Svjetla nad Hessdalenom: Misterija koju nauka ne rješava 40 godina
Ljeta 1984. instrumenti postavljeni u dolini Hessdalen, u centralnoj Norveškoj, zabilježili su pedeset tri pojave neobičnih svjetala koje niko nije mogao objasniti.
Kamere, radar, magnetometri i infracrveni uređaji radili su usklađeno, mjereći nešto što se pojavljivalo i nestajalo bez zvuka i bez traga.
Erling Strand, jedan od osnivača istraživanja, sažeo je cijeli pothvat rečenicom koja i danas vrijedi: "Šta god da je, može se izmjeriti."
Geografija misterije
Dolina je duga petnaestak kilometara i nalazi se u općini Holtålen, u norveškoj pokrajini Trøndelag, oko sto dvadeset kilometara južno od Trondheima.
Tu živi oko stotinu i pedeset ljudi, okruženih šumom i brdima na nadmorskoj visini od preko šest stotina metara.
Mještani tvrde da su neobična svjetla na nebu iznad doline primjećivali još od tridesetih godina prošlog vijeka, mnogo prije nego što ih je iko došao mjeriti.
Prava pažnja stigla je tek početkom osamdesetih.
Između decembra 1981. i sredine 1984. stanovnici su svjetla viđali i do petnaest do dvadeset puta sedmično - toliko često da su u dolinu počeli dolaziti i noćni posjetitelji, radoznali da vlastitim očima vide ono o čemu se pričalo u novinama.
Ta učestalost je 1983. navela norvešku i švedsku organizaciju za istraživanje NLO pojava, UFO-Norge i UFO-Sverige, da pokrenu ono što će postati Projekt Hessdalen.
Kako svijetli neobjašnjivo?
Svjetla se ne ponašaju kao ijedna poznata atmosferska pojava.
Bijele su, žute ili crvene boje, ponekad se javljaju kao nepomična tačka koja lebdi satima, a ponekad kao brz bljesak koji nestane za nekoliko sekundi.
Veličina im, prema podacima istraživača, varira od pola metra do tridesetak metara u promjeru. Ne proizvode zvuk, ne ostavljaju fizički trag na tlu, a ipak ih radar povremeno registrira kao čvrst objekt.
Naučna laboratorija pod otvorenim nebom
Godinu dana poslije osnivanja projekta, 1984, uslijedilo je terensko istraživanje koje je dolinu prvi put pretvorilo u pravu naučnu laboratoriju na otvorenom.
Tim je postavio kamere, radarske uređaje, magnetometre i spektrometre, a tokom perioda posmatranja zabilježio je onih pedeset tri odvojena pojavljivanja svjetla koja otvaraju ovu priču.
Više instrumenata je istovremeno registriralo iste događaje, što je isključilo mogućnost da je riječ o kvaru opreme ili optičkoj varci jednog posmatrača.
Američki astronom Allen Hynek, ranije naučni savjetnik američkog ratnog zrakoplovstva za istraživanje NLO fenomena, dolinu je nakon toga opisao kao rijetko mjesto na svijetu gdje se neobjašnjiva pojava može proučavati sistematski, gotovo poput eksperimenta u laboratoriji.
"Plava kutija"
Istraživanje se poslije 1985. usporilo, ali nikad zaista nije stalo.
U augustu 1998. u dolini je postavljena automatska mjerna stanica, poznata kao "Plava kutija", opremljena magnetometrom i s tri televizijske kamere - dvije crno-bijele i jednom u boji.
Stanica radi neprekidno i danas, registrirajući aktivnost i onda kada u dolini nema nijednog istraživača.
Između 2000. i 2002. talijanski i norveški naučnici su, kroz zajednički projekt EMBLA, dolinu pretraživali radioprijemnicima i spektrometrima, pokušavajući uhvatiti elektromagnetski potpis pojave.
Poslije 1985. učestalost viđenja je počela opadati - do 2010. dolina je bilježila desetak do dvadesetak viđenja godišnje, daleko manje nego u vrijeme kad su turisti dolazili noću samo da bi čekali sljedeće svjetlo, ali dovoljno da istraživanje nikad ne prestane.
Naučne hipoteze
Od tada se objašnjenja nižu, a nijedno nije uspjelo obuhvatiti sve što je zabilježeno.
Jednu od teorija su 1998. godine predložili japanski istraživači Shunji Takaki i Motoji Ikeya, pripisujući svjetla piezoelektričnom efektu: stijene u dolini, bogate kvarcom, navodno oslobađaju električni naboj kada su izložene tektonskom naprezanju.
Brazilski fizičari Gerson Paiva i Carlton Taft su 2010. i 2012, u radovima objavljenim u časopisu Journal of Atmospheric and Solar-Terrestrial Physics, predložili drugačiji mehanizam - da svjetla nastaju kao nakupine takozvanih Coulombovih kristala u prašnjavoj plazmi, stvorenoj ionizacijom zraka uslijed raspada radona.
Treći pravac istraživanja, koji je predvodio talijanski inženjer Jader Monari, dolinu je 2013. opisao kao svojevrsnu prirodnu bateriju, u kojoj suprotne strane doline djeluju kao elektrode, a rijeka Hesja kao elektrolit.
Prerano proglašeni kraj misterije
Godine 2007. dio norveških medija objavio je da je misterija Hessdalena konačno riješena.
Analiza je navodno pokazala da svjetla nastaju sagorijevanjem lebdeće prašine bogate skandijem, mineralom kojeg u dolini ima u izobilju.
Naslovi su tada najavljivali kraj misterije.
Talijanski fizičar Matteo Leone je iste godine osporio dio ranijih mjerenja na kojima se ta teorija djelimično temeljila, upozorivši i da su neka viđenja iz prošlosti zapravo bila zvijezde, avioni, farovi automobila ili fatamorgane.
Zagonetka se, drugim riječima, nikad zaista nije zatvorila - samo se jedno vrijeme činila zatvorenom.
Četrdeset godina bez konačnog odgovora
Naučnici koji već četiri desetljeća mjere istu dolinu slažu se barem oko jedne stvari: pojava je stvarna, fizička, mjerljiva - a njen izvor energije ostaje potpuno nepoznat.
To je 2016. potvrdila i anketa objavljena u časopisu Frontiers in Earth Science, u kojoj su istraživači zaključili da najveći dio onoga što pokreće hessdalenska svjetla tek treba otkriti.
Ono što je danas sigurno jeste da svjetla nisu ni izmišljotina ni prevara — previše ih je zabilježeno i izmjereno različitim instrumentima da bi se to moglo ozbiljno tvrditi.
Ono što još nije objašnjeno jeste sve ostalo: mehanizam, izvor energije i razlog zašto se baš ta dolina, od svih dolina na svijetu, tako ponaša.
Mjerenja i dalje traju, iz noći u noć. A ko zna, možda će se jednog dana pojaviti svjetlo koje će konačno objasniti samo sebe.
IZVORI
- Project Hessdalen - zvanična stranica projekta
- Paiva, G. S. i Taft, C. A., "A hypothetical dusty plasma mechanism of Hessdalen lights", Journal of Atmospheric and Solar-Terrestrial Physics (2010)
- Leone, M., Ballester Olmos, V. J. i dr., "To Investigate or Not to Investigate? Researchers' Views on Unexplained Atmospheric Light Phenomena", Frontiers in Earth Science (2016)
- Erling P. Strand, Project Hessdalen 1984 - Final Technical Report, Project Hessdalen, 1984.
- Matteo Leone, A rebuttal of the EMBLA 2002 report on the optical survey in Hessdalen, Comitato Italiano per il Progetto Hessdalen, 2003.
Aquarius
Istraživač nepoznatog i web inženjer. Ako ti se sviđaju tekstovi koje čitaš, možeš me podržati preko Buy Me a Coffee. I bez toga, drago mi je što si tu.