Dvanaest minuta tišine: Šta se dogodilo na letu 823?

U 18.02, u četvrtak, 9. jula 1964. godine, posada leta 823 kompanije United Airlines posljednju poruku potvrdila je kontroloru leta u Atlanti: jednom riječju, "OK."
Avion, turbopropelerski Vickers Viscount 745D s oznakom N7405, upravo je otkazao instrumentalni plan leta i nastavio vizuelno prema Knoxvilleu, u Tennesseeju.
Dvanaest minuta kasnije srušio se na šumovito brdo blizu mjesta Parrottsville, ubivši svih 39 ljudi na letu. Uzrok nikad nije utvrđen.
Tih dvanaest minuta niko na zemlji nije čuo nijednu riječ o nevolji u kabini.
Svjedoci su vidjeli kako avion leti opasno nisko, vukući za sobom dim.
Ono što se dešavalo unutra ostalo je, u velikoj mjeri, rekonstrukcija zasnovana na tragovima čađi, položaju prekidača i fragmentima olupine.
Viskont za Apalače
Vickers Viscount, prvi serijski turbopropelerski putnički avion, ušao je u serijsku proizvodnju u Britaniji 1953. godine, u vrijeme kada su avio-kompanije tražile pouzdan avion za kraće, redovne linije.
Model 745D, kakav je koristila United Airlines, bio je namijenjen upravo takvim rutama.
Avion N7405 proizveden je 1955. godine i do dana nesreće imao je 23.804 sata naleta.
Let 823 tog dana bio je rutinska linija: polazak iz Philadelphije u 15.13, slijetanje u Washington u 15.54, pa nastavak prema Knoxvilleu u 16.36, s krajnjim odredištem u Huntsvilleu, Alabama. Na letu je bilo 35 putnika i četvero članova posade.
Kapetan Oliver Sabatke, 41, imao je dozvole za nekoliko tipova aviona i nedavno obnovljenu obuku za Viscount.
Drugi pilot Charles Young, 37, bio je bivši član posade bombardera B-26 iz Korejskog rata, s više od 7.700 sati naleta, od čega 2.100 na Viscountu.
Vrijeme je bilo vedro, dan sunčan, a nijedan izvještaj s prethodnih letova nije pomenuo kvar.
Crveno svjetlo i dim
Nakon prelaska iznad navigacione tačke Holston Mountain u 17.57, posada je zatražila spuštanje na najnižu raspoloživu visinu.
Tri minute kasnije otkazali su instrumentalni plan leta, uobičajen postupak pred slijetanje po vizuelnim pravilima.
Poruka u 18.02 bila je posljednja – i u njoj nije bilo ničega neobičnog.
U jednom trenutku prije nego što je izgubljen radarski kontakt, avion je skrenuo južno od predviđenog koridora V16, na putanju koja se pružala duž obližnje rijeke.
Istražitelji nikad nisu utvrdili zašto je posada odstupila od kursa.
Prva svjedokinja koja je nešto primijetila nalazila se oko 18 kilometara od mjesta pada; vidjela je ljubičasto-crvenkasto svjetlo na trupu aviona, ali ne i dim.
Osam kilometara bliže, drugi svjedok opisao je dim koji izlazi iz repnog dijela i mrlje na oplati nalik oljuštenoj boji.
Dva kilometra od mjesta udara, avion je već vukao gust crni dim.
U tom trenutku jedan putnik ispao je iz aviona kroz havarijski prozor broj 4, iznad lijevog krila. Dalje niz putanju leta otpao je i prozor broj 9.
Avion se potom naglo podigao, nagnuo se lijevim krilom i survao se u strmu, šumovitu padinu pod uglom od 45 stepeni, gdje je eksplodirao i zapalio okolno drveće.
Šest dana na padini
Nesreća se dogodila tik uz porodičnu farmu Mae Trentham, čiji je sin, tada trinaestogodišnji Kenneth, muzao krave kad je čuo zvižduk i podigao pogled taman na vrijeme da vidi avion kako udara u prvo drvo.
Do mjesta pada nije vodio nijedan put, pa je jedan probijen kroz šumu kako bi omogućio pristup terenu.
Porodica Trentham otvorila je svoje dvorište za dvadeset i više sanitetskih vozila, kao i timovima šerifove službe okruga Cocke i lokalne spasilačke jedinice; kuća je narednih dana služila kao nezvanično sjedište operacije.
Newell "Hop" Byrd, tada pripadnik spasilačke jedinice, kasnije je opisao penjanje uz strmu padinu s kantom vode na leđima.
Rekao je da je od trideset devet ljudi na letu samo jedno tijelo ostalo cijelo. Vatrogasci i mještani su, prema svjedočenjima, morali odbijati znatiželjnike koji su s terena pokušavali odnijeti novčanike i lične stvari žrtava.
Privremena mrtvačnica podignuta je u zgradi Cocke County Memorial Building u obližnjem Newportu, koja je u to vrijeme služila i kao skladište Nacionalne garde.
Okružni koroner Everett Roberts, inače lokalni pogrebnik, insistirao je da tijela ne napuštaju okrug prije obrade.
Raščišćavanje terena bilo je uglavnom završeno do 15. jula, šest dana nakon pada.
Dijelovi tijela koji nisu mogli biti identificirani sahranjeni su zajedno, u jednom kovčegu, na groblju Union Cemetery u Newportu.
Grob godinama nije imao oznaku. Kako je 2024. za Newport Plain Talk ispričao Tip Brown, tadašnji vozač sanitetskog vozila koji je prvi stigao na lice mjesta, dogovor s kompanijom United Airlines bio je da grob "nikad neće biti obilježen."
Spomenik je postavljen tek 2014., na pedesetu godišnjicu nesreće.
Među žrtvama bio je i Durant da Ponte, profesor američke književnosti i pomoćnik dekana na Univerzitetu Tennessee.
Na letu su bili i djevojčica od dvanaest godina koja je putovala sama te petogodišnji dječak na liječenju od leukemije.
Izvještaj bez odgovora
Istragu je otežalo to što je uređaj za snimanje podataka o letu uništen u požaru – kućište zdrobljeno, a traka istopljena.
Bio je to prvi zabilježeni slučaj da je vatra uništila traku u ovom modelu Lockheedovog uređaja.
Bez njega, istražitelji Civilnog vazduhoplovnog odbora oslanjali su se na tragove čađi, položaj prekidača i laboratorijske testove – uz pomoć stručnjaka Federalnog istražnog biroa (FBI), Massachusetts Institute of Technology i britanske kompanije koja je projektovala avion.
Analizirali su nekoliko mogućih izvora zapaljenja.
Rezervoar hidraulične tečnosti pronađen je prazan, ali oštećenja na njemu nisu odgovarala požaru koji je nastao prije udara.
Limenka razrjeđivača za boju pronađena je zgnječena, ali bez traga vatre.
Jedan akumulator pokazivao je znak varničenja, no bez daljih dokaza kvara. Mogućnost da je neko unio zapaljivi materijal, slučajno ili namjerno, nikad nije mogla biti ni potvrđena ni isključena.
Izvan zvanične istrage, mještani su ponudili sopstvena objašnjenja – jedan lokalni pilot smatrao je da je munja mogla izazvati požar, dok je drugi svjedok pretpostavljao kvar akumulatora – no nijedna teorija nikad nije potvrđena.
Konačni izvještaj, objavljen 1966., zaključio je da je do gubitka kontrole došlo zbog nekontrolisanog požara u trupu aviona čije porijeklo nije utvrđeno.
Odbor je naveo da nije u mogućnosti da identifikuje izvor goriva, tačku zapaljenja niti razlog posljednjeg manevra.
Prema analizi izvještaja, posada je posljednjih minuta očigledno pribjegavala svakoj mjeri koja je nudila i najmanju šansu da pomogne – uključujući otvaranje prozora u pilotskoj kabini i aktiviranje sistema za gašenje požara u prtljažniku, iako se požar tamo nikad nije razvio.
Identitet putnika koji je iskočio iz aviona nikad nije javno objavljen u zvaničnom izvještaju; dokument ga navodi samo kao "žrtvu slobodnog pada."
U popularnim prepričavanjima nesreće često se navodi da je bio advokat koji se plašio letenja i uvijek sjedio uz havarijski izlaz, no ta tvrdnja se ne pojavljuje ni u izvještaju Odbora ni u tadašnjim lokalnim novinskim izvještajima – ostaje u domenu usmene predaje, a ne potvrđene činjenice.
Forenzički nalazi na njegovom tijelu pokazali su opekotine na rukama, licu i vratu nastale prije udara o tlo, ali svega pet posto ugljen-monoksida u krvi – nivo koji upućuje na to da je iz zadimljene kabine izašao prije nego što ga je dim u potpunosti savladao.
Cocke County već decenijama čuva sjećanje na nesreću.
Newportski autor Tom Dier godinama je istraživao arhive i svjedočenja porodica, što je 2018. dovelo do knjige The Last Flight of United Air Lines 823. I ta knjiga, uprkos obimnom istraživanju, na kraju nudi teorije, ne konačan odgovor.
Uz tijelo čovjeka koji je iskočio iz aviona, istražitelji su pronašli upaljač za cigarete s prozirnim plastičnim rezervoarom, napunjenim do sedam osmina.
Izvještaj to bilježi kao jedan od nalaza na terenu, bez tumačenja i bez zaključka o tome čiji je bio ili šta je značio. Šezdeset dvije godine kasnije, to ostaje jedini predmet pronađen uz njega.
IZVORI
- Civil Aeronautics Board, Aviation Accident Report: United Air Lines Flight 823 (1966)
- Kathy Hemsworth, "'Something you don't forget': 60 years later, 'horrific' United Airlines Flight 823 crash still evokes emotions", Newport Plain Talk (2024)
- „The terrible plane crash of 1964", As It Was Give To Me, Newport Plain Talk (2014)
- Tom Dier, The Last Flight of United Air Lines 823, CreateSpace, 2018.
- Bureau of Aircraft Accidents Archives (baaa-acro.com), zapis o nesreći kod Parrottsvillea, 1964.
Aquarius
Istraživač nepoznatog i web inženjer. Ako ti se sviđaju tekstovi koje čitaš, možeš me podržati preko Buy Me a Coffee. I bez toga, drago mi je što si tu.