Đavolja kometa: Je li voda na Zemlji došla iz svemira?

Istraživanje koje je privuklo pažnju svjetske naučne zajednice pruža dosad najjače dokaze da su komete bile ključne za porijeklo vode na Zemlji.

Naučnici su nedavno otkrili da voda na kometi 12P/Pons-Brooks, popularno nazvanoj “Đavolja kometa”, pokazuje izotopski sastav koji je gotovo “nerazlučiv od vode” u našim morima i okeanima.

Ovaj pronalazak značajno mijenja dosadašnje shvatanje o tome kako je naša planeta došla do svojih golemih vodenih resursa.

Hemijski potpis vode

Istraživanje je predvodio molekularni astrofizičar Martin Cordiner iz NASA Goddard Space Flight Centra.

Naučni tim je koristio kombinaciju naprednih teleskopa – Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA) u Čileu i NASA Infrared Telescope Facility (IRTF) na Havajima.

Cilj je bio analizirati omjer deuterija i običnog vodika (D/H), poznat kao “hemijski otisak prsta” koji otkriva porijeklo vode.

Deuterij, teži izotop vodika s dodatnim neutronom u jezgri, pruža jedinstveni trag o tome gdje i kako je voda formirana u ranoj istoriji Sunčevog sistema.

Rezultati su pokazali da je D/H omjer na kometi 12P/Pons-Brooks gotovo identičan onome u Zemljinim okeanima – mjerenjem od (1,71 ± 0,44) × 10⁻⁴.

To je najniža vrijednost ikad zabilježena za kometu Halleyjevog tipa.

To predstavlja ogroman iskorak, jer su ranija istraživanja na drugim kometima, uključujući i poznatu Halleyjevu kometu, pokazala značajno drugačije vrijednosti, što je bacalo sumnju na ideju da su komete bile primarni izvor vode na Zemlji.

Oortov oblak i Halleyjeve komete

Kometa 12P/Pons-Brooks spada u tzv. Halleyjevu porodicu kometa, sa orbitalnim periodom između 20 i 200 godina.

Smatra se da ovakve komete potiču iz Oortovog oblaka, ogromnog rezervoara ledenih tijela na rubu Sunčevog sistema.

Otkrivanje da voda s ove komete ima sličan izotopski sastav kao Zemljina voda sugerira da i Oortov oblak sadrži materijale s identičnim hemijskim potpisom.

To je posebno važno jer se do sada pretpostavljalo da komete iz Oortovog oblaka nisu mogli biti glavni izvori vode zbog razlika u D/H omjeru. “Đavolja kometa” sada mijenja tu sliku.

Uloga asteroida

Iako ovo otkriće snažno ide u prilog hipotezi o kometama, naučna zajednica smatra da su, pored kometa, i asteroidi imali važnu ulogu u dopremi vode na mladu Zemlju.

Asteroidi iz vanjskog pojasa sadrže vodu zarobljenu u mineralima, a uzorci koje je donijela japanska misija Hayabusa2 također su pokazali D/H omjere slične Zemljinim.

Najvjerovatniji scenario je da su i komete i asteroidi doprinijeli stvaranju naših okeana tokom perioda poznatog kao Kasno teško bombardovanje, prije oko 4 do 3,8 milijardi godina.

Više od same vode

Ono što ovo istraživanje čini posebno značajnim jeste činjenica da je naučni tim po prvi put uspio detaljno mapirati raspodjelu obične (H₂O) i “teške” vode (HDO) u komi – plinovitom oblaku koji okružuje jezgro komete.

“Ovo nam je omogućilo da potvrdimo da voda dolazi direktno iz smrznute jezgre, a ne iz sekundarnih hemijskih procesa u komi,“ objasnila je Stefanie Milam, koautorica studije i naučnica iz NASA-e.

Drugim riječima, ovo nije samo dokaz o sastavu vode, nego i o njenom izvornom porijeklu.

Otkriće na kometi 12P/Pons-Brooks otvara nova pitanja i izazove: da li je ovaj slučaj jedinstven, ili je voda slična Zemljinoj uobičajena među Halleyjevim kometama i tijelima iz Oortovog oblaka?

Naučnici planiraju nova promatranja drugih kometa kako bi utvrdili da li je „Đavolja kometa“ izuzetak ili pravilo.

Buduće misije, poput evropskog projekta Comet Interceptor, mogle bi u narednim decenijama donijeti direktne uzorke s kometa i time dati konačan odgovor.

Prema studiji objavljenoj u časopisu Nature Astronomy (Cordiner et al., 2025), ovo istraživanje predstavlja najčvršći dokaz do sada da su komete mogle igrati ključnu ulogu u nastanku Zemljine vode.