Stoned Ape: Teorija o gljivama koje su probudile ljudsku svijest
Krajem 1970. godine, Dennis i Terence McKenna sahranili su majku. Početkom sljedeće godine, braća su se, s troje prijatelja, otisnula u kolumbijski dio Amazonije, u potragu za oo-koo-héom, biljnim napitkom s DMT-om koji su koristili domaći narodi tog kraja.
Umjesto njega, na pašnjaku jedne misije u mjestu La Chorrera, naišli su na nešto što nisu tražili: guste nakupine gljiva Psilocybe cubensis, kako rastu direktno iz balege krava.
Terence je tada imao dvadeset i četiri godine, student etnobotanike poznatiji po bijegu od Interpola nakon hašiš-afere u Indiji nego po naučnom radu.
Susret u La Chorreri obilježio je ostatak njegovog života, ali plod tog putovanja stigao je tek dvadeset godina kasnije.
U augustu 1992, na predavanju u institutu Esalen, i u knjizi Food of the Gods iz iste godine, McKenna je iznio tvrdnju koja će ga nadživjeti: da su upravo te gljive, prije stotinu hiljada godina, prve probudile ljudsku svijest.
To ga je učinilo jednim od najpoznatijih javnih govornika psihodelične kulture.
Tri doze, tri obećanja
McKennina hipoteza, koju je nazvao teorijom napušenog majmuna, počinje na afričkoj savani.
Homo erectus je, po toj priči, pratio stada divljih goveda kroz sve sušniji krajolik i putem nailazio na gljive iz njihove balege. Efekat je zavisio od doze.
Niska doza je, tvrdi teorija, oštrila vid i činila lovca preciznijim.
Srednja doza je rušila socijalne granice i podsticala parenje unutar grupe, šireći genetski fond zajednice.
Visoka doza je rastvarala ego i otvarala prostor za apstraktno mišljenje, jezik i simboliku, sve ono što danas nazivamo svijest.
McKenna tu progresiju nije predstavljao kao dokazanu činjenicu nego kao mogućnost koju, po njegovom mišljenju, naučna zajednica nikad nije ozbiljno razmotrila.
Fischerova studija ne kaže to što joj se pripisuje
Za dokaz da niska doza gljiva izoštrava vid, McKenna se pozivao na istraživanje farmakologa Rolanda Fischera.
Stvarnost je drugačija: Fischer je od 1958. do 1971. predavao na Ohio State University, a kasnije na Georgetownu i Johns Hopkinsu.
U radu iz 1970. potpisan je s Odsjeka za psihijatriju i farmakologiju Medicinskog fakulteta na Ohio Stateu, a psilocibin je proučavao sa saradnicima Richardom Hillom, Karen Thatcher i Jamesom Scheibom, ne sam.
Njihov rad iz 1970, objavljen u časopisu Agents and Actions pod nazivom "Psilocybin-induced contraction of nearby visual space", ne mjeri oštrinu vida.
Mjeri promjenu u tome kako ispitanici procjenjuju udaljenost predmeta u prostoru pred sobom, takozvanu abatičku ravan, površinu na kojoj predmeti pred očima izgledaju neiskrivljeno.
Pisac i bloger Sam Woolfe, koji se bavi psihodelicima i mentalnim zdravljem, u svojoj često citiranoj kritici teorije naveo je da Fischer i Hill nisu testirali detekciju ivica niti oštrinu vida, i da sam rad upozorava da promjena percepcije pod niskom dozom psilocibina možda nije korisna za opstanak organizma.
To je gotovo suprotno od zaključka da bi takva gljiva stvorila boljeg lovca.
Drugi pregledi teorije i danas prenose McKenninu verziju bez te ograde, tako da razilaženje među izvorima ostaje otvoreno.
Sam originalni rad, ipak, ne sadrži tvrdnju o boljem lovu koju mu se pripisuje.
Zašto genetika odbacuje priču o skoku svijesti
Čak i kad bi Fischerovi nalazi potvrđivali oštriji vid, teorija bi nailazila na prepreku koju ni sam McKenna nije uspio zaobići.
Promjena u mozgu jedne odrasle osobe, izazvana gljivama koje je pojela tokom života, ne prenosi se genetski na njeno potomstvo.
To je lamarkovski model nasljeđivanja, odbačen još početkom dvadesetog vijeka.
Podizanje utega ne rađa dijete s razvijenim mišićima. Učenje jezika ne rađa dijete koje taj jezik već govori.
Isto pravilo vrijedi i za bilo kakvo proširenje svijesti koje bi gljive hipotetski mogle izazvati kod jedne generacije lovaca-skupljača.
Fosilni zapis dodatno komplikuje priču o naglom skoku.
Prema pregledu evolucije mozga u Scientific American, lobanja roda Homo rasla je postepeno kroz gotovo dva miliona godina. Sa nešto više od 600 kubnih centimetara kod ranog Homo erectusa prije 1,8 miliona godina, stigla je do preko 1000 kubnih centimetara prije pola miliona godina. Rani pripadnici Homo sapiensa već su bili u rasponu bliskom današnjem.
To je spor i kontinuiran proces, a ne naglo udvostručenje unutar jednog perioda od sto hiljada godina, kako popularni prikazi teorije često tvrde.
Nema poznatog arheološkog, fosilnog ili biohemijskog dokaza da su hominidi u tom periodu jeli psilocibinske gljive.
Gljiva iz zimbabveanske balege
Jedan od stalnih prigovora teoriji jeste da Psilocybe cubensis, gljiva na koju se McKenna oslanja, nije čak ni domaća vrsta u Africi.
Mikolog Gastón Guzmán je još 1983. pretpostavio da je gljiva u Ameriku stigla tek s govedima iz Afrike i Evrope, negdje oko 1500. godine, ali da joj je pravi predak nastao na afričkom tlu.
Ta pretpostavka ostala je neprovjerena decenijama.
Istraživanje objavljeno u časopisu Proceedings of the Royal Society B tu slika djelimično mijenja.
Mikolozi su u balegi divljih životinja u Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici pronašli do sada nepoznatu vrstu, Psilocybe ochraceocentrata, najbližu divlju rođaku upravo te gljive.
Analiza molekularnog sata smješta razdvajanje dviju vrsta na oko milion i po godina unazad, s rasponom procjene između sedamsto hiljada i dva i po miliona godina, u period kad se istočnom Afrikom širila savana i kad se Homo erectus širio iz Afrike.
Nalaz ne dokazuje da su hominidi tu gljivu jeli. Pokazuje samo da su gljive srodne psilocibinskim rasle u afričkoj balegi mnogo prije nego što je bilo koje ljudsko biće hodalo tim pašnjacima.
Ekološka pretpostavka na kojoj McKenna temelji svoju priču, dakle, nije nemoguća onako kako su neki kritičari tvrdili.
Ono što nedostaje i dalje je bilo kakav dokaz da je do stvarnog susreta i došlo.
Ne genetika, nego kultura
Kad su problemi s nasljeđivanjem postali očigledni, dio pratilaca McKennine ideje pomjerio je fokus s gena na kulturu.
Kod zagovornika teorije, među kojima je i mikolog Paul Stamets, težište se u novijim verzijama priče pomjera s gena na epigenetiku i neuroplastičnost, iako epigenetsko nasljeđivanje ostaje sporna i tanka nit dokaza.
Jednostavnija verzija priče, ona koja kruži popularnim video-prikazima, gljive svodi na alat koji ništa u mozgu nije promijenio zauvijek, nego je samo, iz generacije u generaciju, otvarao iskustva koja su ljudi potom prenosili jezikom, ritualom i mitom.
Ta jednostavnija verzija ima duboko dokumentovanu podlogu, samo ne onu koju je McKenna tražio u afričkoj savani.
Franjevac Bernardino de Sahagún je između 1569. i 1582. zapisao obrede naroda Nahua u kojima su gljive nazivane teonanácatl, "meso bogova".
Tradicija je preživjela vjekove kolonijalnog progona i sačuvala se kod Mazateka u planinama Oaxace, gdje je iscjeliteljica María Sabina do sredine dvadesetog vijeka vodila noćne obrede zvane velade.
Kad je 1955. bankar i etnomikolog R. Gordon Wasson prisustvovao jednom takvom obredu, a dvije godine kasnije o tome pisao u magazinu Life, uzorke koje je donio francuski mikolog Roger Heim analizirao je hemičar Albert Hofmann. Bio je to isti čovjek koji je dvadesetak godina ranije sintetizovao LSD.
Savremena neuronauka donosi treći, potpuno drugačiji trag.
Studija objavljena 2021. u časopisu Neuron pokazala je da jedna doza psilocibina kod miševa izaziva mjerljiv i trajan rast dendritičkih trnova u čeonom korteksu, promjenu koja traje najmanje mjesec dana.
To ne dokazuje McKenninu priču o evoluciji, ali objašnjava zašto gljiva djeluje na mozak dublje i duže od uobičajenog stanja opijenosti.
Renesansa bez McKennine teorije
Ista supstanca koja je, prema McKenni, trebala pokrenuti evoluciju svijesti, danas se vraća kroz medicinu, sasvim mimo njegove hipoteze.
Američka agencija za hranu i lijekove je u oktobru 2018. dodijelila psilocibinu status "breakthrough therapy" za tešku depresiju, na osnovu preliminarnih rezultata kompanije COMPASS Pathways.
Godinu kasnije, isti status dobio je i Usona Institute za veliki depresivni poremećaj.
Studija Univerziteta Johns Hopkins iz 2021. pratila je dvadeset četvero učesnika s velikim depresivnim poremećajem.
Sedamdeset jedan posto pokazalo je klinički značajan odgovor na terapiju nakon četiri sedmice, a pedeset četiri posto bilo je u remisiji.
Odgovor je, prema naknadnom praćenju istog tima, ostao stabilan i nakon godinu dana, kod tri četvrtine učesnika.
Kod dvije trećine njih zabilježena je potpuna remisija i pet godina kasnije, prema petogodišnjem praćenju koje je vodio Ohio State University.
Poređenje s klasičnim antidepresivima nije direktno, jer studije nisu rađene po istom protokolu na istim populacijama.
Veliko američko istraživanje STAR*D iz 2000-ih zabilježilo je remisiju od oko trideset posto nakon prvog kruga liječenja SSRI lijekovima.
Sam STAR*D je kasnije preispitivan, jer su neki istraživači zaključili da su objavljeni rezultati povoljniji od podataka na kojima počivaju.
Razlika u brojevima je vidljiva.
Čovjek koji je živio od uma
Terence McKenna je umro 3. aprila 2000. godine, od tumora mozga.
Čitav život živio je od uma, od riječi i od razmišljanja. Bolest je napala upravo taj organ, a on je o njoj tri mjeseca prije kraja govorio bez ijedne gorke riječi:
Osjećam da je smrt blizu, i osjećam se snažno… i pun sam nade, ne samo za svoje male probleme, nego za čovječanstvo uopšte.
IZVORI
- Dennis McKenna, The Experiment at La Chorrera: A 50-Year Retrospective, McKenna Academy.
- Fischer, R., Hill, R., Thatcher, K., Scheib, J., Psilocybin-induced contraction of nearby visual space, Agents and Actions, 1970.
- Sam Woolfe, A Critique of Terence McKenna's "Stoned Ape Theory".
- How Has the Human Brain Evolved?, Scientific American.
- Discovery of the closest free-living relative of the domesticated "magic mushroom" Psilocybe cubensis in Africa, Proceedings of the Royal Society B.
- Shao, L-X. et al., Psilocybin induces rapid and persistent growth of dendritic spines in frontal cortex in vivo, Neuron, 2021.
- Skalski, P., Pękacka-Falkowska, K., Pluto-Prądzyńska, A., Owecki, M. K., Psilocybin in Neuropsychiatric Disorders: Seeking Valuable Evidence in History, Pure Science, Clinical Trials and Real-World Data, Brain Sciences, 16(4):358, 2026.
- Milestone Study Shows Psychedelic Treatment with Psilocybin Relieves Major Depression, Johns Hopkins Medicine.
- Depression remission endures 5 years after psilocybin trial, Ohio State News.
- COMPASS Pathways receives FDA Breakthrough Therapy designation for psilocybin therapy for treatment-resistant depression, COMPASS Pathways, 2018.
- Study Looks at Treatment-Resistant Depression, NAMI.
- Pigott, H. E., The STAR*D Trial: It Is Time to Reexamine the Clinical Beliefs That Guide the Treatment of Major Depression, Canadian Journal of Psychiatry, 60(1):9–13, 2015.
- Dennis McKenna, Happy Birthday, Terry!, McKenna Academy, 16. 11. 2022 (datum smrti: 3. april 2000).
- Archiving Terence McKenna, In Memoriam: Terence McKenna (April 3, 2000) – Excerpts from Esalen 1999 in 'Green Egg' Magazine, 3. 4. 2018 (uzrok smrti i citat s Esalena).
Aron Corvin
Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču. Neću ti prodati senzaciju samo zbog klika. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila da nastavim dalje.