Nova teorija: Za svijest možda nije potrebno tijelo od krvi i mesa

Pitanje zvuči kao iz naučne fantastike, ali dvojica filozofa postavljaju ga sasvim ozbiljno: mora li svijest nužno biti vezana za tijelo od krvi i mesa?

Eric Schwitzgebel, profesor filozofije na Univerzitetu Kalifornija u Riversideu, i Jeremy Pober, njegov bivši doktorand koji danas predaje na Univerzitetu u Lisabonu – njih dvojica u novom radu dolaze do zaključka da odgovor gotovo sigurno glasi – ne.

Kao primjer navode biće kamene kože i kristalnog mozga, nalik liku iz filma Project Hail Mary.

Autori su oprezni. Ne pokušavaju definirati svijest, niti tvrde da egzotični vanzemaljski umovi zaista postoje.

Polaze od jednostavne pretpostavke – da je svijest stvarna i prepoznatljiva – i postavljaju konkretno pitanje: mora li ona biti vezana baš za biologiju koja je slučajno evoluirala na Zemlji?

Princip fleksibilnosti supstrata

Centralna ideja rada zove se fleksibilnost supstrata. Neko svojstvo je fleksibilno kada se može postići različitim materijalima.

Čaša drži vodu bila ona od stakla ili od plastike. Muzika svira s vinila isto kao i s diska.

Svijest bi, prema Schwitzgebelu i Poberu, mogla funkcionirati po istom principu – kao fenomen koji se može ostvariti kroz više vrsta fizičke "mašinerije". Čak i na Zemlji priroda gradi umove na više načina: hobotnica je dokaz da inteligencija ne mora ličiti na ljudsku da bi bila stvarna.

Možda vas zanima: Kako prenošenje misli na kompjuter može postati moguće?

Kopernikov princip svijesti

Argument dobija na težini kada se primijeni na razmjere vidljivog svemira, koji prema procjenama sadrži oko bilion galaksija, svaka sa bezbroj planeta.

Autori konzervativno procjenjuju da je u istoriji kosmosa postojalo najmanje hiljadu civilizacija sa složenim ponašanjem.

Ako se život može razviti pod krajnje različitim hemijskim uslovima, bilo bi zaista čudno da je svaka uspješna evolucijska linija nasumično odabrala identičan biohemijski recept.

Tu na scenu stupa Kopernik. Svako veliko astronomsko otkriće dodatno je gurnulo čovječanstvo iz centra zbivanja.

Schwitzgebel i Pober tu lekciju proširuju na sam um i skovali su termin "Kopernikov princip svijesti". Pretpostavku da svijest pripada samo bićima sličnima nama oni nazivaju zemljocentrizmom – neopravdanom uvjerenošću da je zemaljski život jedinstven u svemiru.

Hoće li mašine progovoriti?

Rasprava neizbježno vodi do vještačke inteligencije, a tu se dvojica filozofa razilaze.

Pober upozorava da fleksibilnost kod nekih supstrata ne znači da svaki supstrat prolazi test – današnji silicijum možda jednostavno ne ispunjava uslove.

Schwitzgebel je otvoreniji: kada se odbaci uslov da svijest mora biti ljudska biologija, postaje teže odbaciti silicijum samo zato što je silicijum.

U jednom se, ipak, slažu. Ne radi se o tome može li mašina kopirati ljudski mozak, već o tome koje vrste sistema uopšte mogu da se probude.

Prema članku Marka Thompsona na Universe Today, objavljenom na portalu ScienceAlert: "Consciousness Could Exist in Bodies Nothing Like Ours, Researchers Say" (20. juni 2026).