Bez obzira vjerujete li u vanzemaljce ili ste totalni skeptik po pitanju njihovog postojanja, priče ljudi koji tvrde da su imali bliske susrete sa njima pobuđuju našu znatiželju.
Ideja da možda nismo sami u prostranstvima Svemira, ponekad prevazilazi granice naših dubokih uvjerenja. Ova nevjerovatna priča bivšeg pilota američke vojske, u kojoj tvrdi da je proveo tri mjeseca na vanzemaljskom brodu u najmanju je ruku veoma zanimljiva.
Buđenje na vanzemaljskom brodu
Alex Collier, penzionisani pilot američke vojske, 2007. godine je u javnost izašao sa veoma neobičnom pričom. Rekao je da se jednog dana nalazio na nepoznatoj lokaciji u polju kukuruza i da su ga iznenada svladali pospanost i umor, nakon čega je zaspao.
Kada je otvorio oči, našao se kako leži na tabli ogromnog vanzemaljskog broda:
“Dok sam ležao na ovom stolu, pored mene se nalazio ‘čovjek’ koji je bio vrlo visok, možda 215 cm visok, sa blijedo-plavom kožom i bio je fizički besprijekoran. Sve što vam mogu reći jeste da sam ove ‘ljude’ odmah prepoznao, nisam osjećao strah, i odmah sam ih obožavao.”
Na brodu je ostao gotovo tri mjeseca. Tvrdio je da su se radilo o Andromedanima, čiji je dom bila naša najbliža susjedna galaksija Andromeda:
“Tokom ova tri mjeseca, imao sam priliku upoznati se sa njihovim društvom, promatrati ih, a također sam bio kao riba u akvariju, jer su mnogi od njih i sami posmatrali mene i slušali moje misli. U to vrijeme, podučavali su svoju djecu informacijama o našem svijetu.”
Prema Collieru, brod Andromedanaca bio je zaista ogroman, otprilike 1300 kilometara u prečniku. Istovremeno, “preklapao se u različitim dimenzijama”.
Collier nije baš mogao ovo da objasni:
“Vanjski dio fizičkog broda protezao se na 1300 kilometara, a to je bilo zbog fizičkih zakona dimenzije u kojoj se nalazi. Unutar njega, drugi fizički zakoni su bili na snazi… čim pređete njegov prag, nalazite se u drugoj dimenziji…”
“Dali su mi kaiš koji sam morao da nosim i koji je držao moje atome, molekule i ćelije na okupu – bukvalno je formirao čahuru oko mog tijela, ali ja sam mogao da ih dodirnem kao i oni mene.”
“Fizički ste se osjećali lakšim od njih, višim od njih i imali ste više energije. Jedan njihov dan bio je jednak 31 danu u našem svijetu. Pa su mislili da mi nije dobro, jer sam morao redovno da spavam.”
“Došli su da me vide jer genetska loza moje porodice seže od njih, i rekli su mi da sam bio ovdje kao dio ispostave prije 62.000 godina. Pokušao sam prekinuti svađu između dva druga vanzemaljca koji su došli u posjetu i ubijen sam, što me je svrstalo u Zemljin reinkarnacijski ciklus.”
U nekom trenutku mu je na glavu stavljen mali metalni predmet, nakon čega su se na monitorima na zidovima broda počele pojavljivati razne scene iz njegovih prošlih života.
Galaksija Andromeda i Andromedani
Za vrijeme svog boravka na brodu, Collier je komunicirao samo sa dva vanzemaljca, koji su imali plavu boju kože. Rekli su mu da se zovu Vissey i Moroaneii, da je naš Univerzum nastao prije 21 milijardu godina i da na 8 najbližih galaksija našoj galaksiji živi 135 milijardi humanoidnih stvorenja.
Collier kaže da su Andromedani jedna od najstarijih civilizacija Andromede i da žive neobično dugo – Vissey je bio star 43.000 godina, a Moroaneus oko 1.700 godina.
Ova civilizacija, bez obzira gdje živi u konstelaciji, ima jednu vladu i 4.700 godina je duhovno naprednija od nas, kao i 5.000 godina tehnološki.
Međutim, oni održavaju ravnotežu između duhovnog i tehnološkog. Odnosno, koriste tehnologiju kako bi se mogli duhovno razvijati.
Kada je posjetio jednu od njihovih naseljenih planeta, njeni stanovnici su se uplašili kada su ga vidjeli, jer su Zemljani na lošoj reputaciji. U cijelom Svemiru, samo ljudi pretvaraju svoju vrstu u robove i međusobno se ubijaju radi vlastite koristi.
Kada su ga Andromedanci nakon tri mjeseca vratili, na Zemlji je prošlo samo 18 minuta.
Inteligentne vanzemaljske rase nalik ljudima
Zanimljivo je da su Collierove riječi da su i drugi vanzemaljci poput nas nedavno potvrdili naučnici. Prema njima, ako postoje druge inteligentne rase u Svemiru, onda su najvjerovatnije slične nama.
Istraživači vjeruju da je vanjska raznolikost zapravo prilično ograničena zakonima Svemira. Astrobiolog, profesor na Univerzitetu u Edinburgu Charles Cockell i autor knjige The Equations of Life: How Physics Shapes Evolution, navodi tri ograničenja koja svi oblici života bez izuzetka moraju slijediti.
“Fizički zakoni su svuda isti. Na primjer, sila gravitacije ne djeluje samo u Sunčevom sistemu, već i izvan njega. Svugdje u Svemiru život će koristiti iste sastojke. Karbon je optimalan hemijski element za nastanak života, a voda idealna tečnost za njegov transport.“
Collier je detaljno govorio o ovom slučaju na konferenciji u Japanu 2007. godine: