Astronomi tvrde da su iznad Mjeseca snimili moguću vanzemaljsku bazu

Sedmog septembra 2025., u 19.05h po istočnoameričkom vremenu — što je lokalno odgovaralo vremenu od približno 2.05 ujutro — teleskop u selu Vinarivka južno od Kijeva bio je uperen prema Mjesecu.

Kamera je snimala dvadeset kadrova u sekundi, dovoljno brzo da uhvati i najkraći bljesak uz rub lunarnog diska.

Na materijalu se pojavilo više od dvadeset sitnih, jedva vidljivih tačaka, neke veličine svega dva puta dva piksela.

Posmatranje su vodili astronomi iz Glavne astronomske opservatorije Nacionalne akademije nauka Ukrajine, ustanove sa više od vijeka naučne tradicije, poznate prije svega po istraživanjima zvijezda, asteroida i drugih malih tijela Sunčevog sistema.

Tim predvodi Boris Zhilyaev, uz kolege Vladimira Petukhova i Sergeja Pokhvalu.

U radu naslovljenom "UFO Dynamics on the Moon", objavljenom u martu 2026. kao predštampani rad koji nije prošao recenziju struke, tim tvrdi da snimljeni objekti pokazuju obrasce kretanja i sjaja koje ne mogu objasniti poznati prirodni fenomeni.

Riječ je o četvrtom radu na istu temu u samo pet mjeseci.

Između novembra 2025. i marta 2026. isti istraživači objavili su niz predštampanih radova o istom materijalu, svaki put dorađujući procjene.

U decembru 2025. tim je "kontinentalne" objekte procijenio na oko 40 kilometara širine, pri brzini od približno 20 kilometara u sekundi — brojke bliske onima u konačnoj verziji rada.

U tom istom decembarskom radu tim tvrdi da su slične pojave, prema njihovoj interpretaciji, zabilježene i ranije iznad Kijeva, San Diega i Njujorka, što posmatranje kod Mjeseca smješta u širi niz tvrdnji iste grupe istraživača.

Za posmatranje je korišten teleskop tipa Intes-Alter M603, opremljen kamerom ASI294 Pro i povezan sa programom SharpCap koji je snimao video zapis u modu od dvadeset kadrova u sekundi.

Podaci su naknadno obrađeni u programu MATLAB, gdje je tim iz ukupnog niza uklonio pomjeranje uzrokovano praćenjem Mjeseca teleskopom, kako bi izdvojio samo kretanje samih objekata u odnosu na lunarnu površinu.

Sve procjene veličine počivaju na istoj pretpostavci: da su objekti zaista bili na udaljenosti Mjeseca, oko 384.000 kilometara, i da odbijaju sunčevu svjetlost približno onako kako to čini mjesečeva površina.

Promijeni li se ijedna od te dvije pretpostavke, mijenjaju se i svi zaključci o veličini.

Diskovi veličine Manhattana

Tim je snimljene objekte podijelio u dvije kategorije.

"Atmosferski" objekti djelovali su nepomično u odnosu na Mjesec, kao da su usidreni blizu njegove površine, i emitovali su brze bljeskove u trajanju od stotinu do pet stotina milisekundi, sa sjajem koji je rastao i opadao u ponavljajućem obrascu.

Možda vas zanima: Nešto je na Mjesecu

Dva takva objekta, udaljena, prema procjeni tima, stotinama kilometara jedan od drugog (u izvornom radu: stotinama milja), bljeskala su statistički značajno usklađeno — što, naglašavaju istraživači, ne dokazuje namjernu komunikaciju.

"Kontinentalni" objekti kretali su se preko lunarne površine. Jedan je navodno prešao oko 22 kilometra brzinom od 6,6 kilometara u sekundi.

Dva objekta u obliku diska, procijenjena na 26 i 40 kilometara u prečniku, veličinom su se, prema tvrdnjama tima, približavala dužini Manhattana.

Šesnaestog avgusta 2025., u zasebnom posmatranju, kamera je zabilježila i nekoliko prstenastih objekata koji su, prema opisu istraživača, upijali gotovo svu svjetlost umjesto da je odbijaju.

Procijenjeno je da se okreću jednom u tri minute i dostižu brzinu od oko 11 kilometara u sekundi.

Na osnovu te rotacije, tim je izračunao centrifugalnu silu više nego dvostruko jaču od Zemljine gravitacije — brojku koju autori spekulativno tumače kao moguću posljedicu vještački stvorene gravitacije, bez ikakvog nezavisnog dokaza koji bi tu pretpostavku potkrijepio.

Da bi sjaj objekata odvojio od atmosferskih smetnji i grešaka u praćenju teleskopa, tim je primijenio filtersku tehniku zasnovanu na Fourierovoj analizi.

U zaključku rada istraživači idu i korak dalje: "Vjerujemo da Mjesec služi kao baza za NLO-e", navodi se u radu, uz procjenu da bi objekti mogli stići do Zemlje za dvadeset minuta i u zemaljskoj atmosferi pojaviti se kao neidentifikovani vazdušni fenomeni.

Nijedna od ovih tvrdnji nije nezavisno potvrđena. Sirovi snimci nisu javno objavljeni, a rad nije prošao recenziju kolega iz struke.

NASA i američka vlada dugo tvrde da, iako pojedini slučajevi ostaju neobjašnjeni, nijedan do sada nije potvrđeno povezan sa vanzemaljskom tehnologijom.

Možda vas zanima: Drevna kineska legenda: Mjesec je izgradila vrlo napredna ljudska civilizacija

Artiljerija umjesto vanzemaljaca

Tim Borisa Zhilyaeva nešto je slično tvrdio i ranije.

Godine 2022. isti istraživači sa iste opservatorije objavili su rad o tamnim, brzim objektima iznad Kijeva, nazvanim "fantomi", procijenjenim na tri do dvanaest metara u prečniku i brzinu do 15 kilometara u sekundi.

Nacionalna akademija nauka Ukrajine sazvala je poseban naučni skup o tom slučaju u septembru te godine.

Zaključak je bio da su posmatranja autentična, ali da obrada podataka sadrži "greške u određivanju udaljenosti posmatranih objekata", kako je Skeptical Inquirer prenio iz zvanične izjave akademije.

Sama opservatorija je od tumačenja rezultata javno uzela odstupnicu, navodeći da su posmatranja iz 2022. nastala u probnom režimu tokom planiranog praćenja meteora i da nikada nisu bila razmatrana ni odobrena od strane ustanove prije nego što su objavljena.

U isto vrijeme, harvardski astrofizičar Avi Loeb objavio je kratak rad na arXiv-u u kojem je pokazao da bi trenje s vazduhom, pri tako procijenjenoj brzini i veličini, proizvelo vidljivu vatrenu kuglu — a nje na snimcima nije bilo.

Kada je udaljenost objekata umanjio za faktor deset, veličina i brzina poklopile su se gotovo tačno s parametrima običnih artiljerijskih granata.

Ne slažu se svi oko tumačenja: analitičar Mick West je prigovorio da tamne mrlje mijenjaju brzinu kretanja na način neuobičajen za granate, sugerišući da bi prije mogli biti insekti blizu objektiva.

Loeb je uzvratio da se ta prividna promjena brzine objašnjava geometrijom posmatranja — ugao koji predmet prelazi po jedinici vremena zavisi od udaljenosti, čak i kad se predmet kreće konstantnom brzinom.

Objekti nisu emitovali svjetlost, samo su je blokirali, što je njihovu stvarnu udaljenost činilo nemogućom za provjeru iz jedne jedine kamere.

Kilometarska "plovila" iz 2022. pretvorila su se, nakon Loebove ispravke, u komade metala duge tek nekoliko metara.

Novi rad o Mjesecu koristi istu opremu, istu opservatoriju i istu metodu procjene udaljenosti kao rad iz 2022.

Za ranija dnevna posmatranja iznad Kijeva tim je koristio dvije razdvojene meteorske stanice, u Kijevu i u Vinarivki, upravo kako bi triangulacijom nezavisno izračunao udaljenost objekata.

Posmatranja Mjeseca, prema dostupnim opisima metode, izvedena su jednim jedinim teleskopom, bez druge, prostorno odvojene tačke posmatranja koja bi udaljenost mogla nezavisno potvrditi.

Meta je ovoga puta i neuporedivo dalja, a dosad nijedna druga opservatorija nije potvrdila objekte koje je zabilježio tim iz Vinarivke.

Ono što se sa sigurnošću može reći jeste da su kamere te septembarske noći kod Vinarivke zabilježile niz vrlo malih anomalija, od kojih su neke na snimku zauzimale tek nekoliko piksela, dok njihova stvarna priroda i udaljenost ostaju nepotvrđene.

IZVORI

• Boris Zhilyaev, Vladimir Petukhov, Sergey Pokhvala, "UFO Dynamics on the Moon", predštampani rad, Glavna astronomska opservatorija NAN Ukrajine, 2026.
• Avi Loeb, "'Down to Earth' Limits on Unidentified Aerial Phenomena in Ukraine", arXiv, 2022.
• Skeptical Inquirer, "UFOs over Kyiv", 2022.
• B. E. Zhilyaev, V. N. Petukhov, V. M. Reshetnyk, "Unidentified Aerial Phenomena I. Observations of Events", arXiv:2208.11215, 2022.
• Stacy Liberatore, "Scientists issue warning after spotting more than 20 giant UFOs racing across the moon", Daily Mail, avgust 2026.