Smješteno u udaljenom području Irana, blizu afganistanske granice, nalazi se istorijsko naselje Makhunik staro 5.000 godina, poznato i kao “Grad patuljaka” (Shahr-e Kotouleha).
Otkriveno četrdesetih godina u pustinji Shahdad, ovo naselje je jedno od sedam najzanimljivijih na svijetu.
Neki vjeruju da su ovdje živjeli ljudi patuljastog rasta, koji su bili visoki samo 50-tak centimetara.
Od 200 glinenih kuća koje čine naselje, njih 70 do 80 su visoke oko 150 centimetara, što dodatno podupire ovu hipotezu.
Izgrađene su bez ikakvih prozora, sa veoma malim vratima na kojima se morate poprilično sageti da biste ušli ušli u neku od kuća.
Jednostavne nastambe u Makhuniku izgrađene su korištenjem organskih materijala kao što su drvo, blato, kamen i slama, zadržavajući svoj antički dizajn.
Dizajn kuća je vrlo osebujan, sa karakteristikama koje ovo naselje izdvajaju od ostalih u okolnom području.
Kuće su izgrađene u udubljenjima na obroncima brda, pri čemu je glavni životni prostor smješten na oko jedan metar ispod nivoa tla.
Ovaj način gradnje je često zahtijevao stepenice, koje su vodile od ulaza do prizemlja.
Uprkos svojim malim dimenzijama, dužina i širina kuća varira od 1,5 do 3 metra, sa visinom stropa od približno 150 centimetara.
Iako su ove nastambe veoma male, svaka od njih ima posebne prostorije za skladištenje ječma i pšenice, kao i male peći za pripremu obroka.
Osim toga, tu je još nekoliko veoma malih prostorija namijenjenih za smještaj životinja i skladištenje razne opreme.
Ako vam ovo već nije dovoljno neobično, kuće također posjeduju dnevne i spavaće sobe, kuhinje, pa čak i radionice za pletenje koje predstavljaju majstorstvo ljudi koji su ih naseljavali.
Ovo naselje je čudno iz još nekoliko razloga.
Kao prvo, niko nije vjerovao da bi drevna civilizacija mogla uopšte postojati u ovoj pustinji. Shodno tome, otkriće naselja je izazvalo veliku pažnju među arheološkom zajednicom.
Osim toga, kruže glasine da je za vrijeme prve faze iskopavanja pronađeno preko 800 drevnih grobova sa mumificiranim ostacima patuljastih ljudi.
Sve u naselju, od zidova kuća, plafona, peći i polica, izgleda da je bilo napravljeno za ljude male visine, a predmete su mogli koristiti samo patuljci.
Arheološke studije u “Gradu patuljaka” sugerišu da su stanovnici napustili ovo naselje prije 5000 godina zbog suše i nikada se nisu vratili.
Mir-Abedin Kaboli, koji nadgleda arheološka iskapanja u Makhuniku, rekao je:
“Nakon posljednjih iskopavanja, primijetili smo da su stanovnici Makhunika ostavili mnoge svoje stvari u kućama i prekrili vrata blatom.” Također je rekao da “ovo pokazuje da su se nadali povratku jednog dana.”
Iako se Makhunik često naziva “Gradom patuljaka” zbog svoje male veličine i arheoloških tragova koji sugerišu da su ga naseljavali ljudi patuljastog rasta, izazovno je donijeti konačan zaključak.
Dok neki stručnjaci podržavaju teoriju da su u ovom naselju zaista živjeli patuljci, drugi su skeptični zbog nedostatka konkretnih dokaza.
Kako god, Makhunik ostaje fascinantan primjer drevne arhitekture i života u prošlosti, ostavljajući nas sa više pitanja nego odgovora.
