Godine 1833., arheolog iz Francuske po imenu Charles Texier predvodio je arheološku ekspediciju u sjevernoj Turskoj, u blizini grada Coruma. Područje je bilo planinsko i negostoljubivo, ali ono što je tamo zatekao bilo je gotovo nevjerovatno. Ovdje, usred ničega i daleko od plodnih ravnica na jugu, nalazio se veliki grad. Texier je otkrio ruševine Hatuše (Hattusa), ogromne prijestolnice Hetitskog carstva iz bronzanog doba, jedne od najmoćnijih i najmisterioznijih civilizacija u istoriji Anatolije.
Veći dio grada je još uvijek stajao. Iznad pažljivo organizovanog plana ulica stajale su dobro očuvane kraljevske rezidencije, utvrđenja i hramovi. Ogromni ulazi okruženi kamenim lavovima stajali su u zavjesi masivnog kamenog zida.
Prekrasne rezbarije u živoj stijeni bile su urezane u obližnjem gradskom svetilištu, poznatom kao Yazilikaya.
Konačno je otkriven glavni grad jedne od najvećih imperija iz bronzanog doba u istoriji, iz drugog milenijuma prije nove ere.
Hetiti i osnivanje grada
Starost grada je najmanje 2.000 godina prije nove ere. U to vrijeme, hetitski narod počeo je osnivati stalno naselje u Hattusi, iako postoje dokazi da je to područje već bilo okupirano hiljadama godina.
Ovi ljudi su sagradili svoje prvo naselje na Büyükkaleu, visokom brdu sa grebenom koje je stajalo iznad okolnog pejzaža. Do 18. vijeka p.n.e, grad je već bio značajno trgovačko središte uprkos svojoj udaljenoj lokaciji.
Postoje dokazi o trgovačkoj stanici i gradskoj četvrti Asura izgrađenoj u hetitskom gradu Kanešu na jugu, kako bi povezali Hattusu sa Asirskim carstvom.
Poslovi trgovine su zahtijevali vođenje evidencije, a trgovačka mreža je uvela klinasto pismo Hattusi. Danas su hetitske glinene ploče najraniji sačuvani dokaz indoevropskog pisanog jezika.
Nepoznato je koliko su rano Hetiti započeli interakciju sa susjednim civilizacijama, ali glinene klinaste ploče i pisma datiraju najmanje iz 1600. godine p.n.e.
Ali Hetiti nisu uvijek bili miroljubivi trgovci, pa čak ni udaljenost Hattuse nije mogla da ga zaštiti od napada.
Karbonizirani sloj vidljiv u iskopavanjima datiran na oko 1700. godine prije nove ere, svjedoči o uspješnom napadu tokom kojeg je veliki dio grada spaljen.
Giganti iz bronzanog doba
Hetitsko carstvo se razvilo do dominantne civilizacije između srednjeg i kasnog bronzanog doba, između 14. i 12. vijeka prije nove ere. Do 1280. godine p.n.e., Hetitsko carstvo je bilo dovoljno veliko da pregovara o sporazumu s Egipćanima u Kadešu, gradu na Levantu.
Hetiti su u to vrijeme imali veliki utjecaj na cijelu Anadoliju, carstvo koje se protezalo od Dardanela do sjevernog dijela Sirije. To carstvo je dominiralo cjelokupnom trgovinom na ovoj ogromnoj teritoriji.
Ipak, relativno malo se zna o samim Hetitima. Bili su prilično tajnoviti po prirodi i malo se zna o njihovim duhovnim vjerovanjima. Radije su kremirali ili sakrivali svoja mrtva tijela, a do danas je pronađeno samo nekoliko kraljevskih grobnica, ostavljajući modernu arheologiju s ograničenim informacijama u poređenju s bogatstvom znanja koje je pružio Egipat.
Možda Hetiti nisu toliko pridavali značaja kraljevskim porodicama? Postoje rijetki preživjeli dokazi o hetitskom “Pankusu”, ili parlamentu, koji je djelovao kao upravno tijelo uz vladara.
Čini se da ovo svjedoči o vrlo ranom primjeru demokratije, možda i faktoru uspjeha imperije.
Ali, kao i kod mnogih velikih civilizacija, Hetiti nisu preživeli kolaps bronzanog doba u 12. vijeku pre nove ere.
Borbe su dovele do uništenja Hattuse oko 1180. godine p.n.e., a njihovo snažno carstvo isjeckano je na nezavisne neo-hetitske gradove-države. Sve što je preostalo od njihove prijestolnice bile su ruševine.
Hattusa: Veličanstvena prijestolnica
Hattusa se nalazi u Boğazkale okrugu u provinciji Corum u blizini turske obale Crnog mora. Lokacija grada učinila ga je lakim za odbranu, a ipak se nalazio nadomak plodnih ravnica u blizini rijeke Kızılırmak.
Grad je bio ogroman i sofisticiran, sa kraljevskom palatom, pozorištem na otvorenom i sa 31 hramom, ograđenim monumentalnim zidinama.
Arheološka iskopavanja otkrila su i nekoliko skrivenih tunela, koji su vjerovatno predstavljali sigurno utočište za ljude u vrijeme krize. Grad je bio veoma napredan za svoje vrijeme.
Hattusa je bila podijeljena na dva dijela: donji grad i gornji grad. U donjem dijelu grada nalazio se Veliki hram, najveća vjerska građevina u cijelom Hetitskom carstvu. Mnogi manji hramovi nalazili se se u gornjem dijelu grada, sa dokazima složenih ukrasa.
U gornji dio grada se ulazilo kroz masivne kamene kapije, poput onih koje su nazvane Kraljevim vratima, i kapije Sfinge koja je stajala nasuprot sa svoja četiri originalna kipa koja su prikazivala stvorenja s ljudskom glavom, orlovim krilima i tijelom lava. Međutim, najbolji primjer su bez sumnje Lavlja kapija, nazvana tako zbog dva reljefa lava sa svake njene strane.
Još jedan par kamenih sfingi otkrivenih na južnoj kapiji Hatuše premješten je u Njemačku radi restauracije 1917. godine. 1924. godine, jedna od sfingi veoma dobro očuvana je ponovo vraćena u Tursku i izložena u Istanbulskom arheološkom muzeju.
Uprkos nevoljnosti Njemačke, vraćena je i druga sfinga. Obije sfinge su sada ponovo spojene i danas su izložene u muzeju Bogazkoy, koji se nalazi ispred ruševina Hatuše.
Još slojeva grada tek treba da se otkrije, a Hattusa je i dalje aktivno arheološko nalazište. Grad je također proglašen mjestom svjetske baštine UNESCO-a 1986. godine.
Velika misterija hrama
Jedna od najvećih misterija u Hatuši danas je čudna stijena Velikog hrama, koja svakodnevno privlači brojne turiste. Zeleni kamen nalik staklu u kompleksu Velikog hrama je zbunjujući, a njegovo porijeklo još uvijek ostaje neidentifikovano.
Smatra se da je stvoren od nefrita ili serpentinita. Iako takvo kamenje zapravo nije tako rijetko na ovom području, činjenica da zahtijeva značajno održavanje čini ga neobičnim izborom za gradnju, što svjedoči o kulturnom značaju hrama.
Mještani vjeruju da kamen ispunjava želje, ali arheolozi još uvijek nisu potvrdili njegovu stvarnu svrhu.
Još jedna velika atrakcija za turiste u ovoj oblasti je hram Yazilikaya. Ovo svetište na otvorenom sastoji se od dvije pećinske hramske komore, a zidovi su ukrašeni sa dvanaest hetitskih bogova i boginja.
Ali većina hetitskog blaga pronađenog u Hatuši previše je delikatno da bi tu i ostalo. U obližnjem gradu Corumu postoji muzej koji, osim monumentalnih sfingi, čuva mnoge artefakte iz Hetitskog carstva.
