Masaru Emoto i memorija vode: Milion dolara koji nikad nije uzeo
Godine 1994. japanski biznismen Masaru Emoto počeo je zamrzavati kapi vode i fotografisati kristale koji nastaju pod mikroskopom.
Deset godina kasnije njegova knjiga o tim fotografijama popela se na listu bestselera New York Timesa.
Ogroman broj čitalaca širom svijeta prihvatio je ideju da fotografije dokazuju kako voda pamti riječi, muziku i molitve koje čuje.
Emoto nije bio fizičar ni hemičar. Diplomirao je međunarodne odnose na Univerzitetu u Yokohami, a 1986. u Tokiju je osnovao kompaniju IHM.
Prema njegovoj vlastitoj biografiji, 1992. je dobio titulu "doktora alternativne medicine" od Otvorenog međunarodnog univerziteta u Indiji — o statusu akreditacije te institucije izvori se ne slažu — nakon čega se upoznao s tehnologijom magnetske rezonantne analize.
Kap vode pred kamerom
Metoda zbog koje je postao poznat bila je jednostavna: kap vode se zamrzne, a nastali kristal fotografiše se pod mikroskopom prije nego što se otopi.
Prema Emotovom tumačenju, simetrični i "lijepi" kristali nastajali su nakon pozitivnih uticaja, dok su nepravilni i asimetrični oblici pratili negativne.
Na osnovu tih fotografija izgradio je u knjigama Messages from Water (1999) i The Hidden Messages in Water (2004) cijelu teoriju o vodi kao nosiocu informacija, koju je nazivao hado — japanskim izrazom za suptilnu vibraciju.
Uzorke vode izlagao je klasičnoj muzici i tvrdio da nastaju pravilniji kristali, dok je uz hevi-metal muziku, prema njegovim riječima, voda formirala nepravilne oblike.
Na staklenke je lijepio papiriće s riječima "ljubav" i "zahvalnost" ili "mržnja" i "strah", a razlike u kristalima pripisivao je značenju tih riječi.
Tvrdio je da voda drugačije reaguje na riječ "ljubav" ispisanu na japanskom nego na engleskom, iako je značenje identično.
Za njega je to bio dokaz da kristal ne prepoznaje zvuk, nego smisao.
U njegovim eksperimentima fotografisanje nije bilo provedeno pod kontrolisanim, slijepim uslovima koji bi isključili subjektivan odabir: iz jednog uzorka obično je posmatrano 50 do 100 kristala, a za prikaz je biran reprezentativan primjer.
Fotografije su djelovale uvjerljivo iz jednostavnog razloga: ljudsko oko prirodno traži obrazac i značenje u vizuelnim informacijama.
Lijep, simetričan kristal zaista postoji na snimku — pitanje nikad nije bilo da li takvi oblici postoje, nego da li se pouzdano može dokazati da ih je izazvala baš ta riječ, ta molitva ili ta misao.
Upravo na toj razlici, između uvjerljive demonstracije i naučnog dokaza, počiva cijela priča o Emotovom radu.
Molitva nad branom i riža u teglama
Prema Emotovom opisu, najpoznatiji primjer bio je eksperiment na brani Fujiwara 1995. godine: budistički svećenik Kato Hoki sat vremena je molio nad zagađenom vodom rezervoara, nakon čega je iz uzorka nastao, kako je opisano u njegovoj knjizi, "kristal nebeske ljepote".
Prije molitve, prema istom izvoru, iz vode uopće nije nastao nijedan prepoznatljiv kristal.
Iz sličnog principa nastao je i eksperiment s rižom, koji je kasnije postao popularna demonstracija u učionicama i domaćinstvima.
Skuhana riža dijeli se u tegle koje se oslovljavaju riječima poput "hvala" ili "budalo", a zatim se prati koja brže trune.
Kada je novinarka Skeptical Inquirera Carrie Poppy ponovila postupak, ustanovila je da rezultat zavisi od faktora koje eksperiment nikad nije kontrolisao — od vlažnosti u teglama do brzine hlađenja vode.
Fizičar William Tiller, koji se sam pojavljuje u dokumentarcu What the Bleep Do We Know!? u kojem je Emotov rad prvi put doprijeo do šire publike, upozorio je da Emotovi eksperimenti ne kontrolišu rashlađivanje vode, jedan od ključnih fizičkih faktora koji određuju oblik leda.
Milion dolara koji niko nije uzeo
Godine 2003. mađioničar i skeptik James Randi javno je ponudio Emotu milion dolara ako eksperiment ponovi pod dvostruko slijepim uslovima — tako da ni on ni njegovi saradnici unaprijed ne znaju koji je uzorak izložen kojoj riječi.
Emoto ponudu nikad nije prihvatio.
U jednoj od kasnijih knjiga sam je priznao da je fotografisanje kristala u suštini subjektivan proces i da njegov metod ne mora zadovoljiti svačiju definiciju nauke.
Ljepota koju je ocijenio sudija
Među rijetkim eksperimentima koji su prijavili statistički značajan rezultat u prilog toj tezi bile su pilot-studija iz 2006. i njena trostruko slijepa replikacija iz 2008, koje su objavili parapsiholog Dean Radin iz Instituta za noetičke nauke i Masaru Emoto sa saradnicima.
Umjesto da mjere geometriju kristala, istraživači su fotografije davali ocjenjivačima koji su ocjenjivali koliko im se kristal estetski dopada.
Ti nalazi nisu dobili široku nezavisnu replikaciju niti su doveli do prihvatanja teze u glavnoj nauci, a za efekat kojim bi riječ ili misao promijenila strukturu leda nije uspostavljen prihvaćen fizički mehanizam.
Oblik ledenog kristala, uostalom, nije nepoznanica u nauci.
Već 1936. japanski fizičar Ukichiro Nakaya napravio je u laboratoriji prvi vještački snježni kristal i pokazao koliko je oblik leda osjetljiv na fizičke uslove tokom nastajanja — prije svega na temperaturu i vlažnost vazduha.
Taj nalaz, poznat kao Nakayin dijagram, pokazuje zašto sama razlika između dva kristala nije dokaz da ju je izazvala riječ, muzika ili namjera.
Sam izraz "memorija vode" stariji je od Emotovih fotografija i dolazi iz posve drugog konteksta.
Francuski imunolog Jacques Benveniste objavio je 1988. u časopisu Nature rad koji je sugerisao da voda zadržava svojstva antitijela i nakon što je razrijeđena do tačke u kojoj u njoj više nema nijednog molekula originalne supstance — tvrdnja koja je trebalo da objasni djelovanje homeopatije.
Ponovljeni, strogo kontrolisani testovi koje je nadzirao urednik Nature-a nisu potvrdili efekat, a Benvenisteova laboratorija je ugašena. Emotova ideja o vodi koja pamti riječi i emocije dijeli isti popularni naziv, ali s Benvenisteovim eksperimentom nema dokumentovane veze.
Obje hipoteze ostale su izvan prihvaćenog naučnog konsenzusa i nisu dobile pouzdanu eksperimentalnu potvrdu.
Peace Project i posljednja putovanja
Kritike nisu usporile širenje Emotovih ideja. Film What the Bleep Do We Know!? iz 2004. pomogao je da njegov rad dopre do mnogo šire publike, a 2005. godine držao je govor u sjedištu Ujedinjenih nacija u New Yorku.
Iz tog putovanja, kako je kasnije opisao, potekla je ideja za Emoto Peace Project — dječiju slikovnicu i fondaciju posvećenu ideji da se mir može širiti preko vode.
Do smrti je obučio više od 350 takozvanih hado instruktora koji su njegov metod prenosili dalje.
Emoto je umro od upale pluća 17. oktobra 2014. u Tokiju, u 71. godini, nakon što se razbolio tokom predavačke turneje u Šangaju.
Njegova posljednja riječ, prenose bliski saradnici, bila je "arigato" — hvala.
Među najčešće citiranim kontrolisanim eksperimentima u prilog njegovoj tezi ostaju upravo oni koje je i sam potpisao kao koautor — eksperimenti u kojima kristal nije mjeren lenjirom ili uglomjerom, nego ocjenom ljepote koju mu je, gledajući fotografiju, dodijelio ocjenjivač.
IZVORI
- Radin, D. et al., "Double-blind test of the effects of distant intention on water crystal formation", Explore, 2006 — PubMed
- Carrie Poppy, "A Grain of Truth: Recreating Dr. Emoto's Rice Experiment", Skeptical Inquirer
- Philip Ball, "The memory of water", Nature, 2004
- Jacques Benveniste i saradnici, "Human basophil degranulation triggered by very dilute antiserum against IgE", Nature 333, 816–818, 1988
- John Maddox, James Randi i Walter W. Stewart, "‘High-dilution’ experiments a delusion", Nature 334, 287–290, 1988
- Masaru Emoto Office, "Science of Water" — opis metode fotografisanja kristala (obično 50 do 100 kristala iz jednog uzorka, za prikaz se bira reprezentativan primjer)
- "The Formation of Snow Crystals", American Scientist
- Steven Novella, "The Pseudoscience of Masaru Emoto", NeuroLogica Blog
- "In Memorial: Dr. Masaru Emoto (1943–2014)", The Edge Magazine
- Radin, D., Lund, N., Emoto, M., Kizu, T., "Effects of Distant Intention on Water Crystal Formation: A Triple-Blind Replication", Journal of Scientific Exploration, Vol. 22, No. 4, 2008.
Aquarius
Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču. Neću ti prodati senzaciju samo zbog klika. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila da nastavim dalje.