Na obodima malog sela u istočnoj Evropi krije se misterija stara tri decenije, koja i dalje potresa do srži oficire i vojnike koji su bili uključeni. Zašto je bugarska vojska dvije godine kopala po podnožju Balkanskih planina, samo da bi sakrila sve dokaze o svojim aktivnostima? Odgovori su zakopani zajedno sa tajanstvenim entitetom iz Caričine.
Uvod
33 kilometra sjeverozapadno od Sofije, glavnog grada Bugarske, nalazi se selo Caričina.
6. decembra 1990. godine, ogromna vojna trupa došla je u njihovo selo. Za seljane, to je značilo nevolju! Sa obzirom da njihovo selo nije privlačilo posebnu pažnju, nagli dolazak naoružanih muškaraca stvarao im je nelagodu.
Situacija nije postala ništa bolja, kada su vojnici ogradili dio njihove poljoprivredne zemlje. Uskoro su se u selu, kao iz bajke, počele širiti glasine o skrivenom blagu.
Kasnije se potvrdilo da su glasine istinite – riznica sa blagom se nalazila na poljoprivrednom zemljištu. Radilo se o vojnoj misiji naziva “Operacija Nedjelja”, koju je predvodio pukovnik Tzvetko Kanev pod komandom Bugarskog Ministarstva odbrane.
To je bila misija koja će koštati vladu preko 20 miliona dolara, ali su vjerovali da tu leži bogatstvo bugarskog cara Samuila. Mjesto je konačno bilo ograđeno i vojnici su se posvetili kopanju, ne sluteći da ono što će pronaći na kraju tunela nije sjajno i lijepo, već mračno i zlo.
Užas na površini: Misteriozna stvorenja iz sjene i NLO-i
Vojnici su počeli nailaziti na neobjašnjive probleme tokom iskopavanja. Njihova oprema za kopanje počela je otkazivati i skoro ih je poplavilo podzemno jezero.
Kada su svi pokušaji propali, vojnici su na kraju uzeli svoje ašove i nastavili sa iskopavanjem. Kada su naišli na masivni zid od 6 metara, prepreka je raznesena otkrivajući podzemni lavirint.
Zbunjeni i znatiželjni, neki od vojnika su ušli u lavirint da ga istraže. Međutim, čim su prvi vojnici ušli u tunel, oni koji su ostali na površini su izvještavali o viđenjima misterioznih stvorenja koja vrebaju u sjeni.
Neke od tih zlokobnih prikaza bile su visoke preko dva metra, dok su druge bile visoke jedva jedan metar.
Pukovnik je naredio postavljanje telefonske veze iz najbližeg sela do svoje komandne tačke, ali vojnici koji su bili na stražarskoj dužnosti počeli su da čuju čudne zvukove koji dolaze iz njihovih telefonskih linija.
Kako je vrijeme prolazilo, jedan od vojnika primijetio je nešto na nebu, mislio je da zna što je to, ali je vjerovao da to nije moguće, pa je to ignorisao sve dok drugi vojnik nije prijavio istu pojavu.
Bilo je očigledno da su su vojnici vidjeli NLO-e na nebu. Panika je zavladala kampom, ali pukovnik je imao zastarjela vjerovanja; nije vjerovao u besmisao tih sujevernih ljudi.
Jedna seljanka, Elka Kirova, željela je da vidi pukovnika. Kad ju je primio, ispričala mu je priču o tome kako je vidjela tri sjenovite figure koje su trčale prema njoj sa mjesta iskopavanja usred noći i onda su odjednom nestale prema nebu u obliku svjetlosti.
I dalje nepovjerljiv, pukovnik je poslao svoje ljude da istraže to mjesto. Vratili su se sa viješću o spaljenom tlu gdje su figure stajale u junu 1992. godine.
Skoro godinu dana prije ovog događaja, 27. novembra 1991. godine, Traicho Kolev, stanovnik sela, ispričao je o jarkoj svjetlosti koja mu se iznenada spustila na glavu; srušio se od šoka.
Kada se sljedećeg dana probudio, bio je u Meshtitsi, selu 64 kilometra južno od mjesta gdje je doživio događaj sa svjetlošću.
Zvijer iz podzemlja
Dvije godine su prošle bez sreće sa pronalaskom blaga, a vojska je došla do ćorsokaka. Dugačka šuplja stijena prepriječila im je put. Kada su pogledali kroz taj jednostavan kamen da vide što se nalazi u njemu, na njegovom samom kraju vidjeli su ukovano čudovište.
Pukovnik, koji je išao sa vojnicima kroz tunel, primijetio je zid s hijeroglifima i čudnim simbolima koji su bili ugravirani cijelom njegovom dužinom.
Jedan od vojnika pokušao je dotaći kamen, ali neka nevidljiva sila nasilno ga je odbacila. Pri padu je udario glavom od stijenu i skliznuo je na tlo – mrtav.
U dvorani se podigla magla, štiteći čudovište i prestrašeni vojnici su otvorili vatru. Meci su išli prema maglovitoj barijeri, ali nepomično su padali na tlo prije nego što su je mogli i dodirnuti.
Jedan po jedan, vojnici su bili zlostavljani nečim što nisu mogli vidjeti. Pukovnik, pokušavajući spasiti živote svojih vojnika, naredio je svojim trupama da se povuku.
Dok su uplašeni vojnici panično trčali kroz hladne kamenite prolaze pomažući ranjenima, misleći su da su vidjeli najgore, opaki entitet još uvijek nije iscrpio svoj bijes.
Pukovnik je osjetio čudno pulsiranje u kamenu poput vojske koja im juri u susret; prvo je mislio da je to njegova trupa, ali buka je rasla, tlo je počelo podrhtavati i zelena magla invazirala je njihov put.
Vidovnjakinja koju su poveli, Marina Naplatanov, proklela ih je zbog ulaska u tunele.
Pukovnik je izdao naredbu da nekoliko vojnika ostane i čuva stražu dok se ostali povlače; muškarci su znali da im je sudbina zapečaćena.
Dok su se pukovnik i glavna grupa vojnika probijali prema površini, tamo gdje su stražari stajali odjeknula je rafalna paljba, a onda je sve utihnulo.
Kada su izašli na površinu, pukovnik je naredio inženjerima da zatvore tunel, ali strojevi nisu radili.
Nemajući drugog izbora, eksplozivima su raznijeli i zatrpali otvor, sa mrtvim vojnicima koji su ostali u tunelu.
Nije se radilo o blagu
U kasnijim izvještajima poslanim vladi, pisalo je o neuspjehu u pronalaženju blaga. Pukovnik Kanev sa žaljenjem je otkrio događaje koji su se odvijali tokom tog zlokobnog poduhvata.
Ali, godinama kasnije, u jednom od svojih intervjua, pukovnik je ispričao istinu o iskopavanju – uopšte se nije radilo o potrazi za blagom!
Radilo se o misiji naziva “Objekat Broj Jedan”, koja je pokrenuta je kada su ih vidovnjaci i proroci usmjerili prema nečemu što se nalazilo tik ispod površine.
Pukovnik je pričao o tome kako su njegovi ljudi bili pogođeni drevnim bakterijama koje su se oslobodile za vrijeme iskopavanja. Izjavio je kako su u narednim danima njegovi ljudi pronađeni teleportirani oko iskopa, sa tijelima prožetim kamenjem.
Pukovnik je kasnije napisao knjigu pod nazivom “Fenomen Caričina“, gdje je opisao svoja iskustva.
Vidovnjakinja po imenu Eli Loginova željela je okupiti ljude kako bi ponovno pokrenula iskopavanje. Prema njoj, drevni predak čovječanstva posjećivao ju je u vizijama, tražeći da ga pronađe.
Tvrdila je da ga je Hitler pokušao pronaći u Rusiji tokom Drugog svjetskog rata, ali bezuspješno. Zabilježila je svoje vizije u tri knjige, ali ih je vlada zaplijenila.
Knjige su govorile o crvotočinama isprepletenim sunčevom svjetlošću i oklopima koji mogu odbiti metke.
Vojni profesor Delcho Naplatanov pisao je o vojnoj operaciji “Sunčev Zrak”, u kojoj je sudjelovala njegova kći pod vodstvom čuvene proročice Babe Vange, koja ju je upozorila da se ne smije uznemiravati zvijer ispod Caričine.
Prema tumačenju Babe Vange, u tunelima se nalazio praiskonski humanoid, stvorenje koje nije bilo ni muško ni žensko
Tvrdila je da je taj hermafrodit bio prvo ljudsko biće koje je hodalo Zemljom te da je još uvek živo. Tu sa ga tu smjestili njegovi tvorci, genetski inženjeri sa zvijezda, koji su odgovorni za stvaranje Homo sapiensa.
Baba Vanga je rekla da se to biće ne smije ubiti, a kad bi ga se uznemirilo ili razljutilo time bi se mogao ugroziti cjelokupan život na našoj planeti.
Nakon što se Marina vratila sa tog mjesta, profesor je napisao da je počinila samoubistvo skakanjem sa zgrade.
Tu lokaciju su istraživali i istraživači sa Sveučilišta u Sofiji, koji su vidjeli NLO-e i doživjeli susrete sa poltergeistima.
Njihovo istraživanje završilo je kada je jarka svjetlost spalila središte njihovog kampa.
Neke priče govore o pronalasku vanzemaljskog svemirskog broda sa kojim je vojska manipulisala, što je uznemirilo civilno stanovništvo. Uskoro su to mjesto počeli zvati “Bugarska Oblast 51”.
Osim zapisa profesora, pukovnikovih intervjua i svjedočenja mještana Caričine, ne postoje službeni dokumenti ili video dokazi bilo koje od operacija.
Dok neki smatraju da je ovo prevara izmišljena radi zabave, drugi vjeruju da je to bio namjerni pokušaj prikrivanja užasa koje ovo mjesto skriva.
Foto naslovnice: YouTube
