovjeka onome što je nazivao rajem.
Logika iza toga je ista yin-yang shema iz njegove kosmologije: meso i šećer su, u njegovom sistemu klasifikacije, ili previše "yang" ili previše "yin", pa tijelo i um izvode iz ravnoteže.
Cjelovite žitarice su, tvrdio je, jedina hrana koja prirodno stoji na sredini te ljestvice.
Iz iste logike izvodio je i sitnije, naizgled provjerljive tvrdnje – na primjer, da komarce odbija zgusnuta krv osobe koja se pravilno hrani po makrobiotskim pravilima.
Takve tvrdnje nikad nisu testirane u kontrolisanim uslovima, ali upravo njihova konkretnost objašnjava zašto je Kushijevo učenje djelovalo uvjerljivije od uobičajene duhovne literature.
Iz te postavke proizlazi i njegovo najkontroverznije uvjerenje.
Bolest, uključujući rak, prema Kushiju nije nešto što dolazi izvana, nego posljedica sopstvenih izbora i onoga što je nazivao "egocentričnim razmišljanjem".
Na jednom predavanju to ilustruje pričom, ispričanom u prvom licu, o osobi koja je vjerovala da su šećer i sir zdrava hrana, a zatim oboljela od raka dojke.
Kriv, zaključuje u toj priči, nije virus ni slučajnost, nego sopstvena percepcija stvarnosti.
Ovdje se Kushijevo učenje razilazi s medicinskom strukom.
Američko udruženje za rak je još 1984. u stručnom časopisu CA: A Cancer Journal for Clinicians zaključilo da ne postoji dokaz da makrobiotska ishrana donosi ikakvu objektivnu korist u liječenju raka, te upozorilo oboljele da se na nju ne oslanjaju, jer njene stroge verzije mogu predstavljati opasnost po zdravlje.
Britanska organizacija Cancer Research UK i danas na svojoj stranici navodi da ne postoji naučni dokaz da ova ishrana liječi rak.
Reputacija makrobiotike kao "lijeka za rak" najvećim dijelom potiče od slučaja doktora Anthonyja Sattilara, direktora bolnice u Filadelfiji, koji je 1982. objavio knjigu o navodnom povlačenju metastaza raka prostate nakon prelaska na ovu ishranu.
Knjiga je Kushijevom institutu donijela nacionalnu pažnju i talas pacijenata.
Prema kasnijim izvorima, Sattilarova bolest se, međutim, na kraju vratila.
I sam Kushijev sin, epidemiolog Lawrence Kushi, kasnije se profesionalno bavio vezom između makrobiotske ishrane i raka.
U pregledu objavljenom 2001. u časopisu Journal of Nutrition zaključio je da ovakav način ishrane – mnogo povrća, malo mesa, dosta vlakana – vjerovatno smanjuje rizik od oboljevanja, jednostavno zato što dijeli osobine sa svakom preporučenom zdravom ishranom, ali da naučna osnova za njegovu upotrebu kao terapiju protiv već postojećeg raka ostaje ograničena.
Kliničku studiju koju je kasnije pokušao voditi, finansiranu preko državne agencije za komplementarnu medicinu, nikad nije uspio dovršiti zbog gubitka finansiranja.
Nasljeđe bez oznake porijekla
Malo od onoga što danas nazivamo kulturom zdrave ishrane priznaje dug prema pokretu Michio Kushija.
Ideja da hrana treba biti cjelovita, sezonska i minimalno prerađena – u vrijeme kad je takav način ishrane, prema riječima jednog od direktora Kushi instituta, bio potpuno na margini prihvaćenog – danas je osnova gotovo svake popularne dijete, od paleo do biljne ishrane.
Isto važi za povezivanje ishrane s identitetom i moralnim vrijednostima, ideju koju je Kushi ponavljao decenijama prije nego što je postala čitava industrija.
Njegova kritika vlasništva i posla živi dalje pod drugim imenima, u pokretima za jednostavan život i finansijsku nezavisnost koji danas privlače potpuno novu generaciju.
Ono što nije preživjelo prelazak u širu upotrebu jeste tvrdnja koja je bila u samom središtu njegovog učenja – da ishrana može zamijeniti medicinu.
Ustanove za borbu protiv raka to danas eksplicitno odbacuju, a i sami nasljednici pokreta govore jezikom vjerovatnoće i istraživanja, ne izvjesnosti i obećanja.
Boston, decembar 2014.
Michio Kushi je predavanja poput ovog održavao decenijama, uvijek ponavljajući da je ishrana glavni uzrok bolesti i da se, uz pravi izbor hrane, ona može spriječiti ili čak povući.
Institut koji nosi njegovo ime i danas na svojoj stranici navodi da makrobiotski program pomaže u sprečavanju i ublažavanju raka, srčanih oboljenja i artritisa.
Njegova supruga Aveline, suosnivačica Erewhona i cijelog pokreta, umrla je 2001. od raka grlića materice, devet godina nakon dijagnoze.
Prošla je kroz standardno liječenje, a kada joj je rečeno da su konvencionalne mogućnosti iscrpljene, okrenula se akupunkturi i istočnjačkim metodama.
Michio Kushi je preminuo 28. decembra 2014. u Bostonu, u osamdeset osmoj godini. Uzrok smrti, potvrdio je Kushi institut, bio je rak gušterače.
Predavanja poput onog sa zatvorenim očima i zamišljenim ratom i danas kruže internetom, godinama nakon njegove smrti.
Njegov sin, epidemiolog koji je godinama proučavao vezu između ishrane i raka, rekao je tada za New York Times da je jasno da rak izazivaju mnogi različiti faktori i da mnogo toga još uvijek ne razumijemo.
IZVORI
- Cancer Research UK – Macrobiotic diet
- American Cancer Society, "Unproven methods of cancer management: macrobiotic diets", CA: A Cancer Journal for Clinicians, 1984.
- The Boston Globe – Michio Kushi championed natural foods
- Rafu Shimpo – Natural Foods Pioneer Michio Kushi Dies at 88
- The Washington Post – Health Food Pioneer Aveline Kushi
- The Daily Meal – Michio Kushi, Scholar Who Popularized America's Natural Foods Movement, Has Died At 88
- CURE Today – Dieting Away Cancer?
- National Radio Astronomy Observatory – Orbital Period of the Sun in the Milky Way Galaxy
- ScienceAlert – 99.9999999% of Your Body Is Empty Space
- LAist – How Erewhon developed such a cult-like following
- Quackwatch – A Kushi Seminar for Professionals
- Study Macrobiotics with Phiya Kushi – Correcting Ohsawa's and Michio's Teachings
Aquarius
Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču. Neću ti prodati senzaciju samo zbog klika. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila da nastavim dalje.